Odluka Ustavnog suda o odbijanju ustavne žalbe zbog prestanka vojne službe

Kratak pregled

Ustavni sud odbija kao neosnovanu ustavnu žalbu Sredoja Radojičića izjavljenu protiv naredbe načelnika Generalštaba Vojske Srbije o prestanku profesionalne vojne službe. Utvrđeno je da nisu povređena ustavna prava jer je postupak sproveden u skladu sa zakonom.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-1871/2009
15.07.2010.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Sredoja Radojičića iz Užica, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 15. jula 2010. godine, doneo je

 

O D L U K U

 

Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Sredoja Radojičića izjavljena protiv naredbe načelnika Generalštaba Vojske Srbije broj 30-41 od 26. marta 2008. godine i presude Vrhovnog suda Srbije U. 3782/08 od 30. aprila 2009. godine.

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Sredoje Radojičić iz Užica je 8. oktobra 2009. godine, preko punomoćnika Milisava Kurmazovića, advokata iz Užica, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv pojedinačnih akata navedenih u izreci, zbog povrede načela i prava iz člana 21. st. 1. i 2, člana 22. stav 1, člana 32. stav 1, člana 35. stav 2, člana 36. stav 1, člana 58. stav 1. i člana 60. st. 1. i 4. Ustava Republike Srbije.

U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno da Vrhovni sud Srbije nije cenio navode iz tužbe, odnosno da u postupku koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe nije nesporno utvrđeno kada je i koliko podnosilac ustavne žalbe bio u stanju u službi na raspolaganju, s obzirom na to da je u naredbi o stavljanju na raspolaganje navedeno da je stavljen u stanje raspolaganja 1. oktobra 2007. godine, a u osporenim aktima da je to 15. oktobar 2007. godine, da naredba o stavljanju u stanje u službi na raspolaganju nije imala pouku o pravnom sredstvu, te da je u odgovoru tuženog organa na tužbu navedeno da mu je osporena naredba ostavljena 22. aprila 2008. godine, a potom da mu je dostavljena 21. aprila 2008. godine.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u spis predmeta Vrhovnog suda Srbije U. 3782/08 i dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, te je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:

Naredbom komandanta Centralne logističke baze broj 127-112 od 27. septembra 2007. godine određeno je da se stavlja u stanje u službi na raspolaganju u centralnu logističku bazu u 1. skladišni bataljon podnosilac ustavne žalbe, sa danom - 1. oktobar 2007. godine. U obrazloženju naredbe je navedeno da se imenovani stavlja u stanje u službi na raspolaganju na osnovu saglasnosti Uprave za kadrove Sektora za ljudske resurse Ministarstva odbrane pov. broj 7833-2 od 26. septembra 2007. godine i saglasnosti Uprave za ljudske resurse Generalštaba Vojske Srbije pov. broj 3788-3 od 27. septembra 2007. godine.

Rešenjem Vojne pošte 2077 Gornji Milanovac podnosiocu ustavne žalbe utvrđena je posebna naknada u visini od 10%, kao i da mu ova naknada pripada od 15. oktobra 2007. godine, od kada se nalazi u stanju na raspolaganju.

Osporenom naredbom načelnika Generalštaba Vojske Srbije broj 30-41 od 26. marta 2008. godine određeno je da podnosiocu ustavne žalbe prestaje profesionalna vojna služba jer je proveo na raspolaganju šest meseci i ima manje od 20 godina penzijskog staža, a potrebe službe zahtevaju prestanak profesionalne vojne službe usled organizacijsko – mobilizacijskih promena, te da imenovanom prestaje služba sa danom konačnosti ove naredbe, odnosno danom saopštenja ove naredbe imenovanom.

Podnosilac ustavne žalbe je protiv ove naredbe 16. maja 2008. godine podneo tužbu nadležnom sudu. Vrhovni sud Srbije je 3. oktobra 2008. godine dostavio tužbu tuženom organu na odgovor. Vojna pošta 1084 Beograd je dostavila odgovor Vrhovnom sudu Srbije 24. decembra 2008. godine, u kome je, između ostalog, navedeno: da je podnosiocu ostavljena naredba pred vratima stana 22. aprila 2008. godine, s obzirom da je izbegavao da je primi, što se može videti iz kopije službene zabeleške Vojne pošte 2077 Gornji Milanovac, kojom je konstatovano da je sa danom 21. aprilom 2008. godine izvršeno dostavljanje, te da se taj dan smatra danom saopštenja naredbe; da je podnosilac bio u stanju u službi na raspolaganju od 15. oktobra 2007. godine do 21. aprila 2008. godine, odnosno duže od šest meseci, a da se naredba uvek donosi ranije, da u istoj ne stoji datum prestanka službe jer ima deklarativni karakter, a da služba prestaje danom saopštenja, odnosno dostavljanja, kao i da je neosnovan navod da je imenovani proveo na raspolaganju manje od šest meseci, što bi bio slučaj jedino da mu je naredba saopštena, odnosno dostavljena i time postala konačna pre 15. aprila 2008. godine.

