Odbačena ustavna žalba protiv rešenja i obaveštenja u krivičnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv više akata u krivičnom postupku. Žalba protiv sudskih rešenja nije sadržala ustavnopravne razloge, dok su ostali osporeni akti bili obaveštenja, a ne pojedinačni akti o kojima se odlučuje o pravima i obavezama.

Tekst originalne odluke



Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Stanka Milanović, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Stanka Milojevića i Batice Milojevića iz Aleksinca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. maja 2009. godine, doneo je

R E Š E Nj E



Odbacuje se ustavna žalba Stanka Milojevića i Batice Milojevića izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Vranju Ki. 160/06 od 12. februara 2007. godine, rešenja Opštinskog suda u Vranju Kv. 108/07 od 13. aprila 2007. godine, akta Opštinskog suda u Vranju Ki. 160/06 od 5. oktobra 2007. godine i akta Republičkog javnog tužilaštva Ktz. 871/07 od 22. oktobra 2007. godine.

O b r a z l o ž e nj e


1. Stanko Milojević i Batica Milojević iz Aleksinca izjavili su Ustavnom sudu 31. oktobra 2007. godine „ustavnu žalbu i zahtev za zaštitu zakonitosti i ustavnosti protiv akta Opštinskog suda u Vranju Ki. 160/06 od 5. oktobra 2007. godine i akta Republičkog javnog tužilaštva Ktz. 871/07 od 22. oktobra 2007. godine“, zbog „povrede čl. 22. i 36. Ustava“. Podnosioci navode da su 10. avgusta 2007. godine Opštinskom sudu u Vranju podneli ustavnu žalbu upućenu Ustavnom sudu Srbije, koju je Opštinski sud u Vranju tretirao kao inicijativu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti i prosledio je Okružnom javnom tužilaštvu u Vranju, zbog čega su podnosioci ustavne žalbe izrazili neslaganje podneskom od 8. oktobra 2007. godine. Republičko javno tužilaštvo je svojim aktom Ktz. 871/07 od 22. oktobra 2007. godine obavestilo podnosioce da nije našlo osnova za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv rešenja Opštinskog suda u Vranju Ki. 160/06 (u žalbi se pogrešno navodi K. 160/06). Zahtevaju od Ustavnog suda da se izjasni po ustavnoj žalbi i omogući im ostvarenje prava iz člana 22. stav 2. Ustava.
2. U postupku prethodnog ispitivanja podneska utvrđeno je da ustavna žalba ne sadrži sve podatke neophodne za postupanje po ustavnoj žalbi, propisane odredbom člana 85. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/2007), i to : jedinstveni matični broj podnosilaca ustavne žalbe; broj i datum akta protiv koga je žalba izjavljena i naziv organa koji ga je doneo; naznaku ljudskog ili manjinskog prava ili slobode zajemčene Ustavom za koje se tvrdi da je povređeno, sa oznakom odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jemči; razloge žalbe i navode u čemu se sastoji povreda ili uskraćivanje; zahtev o kome Ustavni sud treba da odluči.
Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 44. stav 1. Poslovnika o radu Ustavnog suda (''Službeni glasnik RS'', br. 24/08 i 27/08), dopisom od 8. aprila 2009. godine obavestio podnosioce ustavne žalbe o nedostacima koji sprečavaju postupanje Suda po podnetoj žalbi i zatražio da, u roku od 15 dana od dana prijema dopisa, dostave uređenu i dopunjenu ustavnu žalbu u kojoj će navesti sve podatke koji nedostaju i dostaviti prepise osporenih akata. Podnosioci su upozoreni da će njihova ustavna žalba biti odbačena, ukoliko u ostavljenom roku ne otklone nedostatke koji onemogućavaju postupanje Ustavnog suda. Dopis Suda je dostavljen podnosiocima ustavne žalbe 10. aprila 2009. godine.
Podnosioci ustavne žalbe su 16. aprila 2009. godine dostavili Ustavnom sudu podnesak u kome su naveli da ustavnu žalbu izjavljuju protiv akta Republičkog javnog tužilaštva Ktz. 871/07 od 22. oktobra 2007. godine, kao i protiv pojedinačnih akata donetih u istom predmetu - akta Opštinskog suda u Vranju Ki. 160/06 od 5. oktobra 2007. godine, rešenja Opštinskog suda u Vranju Kv. 108/07 od 13. aprila 2007. godine i rešenja Opštinskog suda u Vranju Ki. 160/06 od 12. februara 2007. godine. Navode da su im povređena prava zajemčena odredbama čl. 21, 22. i 36. Ustava. Ponavljaju navode iz ustavne žalbe i zahtevaju od Ustavnog suda da poništi sve „napadnute“ akte, da „zabrani dalje vršenje radnje licima koja su kršila ustavna prava i propisane zakone“, da ih obaveže na naknadu nematerijalne štete, da svoju odluku objavi i da naloži sprovođenje sudskog postupka protiv Ranka Bogosavljevića.
3. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno članu 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Članom 82. Zakona o Ustavnom sudu propisano je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu. Ustavna žalba može se izjaviti i
ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Prema odredbi člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, koji je stupio na snagu 6. decembra 2007. godine, ustavna žalba se može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
Članom 113. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu je propisano da se ustavna žalba može izjaviti i protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojim je povređeno ili uskraćeno ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom, ako je taj akt ili radnja izvršena od dana proglašenja Ustava do dana stupanja na snagu ovog zakona.
4. Iz navoda ustavne žalbe i uvidom u osporena rešenja, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povreda Ustavom zajemčenih prava podnosilaca, već se ponavljaju razlozi koje su podnosioci izneli u žalbi podnetoj Krivičnom veću Opštinskog suda u Vranju protiv osporenog rešenja istražnog sudije Opštinskog suda u Vranju. Navedenim razlozima se ukazuje na povredu odredaba Zakonika o krivičnom postupku, pa se po oceni Ustavnog suda ustavnom žalbom od Ustavnog suda zahteva da kao instancioni sud ispita zakonitost osporenih rešenja redovnih sudova, što ne spada u nadležnosti Ustavnog suda utvrđene odredbama čl. 167. i 170. Ustava.
Prema stanovištu Ustavnog suda, ustavna žalba se ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova, već Ustavni sud u postupku ustavnosudske zaštite Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih i manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom.
Imajući u vidu da predmetna žalba, u delu koji se odnosi na rešenje Opštinskog suda u Vranju Ki. 160/06 od 12. februara 2007. godine i rešenje Opštinskog suda u Vranju Kv. 108/07 od 13. aprila 2007. godine, po svojoj sadržini nema karakter ustavne žalbe, jer se u njoj ne navode ustavnopravni razlozi koji se mogu dovesti u vezu sa povredom ili uskraćivanjem Ustavom zajemčenih ljudskih ili manjinskih prava i sloboda, Ustavni sud je ustavnu žalbu u tom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke predviđene Ustavom i Zakonom da Sud po njoj postupa.
5. U vezi sa delom ustavne žalbe koja se odnosi na akt Opštinskog suda u Vranju Ki. 160/06 od 5. oktobra 2007. godine i akt Republičkog javnog tužilaštva Ktz. 871/07 od 22. oktobra 2007. godine, u postupku pred Ustavnim sudom je utvrđeno da se aktom Opštinskog suda u Vranju Ki. 160/06 od 5. oktobra 2007. godine podnosioci obaveštavaju da je njihov podnesak, naslovljen kao „ustavna žalba Ustavnom sudu Srbije i zahtev za zaštitu zakonitosti i ustavnosti“, prosleđen Okružnom javnom tužiocu u Vranju kao inicijativu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, a da se aktom Republičkog javnog tužilaštva Ktz. 871/07 od 22. oktobra 2007. godine podnosioci ustavne žalbe obaveštavaju da nema osnova za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv rešenja Opštinskog suda u Vranju K. 160/06 i Kv. 108/07. S obzirom na to da oba navedena akta predstavljaju obaveštenja, te da nemaju karakter pojedinačnih akata kojima se odlučuje o pravima i obavezama podnosilaca ustavne žalbe, Ustavni sud je ocenio da ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, pa je ustavnu žalbu u tom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu.

6. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.