Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao neosnovane
Kratak pregled
Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu kojom se osporava presuda Vrhovnog suda Srbije i ističe povreda prava na suđenje u razumnom roku. Navodi protiv presude nisu utemeljeni ustavnopravnim razlozima, a trajanje postupka od dve godine nije nerazumno dugo.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dragana Stojanovića iz Donjeg Dušnika, Gadžin Han, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 28. decembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Dragana Stojanovića izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 3452/08 od 7. maja 2009. godine, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije u parničnom postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Nišu u predmetu P. 2195/07.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dragan Stojanović iz Donjeg Dušnika, Gadžin Han, podneo je 21. oktobra 2009. godine, preko punomoćnika Žarka Vujovića, advokata iz Niša, Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 3452/08 od 7. maja 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na pravno sredstvo zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 36. stav 2. Ustava Republike Srbije, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u parničnom postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Nišu u predmetu P. 2195/07.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, kojom je ustavna žalba ustanovljena kao posebno i izuzetno pravno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemečenih prava i sloboda, Ustavni sud je u postupku po ustavnoj žalbi nadležan da ispituje postojanje povreda ili uskraćivanja Ustavom zajemečnih prava i sloboda, te se stoga i navodi ustavne žalbe moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se, sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine označenog ustavnog prava ili slobode, potkrepljuju tvrdnje o njegovoj povredi ili uskraćivanju.
3. U vezi sa istaknutom povredom prava na pravično suđenje, Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da navodi podnosioca ustavne žalbe ne odgovaraju činjenicama, te je našao da se takvi navodi ne mogu smatrati ustavnopravnim razlozima za tvrdnju o povredi označenog ustavnog prava.
U vezi sa navodom o povredi prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da je postupak čije se trajanje osporava ustavnom žalbom okončan za dve godine i dva meseca. Polazeći od prethodno utvrđenog, Ustavni sud je ocenio da, bez obzira što je razumna dužina trajanja postupka relativna kategorija koja zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja, trajanje postupka koji se osporava ustavnom žalbom se objektivno ne može smatrati nerazumno dugim. Stoga se ni navodi ustavne žalbe ne mogu smatrati ustavnopravnim razlozima za tvrdnju o povredi zajemčenog prava.
Ustavni sud konstatuje da je nadležni sud u revizijskom postupku ispitao presudu kojom podnosilac nije bio zadovoljan i ocenio sve navode sadržane u reviziji, zbog čega nije prihvatljiva tvrdnja podnosioca da mu je povređeno pravo na delotvorno pravno sredstvo.
Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
4. Na osnovu svega navedenog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević