Odbacivanje ustavne žalbe kao neblagovremene zbog propuštanja zakonskog roka
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu Zorana Mladenovića kao neblagovremenu. Žalba protiv odluka Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici podneta je nakon isteka zakonskog roka od 30 dana, koji se računa od dostavljanja drugostepene odluke, a ne odluke tužioca.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Zorana Mladenovića iz Inđije, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 22. juna 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Zorana Mladenovića izjavljena protiv presude Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici Kž. 366/08 od 16. maja 2008. godine i rešenja Okružnog suda u Sremskoj Mitovici Kž. 498/09 od 24. juna 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Zoran Mladenović iz Inđije, preko punomoćnika Dragoja J. Grujičića, advokata iz Sremske Mitrovice, podneo je Ustavnom sudu 14. aprila 2010. godine ustavnu žalbu protiv presude Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici Kž. 366/08 od 16. maja 2008. godine i rešenja Okružnog suda u Sremskoj Mitovici Kž. 498/09 od 24. juna 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na jednaku pravnu zaštitu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe je naveo da je osporenim rešenjem i u postupku u kome je doneta osporena presuda „povređen zakon na štetu okrivljenog“, zbog čega je u zakonskom roku, preko svog branioca, Republičkom javnom tužilaštvu podneo predlog za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, koji je „odbijen“ dopisom KTZ. 811/09 od 8. marta 2010. godine. Zahtevao je da Ustavni sud poništi ili ukine osporene akte.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava ili slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična odredbi člana 170. Ustava.
Odredbom člana 84. stav 1. istog Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio: da su osporenom presudom Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici Kž. 366/08 od 16. maja 2008. godine odbijene kao neosnovane žalbe prvookrivljenog, ovde podnosioca ustavne žalbe i njegovog branioca, izjavljene protiv presude Opštinskog suda u Inđiji K. 320/01 od 12. jula 2007. godine koja je i potvrđena; da su osporenim rešenjem Okružnog suda u Sremskoj Mitovici Kž. 498/09 od 24. juna 2009. godine odbijene kao neosnovane žalbe okrivljenog, ovde podnosioca ustavne žalbe i njegovih branilaca u istom krivičnom postupku, izjavljene protiv rešenja Opštinskog suda u Inđiji Kv. 223/08 od 14. aprila 2009. godine; da je aktom Republičkog javnog tužilaštva KTZ. 811/09 od 8. marta 2010. godine obavešten branilac okrivljenog da Tužilaštvo neće podizati zahtev za zaštitu zakonitosti protiv presude Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici Kž. 366/08 od 16. maja 2008. godine i rešenja Okružnog suda u Sremskoj Mitovici Kž. 498/09 od 24. juna 2009. godine.
4. Ustavni sud ukazuje da, saglasno odredbama čl. 419. i 421. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08 i 72/09), ovlašćenje za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti ima isključivo javni tužilac. Ustavni sud je stoga ocenio da se zahtev za zaštitu zakonitosti u krivičnom postupku ne može smatrati delotvornim pravnim sredstvom. Ovo iz razloga što isključivo javni tužilac ima mogućnost da koristi ovo pravno sredstvo i što ni okrivljeni, niti njegov branilac ne mogu uticati na odluku javnog tužioca da li će i kada podići takav zahtev, bez obzira na lično podnetu inicijativu. Kako zahtev za zaštitu zakonitosti nije pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju okrivljenom u krivičnom postupku, to se postupak po ovom pravnom sredstvu ne smatra pretpostavkom za izjavljivanje ustavne žalbe. Ovakav pravni stav Ustavni sud je već izrazio u više rešenja (videti: Rešenje Už-1472/2009 od 24. septembra 2009. godine). S obzirom na to da iscrpljivanje ovog vanrednog pravnog sredstva u krivičnom postupku nije pretpostavka za podnošenje ustavne žalbe, to se, prema pravnom stavu Ustavnog suda, blagovremenost ustavne žalbe ceni u odnosu na dan dostavljanja drugostepene krivične presude ili rešenja kojim je krivični postupak pravnosnažno okončan i koje je osporeno ustavnom žalbom.
Ustavni sud je utvrdio da su osporena presuda Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici Kž. 366/08 od 16. maja 2008. godine i rešenje Okružnog suda u Sremskoj Mitovici Kž. 498/09 od 24. juna 2009. godine podnosiocu ustavne žalbe i njegovom braniocu u krivičnom postupku dostavljeni najkasnije 8. marta 2010. godine kada je Republičko javno tužilaštvo donelo akt KTZ. 811/09, a po inicijativi za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti podnetoj od strane branioca podnosioca. Imajući u vidu da je ustavna žalba podneta 14. aprila 2010. godine, dakle po proteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) istog Zakona.
5. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić