Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe protiv obaveštenja suda

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu kao nedopuštenu, jer je izjavljena protiv akta koji predstavlja obaveštenje, a ne pojedinačni akt kojim se odlučuje o pravima i obavezama podnosioca, što je uslov za podnošenje ustavne žalbe.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dragoslava Manojlovića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 8. decembra 2009. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Dragoslava Manojlovića izjavljena protiv akta Vrhovnog suda Srbije II Su. 343/08-03 od 19. septembra 2008. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

1. Dragoslav Manojlović iz Beograda je 23. oktobra 2009. godine Ustavnom sudu izjavio ustavnu žalbu protiv akta Vrhovnog suda Srbije II Su. 343/08-03 od 19. septembra 2008. godine.
2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno članu 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku utvrdio da je osporenim aktom Vrhovnog suda Srbije II Su. 343/08-03 od 19. septembra 2008. godine podnosilac ustavne žalbe obavešten o radnjama preduzetim po njegovom zahtevu za udaljenje sa sudijske dužnosti sudije Trećeg opštinskog suda u Beogradu koja postupa u predmetu tog suda P. 809/07.
Po oceni Ustavnog suda, osporeni akt Vrhovnog suda Srbije ne predstavlja pojedinačni akt protiv koga se, u smislu odredaba člana 170. Ustava i člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, može izjaviti ustavna žalba, jer nije akt kojim je odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, pa samim tim osporenim aktom ne mogu biti povređena Ustavom garantovana ljudska prava i slobode podnosioca. Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu odbacio, kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka.
4. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

 

 

 

 

 

 

PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.