Vrhovni sud Srbije je na sednici održanoj 30. aprila 2009. godine doneo osporenu presudu U. 3782/08, kojom je tužba, saglasno odredbi člana 41. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, odbijena kao neosnovana. U obrazloženju ove presude je, između ostalog, navedeno: da je Vrhovni sud Srbije, nakon ocene navoda tužbe, odgovora na tužbu i spisa predmeta ove upravne stvari, našao da tužba nije osnovana; da je pravilno, po oceni toga suda, odlučio tuženi organ kada je doneo osporenu naredbu kojom podnosiocu prestaje profesionalna vojna služba i kao razlog prestanka naveo da je podnosilac proveo na raspolaganju šest meseci i da ima manje od 20 godina penzijskog staža, sa pravilnim pozivom na odredbe člana 76. stav 3, člana 110. stav 4. i člana 116. stav 4. Zakona o Vojsci Srbije; da je u postupku pred tuženim organom utvrđeno da je podnosilac u profesionalnoj vojnoj službi neprekidno od 29. avgusta 1996. godine, da ima 14 godina, 4 meseca i 29 dana penzijskog staža i da se u službi na raspolaganju nalazi neprekidno od 15. oktobra 2007. godine.

4. Odredbama Ustava na čiju se povredu poziva podnosilac u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki i da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije (član 21. st. 1. i 2.); da svako ima pravo na sudsku zaštitu ako mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, kao i pravo na uklanjanje posledica koje su povredom nastale (član 22. stav 1.); da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1); da svako ima pravo na naknadu materijalne ili nematerijalne štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom prouzrokuje državni organ, imalac javnog ovlašćenja, organ autonomne pokrajine ili organ jedinice lokalne samouprave (član 35. stav 2.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave (član 36. stav 1.); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona (član 58. stav 1.); da se jemči pravo na rad, u skladu sa zakonom, da svako ima pravo na poštovanje dostojanstva svoje ličnosti na radu, bezbedne i zdrave uslove rada, potrebnu zaštitu na radu, ograničeno radno vreme, dnevni i nedeljni odmor, plaćeni godišnji odmor, pravičnu naknadu za rad i na pravnu zaštitu za slučaj prestanka radnog odnosa i da se niko tih prava ne može odreći (član 60. st. 1. i 4.).

Odredbama člana 38. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni list SRJ", broj 46/96), koji je važio u vreme podnošenja tužbe i donošenja osporene presude, bilo je propisano: da sud rešava, po pravilu, na osnovu činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku (stav 1.); da ako sud nađe da se spor ne može raspraviti na osnovu činjenica utvrđenih u upravnom postupku zbog toga što u pogledu utvrđenih činjenica postoji protivurečnost u spisima, što su one u bitnim tačkama nepotpuno utvrđene, što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, ili ako nađe da su u upravnom postupku povređena pravila postupka što je bilo od uticaja na rešavanje stvari, poništiće osporeni akt presudom, i u tom slučaju nadležni organ je dužan da postupi onako kako je u presudi određeno i da donese nov upravni akt (stav 2.); da ako bi poništenje osporenog upravnog akta po stavu 2. ovog člana i ponovo vođenje postupka pred nadležnim organom izazvalo za tužioca štetu koja bi se teško mogla ispraviti, ili ako je na osnovu javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta očigledno da je činjenično stanje drukčije od onog koje je utvrđeno u upravnom postupku ili ako je u istom sporu već poništen upravni akt, a nadležni organ nije u potpunosti postupio po presudi, da sud može i sam utvrditi činjenično stanje i na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja doneti presudu, odnosno rešenje (stav 3.).

Odredbama Zakona o Vojsci Srbije ("Službeni glasnik RS", broj 116/07) propisano je: da oficir, odnosno podoficir može biti na raspolaganju najduže šest meseci i za to vreme zadržava prava svog čina i položaja, osim prava na napredovanje (član 76. stav 3.); da oficiru, odnosno podoficiru prestaje služba po potrebi službe kad na raspolaganju provede šest meseci i ako nije ispunio uslove za penziju, ako mu se obezbedi pravo na jednokratnu novčanu naknadu u visini od 24 mesečne bruto – plate koju bi ostvario u poslednjem mesecu pre prestanka službe (član 110. stav 4.); da je nadležni organ dužan da odluči o predlogu za prestanak službe u roku od 30 dana od dana prijema predloga (član 116. stav 4.); da profesionalnom vojnom licu služba u Vojsci Srbije prestaje danom konačnosti rešenja o prestanku službe (član 117. stav 1.).

