Usvajanje ustavne žalbe zbog povrede prava na jednaku zaštitu prava
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu zaposlenih u MUP-u, utvrđujući povredu prava na jednaku zaštitu prava. Različito postupanje apelacionih sudova u istovetnim pravnim situacijama, konkretno kod obračuna otpremnine na osnovu neto umesto bruto zarade, dovelo je podnosioce u nejednak položaj.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-1894/2011
09.05.2013.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Veljka Jerkova iz Kule i Ljubomira Pavlovića iz Crvenke, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 9. maja 2013. godine, doneo je
O D L U K U
Usvaja se ustavna žalba Veljka Jerkova i Ljubomira Pavlovića i utvrđuje da je presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 5 282/10 od 25. februara 2011. godine povređeno pravo podnosilaca ustavne žalbe na jednaku zaštitu prava, zajemčeno odredbom člana 36. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
O b r a z l o ž e nj e
1. Veljko Jerkov iz Kule i Ljubomir Pavlović iz Crvenke, podneli su Ustavnom sudu, 27. aprila 20 11. godine, preko punomoćnika Zorana Prekrajca, advokata iz Kule, ustavnu žalbu protiv presud e Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 5282/10 od 25. februara 2011 . godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava jednaku zaštitu prava, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno: da su podnosioci ustavne žalbe podneli tužbu protiv Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, radi naknade štete, zbog toga što im je zbog odlaska u penziju isplaćena otpremnina suprotno odredbama Zakona o radu i Zakona o policiji, jer je osnovica za obračun otpremnine „uzeta neto, umesto bruto zarade“; da su sudovi pogrešno primenili odredbe čl. 141, 142. i 146. Zakona o policiji , kao i član 105. Zakona o radu; da u istim situacijama sudovi nisu postupali na istovetan način, čime je podnosiocima povređeno pravo na jednaku zaštitu prava.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno nj egovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporeni akt i celokupnu dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, te utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Veljko Jerkov i Ljubomir Pavlović podneli su 21. oktobra 2009. godine tužbu Osnovnom sudu u Somboru – Sudska jedinica u Kuli protiv Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, kojom su tražili da se obaveže tužena da im na ime razlike zbog manje isplaćene otpremnine isplati određene novčane iznose.
Presudom Osnovnog suda u Somboru – Sudska jedinica u Kuli P1. 662/10 od 9. septembra 2010. godine odbijen je tužbeni zahtev tužilaca.
Apelacioni sud u Novom Sadu je osporenom presudom Gž1. 5282/10 od 25. februara 2011. godine odbio žalbu tužilaca i potvrdio presudu Osnovnog suda u Somboru – Sudska jedinica u Kuli P1. 662/10 od 9. septembra 2010. godine. U obrazloženju osporene presude je, između ostalog, navedeno : da na osnovu člana 141. Zakona o policiji policijskom službeniku koji ostvari pravo na penziju pripada otpremnina u visini plate primljene u poslednjih pet meseci, dok je odredbom člana 146. stav 1. istog zakona predviđeno da se plata policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu sastoji od osnovice koju utvrđuje Vlada, osnovnog i dodatnog koeficijenta u odnosu na zvanje, posebne uslove rada, opasnost i složenost posla; da iz odredbe člana 159. Zakona o radu, kojom je propisano da se zaradom u vezi sa isplatom otpremnine smatra prosečna mesečna zarada zaposlenog isplaćena za poslednja tri meseca koji prethode mesecu u kom se isplaćuje otpremnina, proizlazi da je merodavan iznos za obračun otpremnine neto iznos plate.
Presudom Okružnog suda u Pančevu Gž1. 11/07 od 17. januara 2007. godine, koja je priložena uz ustavnu žalbu, odbijena je žalba tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova – Sekretarijat unutrašnjih poslova Pančevo i potvrđena presuda Opštinskog suda u Vršcu P1. 844/06 od 30. o ktobra 2006. godine, kojom je obavezana tužena da tužiocu J. D. na ime razlike neisplaćene otpremnine isplati određeni novčani iznos. U obrazloženju presude se, pored ostalog, navodi: da je prilikom obračuna i utvrđivanja visine otpremnine tužioca tužena izvršila obračun u visini isplaćene plate za pet prethodnih meseci umanjen za poreze i doprinose; da Zakonom o policiji, kao posebnim zakonom, nije izričito reg ulisano da platu čine i obaveze koje zaposleni plaća po osnovu poreza i doprinosa, te se u tom delu primenjuju odredbe opštih zakona, Zakona o radu i Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, kojima je propisano da zaradu, odnosno platu čine i porezi i doprinosi.