5. Ocenjujući razloge i navode iznete u ustavnoj žalbi sa stanovišta odredbe člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da je potrebno ispitati da li je postupak koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe u celini bio pravičan na način na koji to zahteva navedena odredba Ustava, te da li je osporenim pojedinačnim aktima povređeno ili uskraćeno ustavno pravo podnosioca. Ustavni sud nije nadležan da vrši proveru utvrđenih činjenica i načina na koji su sudovi i drugi državni organi i organizacije kojima su poverena javna ovlašćenja tumačili pozitivnopravne propise, osim u slučajevima u kojima su njihove odluke povredile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primena zakona bila proizvoljna ili diskriminatorska, ili ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pristup sudu, pravo na obrazloženu odluku i dr.).

Ustavni sud je u sprovedenom postupku utvrdio da je osporena naredba doneta od strane zakonom ustanovljenog vojnog organa koji je u postupku sprovedenom u skladu sa zakonom utvrdio činjenično stanje koje je od značaja za donošenje odgovarajuće odluke i odlučio primenom merodavnih odredaba materijalnog prava. Naime, nadležni organ Vojske Srbije je, imajući u vidu da su potrebe službe zahtevale prestanak profesionalne vojne službe usled organizaciono – mobilizacijskih promena, utvrdio da su ispunjeni uslovi propisani Zakonom o Vojsci Srbije da podnosiocu prestane služba u Vojsci, s obzirom na to da je u službi na raspolaganju proveo duže od šest meseci, te da je imao manje od 20 godina penzijskog staža. Pored toga, protiv ove naredbe, kao konačnog upravnog akta, podnosilac ustavne žalbe je pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe Vrhovnom sudu Srbije, o kojoj je taj sud i odlučio osporenom presudom U. 3782/08 od 30. aprila 2009. godine. Ustavni sud je utvrdio da je osporena presuda doneta od strane Ustavom i zakonom ustanovljenog suda, koji je u postupku sprovedenom u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima doneo odluku na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, a koje je od značaja za donošenje odgovarajuće odluke i odlučio primenom merodavnih odredaba materijalnog prava. Ustavni sud nije našao ništa što bi ukazalo da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primenjeni na štetu podnosioca ustavne žalbe, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost u smislu garancija u okviru prava na pravično suđenje.

Pored toga, u smislu prava na pravično suđenje, postoji obaveza sudova i drugih državnih organa i organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja da, između ostalog, obrazlože svoje odluke. Ova obaveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obaveza da se u odluci iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente. Sudovi imaju određenu diskrecionu ocenu u vezi sa tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali, istovremeno, imaju obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali. Međutim, ovaj princip ne zahteva da se sudovi detaljno osvrnu na svaki argument stranaka u postupku, nego samo na argumente koje smatraju relevantnim. Rešavanje suda u upravnom sporu ima svoje osobenosti, koje se, između ostalog, ogledaju u načelu zakonitosti i načelu oslanjanja suda na utvrđeno činjenično stanje u upravnom postupku.

Po oceni Ustavnog suda, u osporenoj presudi je obrazloženo zašto se odbija tužba podnosioca kao neosnovana, te šta čini suštinske razloge na osnovu kojih je na taj način odlučeno. Vrhovni sud Srbije je, u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima, odbio tužbu tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, kao neosnovanu, dajući za svoju odluku ustavnopravno prihvatljive razloge. Naime, Vrhovni sud Srbije je odlučio o tužbi podnosioca na osnovu činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, za koje je u sprovedenom postupku ocenio da su u bitnim tačkama potpuno utvrđene, da je iz utvrđenih činjenica izveden pravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, te da u upravnom postupku nisu povređena pravila postupka. S obzirom da je podnosiocu ustavne žalbe bilo omogućeno da korišćenjem svojih procesnih prava učestvuje u postupku, preduzima zakonom dopuštene radnje i ulaže pravne lekove, Ustavni sud je utvrdio da nije bilo povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava.

Polazeći od iznetog, Ustavni sud je utvrdio da su u upravnom postupku i upravnom sporu, u kome su bile obezbeđene garantije pravičnog suđenja zajemčene odredbom člana 32. stav 1. Ustava, dati ustavnopravno prihvatljivi razlozi za prestanak profesionalne vojne službe podnosiocu ustavne žalbe, te da mu, iz navedenih razloga, osporenim aktima nije povređeno pravo na rad zajemčeno odredbama člana 60. Ustava.

Ocenjujući povredu načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava, Ustavni sud ocenjuje da nema osnova za tvrdnje da je osporenim odlukama podnosilac ustavne žalbe na bilo koji način diskriminisan. U ustavnoj žalbi nisu pruženi ustavnopravno prihvatljivi argumenti i dokazi da je podnosiocu zbog nekog ličnog svojstva povređeno ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, što je neophodna pretpostavka da bi se mogla utvrditi povreda zabrane diskriminacije.

Takođe, Ustavni sud je ocenio da podnosilac ustavne žalbe nije naveo ustavnopravno prihvatljive razloge koji bi ukazivali na postojanje povrede Ustavom zajemčenih prava iz člana 22. stav 1, člana 35. stav 2, člana 36. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava.

6. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba neosnovana, te je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), ustavnu žalbu odbio.

Na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Sud je doneo Odluku kao u izreci.

 

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.