4. Odredbama Ustava, na čiju se povredu u ustavnoj žalbi ukazuje, utvrđeno je: da svako ima pra vo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave (član 36. stav 1.).
5. Imajući u vidu ustavnopravne razloge na kojima podnosioci ustavne žalbe zasnivaju tvrdnje o povredi prava na jednaku zaštitu, Ustavni sud je ocenio da podnosioci ukazuju na različito postupanje redovnih sudova u Republici Srbiji u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
Ocenjujući navode podnosilaca o nejednakom postupanju redovnih sudova, Ustavni sud je izvršio uvid u presudu Okružnog suda u Pančevu Gž1. 11/07 od 17. januara 2007. godine, koja je priložena uz ustavnu žalbu, i utvrdio da je navedeni drugostepeni sud, kao sud poslednje intance, zauzeo stav da zaposlenom u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srbije pri odlasku u penziju pripada otpremnina obračunata u visini plate za poslednjih pet meseci, uključujući i poreze i doprinose.
Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud je utvrdio da su drugostepeni sudovi, kao sudovi poslednje instance, donosili različite presude u pogledu obračuna otpremnine prilikom odlaska u penziju zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srbije, čime su podnosioci ustavne žalbe, kao tužioci u predmetnom parničnom postupku dovedeni u bitno različit položaj od onoga u kome je bio tužilac čije je tužbene navode Okružni sud u Pančevu uzeo kao osnovane.
P olazeći od toga da se odredbom člana 36 . stav 1. Ustava garantuje jednaka zaštita prava sudovima i drugim državnim organima, Ustavni sud je ocenio da je osporenom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 5 282/10 od 25. februara 2011. godine povređeno pravo podnosilaca ustavne žalbe na jednaku zaštitu prava, zbog čega je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13-US ) i odlučio kao u prvom delu tačke 1. izreke.
6. Ocenjujući navode i razloge ustavne žalbe sa stanovišta sadržine utvrđenog prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud je prethodno utvrdio da podnosioci povredu tog prava obrazlažu navodima o pogrešnoj primeni materijalnog prava drugostepenog suda. Ustavni sud, pre svega, ukazuje da nije nadležan da preispituje zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primene materijalnog prava. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili uskraćivanja ustavnih prava usled proizvoljne ili arbitrerne primene merodavnog prava od strane redovnih sudova. S tim u vezi, Ustavni sud je ocenio da je Apelacioni sud u Novom Sadu dao ustavnopravno prihvatljivo obrazloženje za svoju odluku, kojom je odbijena žalba tužilaca, ovde podnosilaca ustavne žalbe i potvrđena presuda Osnovnog suda u Somboru – Sudska jedinica u Kuli P1. 662/10 od 9. septembra , sa obrazloženjem da je članom 141. Zakona o policiji jasno predviđeno da se otpremnina obračunava prema primljenoj plati, a što podrazumeva platu u neto iznosu. U prilog ovakvog stava govori i činjenica da se na otpremninu koja se isplaćuje zaposlenom pri odlasku u penziju do iznosa tri prosečne mesečne zarade isplaćene u Republici, ne obračunava i ne plaća porez na dohodak građana, saglasno odredbi člana 9. stav 1. tačka 18) Zakona o porezu na dohodak građana ("Službeni glasnik RS", br. 24/01, 80/02, 135/04, 62/06,65/06, 10/07, 7/08, 7/09, 31/09, 44/09, 1/10, 18/10 i 4/11), niti taj iznos otpremnine podleže plaćanju doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. Na taj način je podnosiocu pri odlasku u penziju isplaćena otpremnina obračunata prema prosečnom neto iznosu zarada, koje zaposlenima pripadaju nakon uplate poreza i doprinosa iz bruto zarade.
Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud je ocenio da osporenom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 5282/10 od 25. februara 2011. godine nije povređeno pravo podnosilaca ustavne žalbe na pravično suđenje , zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava.
7. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b. stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08, 27/08 i 76/11), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević