Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u postupku za porodičnu penziju
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući da je Upravni sud proizvoljno primenio materijalno pravo. Za priznavanje prava na porodičnu penziju relevantna je godina smrti bračnog druga, a ne godina podnošenja zahteva, što je dovelo do povrede prava na pravično suđenje.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-199/2013
26.11.2015.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Dragiša B. Slijepčević, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi M. V . iz Arilja, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 26. novembra 2015. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba M. V . i utvrđuje da je presudom Upravnog suda – Odeljenje u Kragujevcu U. 26271/10 od 8. novembra 2012. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje, iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se presuda Upravnog suda – Odeljenje u Kragujevcu U. 26271/10 od 8. novembra 2012. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o tužbi podnosioca izjavljenoj protiv rešenja Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija Beograd broj 199669 od 13. jula 2010. godine.
3. Odbacuje se zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu materijalne štete.
O b r a z l o ž e nj e
1. M. V . iz Arilja je, 9. januara 2013. godine, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda – Odeljenje u Kragujevcu U. 26271/10 od 8. novembra 2012. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenog Ustavom zajemčenog prava i poništi osporenu presudu Upravnog suda. Podnosilac je postavio zahtev za naknadu materijalne štete, kao i zahtev za naknadu troškova pred Ustavnim sudom.
Ustavnom žalbom je osporena presuda suda kojom je pravnosnažno odbijen zahtev podnosioca za priznavanje prava na porodičnu penziju.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u osporeni akt, kao i u celokupnu dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, pa je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Podnosilac ustavne žalbe je 10. decembra 2009. godine podneo zahtev za priznavanje prava na porodičnu penziju, koji je odbijen kao neosnovan rešenjem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Filijala Užice broj D-1109 od 24. marta 2010. godine.
Rešenjem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija broj 199669 od 13. jula 2010. godine odbijena je žalba podnosioca izjavljena protiv prvostepenog rešenja.
Osporenom presudom Upravnog suda – Odeljenje u Kragujevcu U. 26271/10 od 8. novembra 2012. godine odbijena je tužba podnosioca koju je izjavio protiv navedenog konačnog upravnog akta.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu podnosilac ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 30. stav 1. tačka 1) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik RS", br. 34/03, 64/04, 84/04, 85/05, 101/05, 63/06 i 5/09), koji je bio na snazi u vreme podnošenja zahteva podnosioca ustavne žalbe za priznavanje prava na porodičnu penziju, bilo je propisano da udovac stiče pravo na porodičnu penziju ako je do smrti bračnog druga navršio 55 godina života.
Odredbom člana 8. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ( "Službeni glasnik RS", broj 85/05), koje su integrisane u tekst zakona, bilo je propisano da se u članu 30. stav 1. tačka 1) broj "53" zamenjuje brojem "55".
Odredbom člana 71. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju iz 2005. godine , koje nisu integrisane u tekst zakona, propisano je da izuzetno od odredbe člana 8. ovog zakona, pravo na porodičnu penziju udovac stiče kad navrši: u 2006. i 2007. godini 53 godine života (tačka 1)); u 2008. godini 53 godine i šest meseci života (tačka 2); u 2009. godini 54 godine života (tačka 3)); u 2010. godini 54 godine i šest meseci života (tačka 4)).
5. Podnosilac ustavne žalbe smatra da upravni organi i nadležni sud u upravnom sporu nisu vodili računa o izuzecima u pogledu uslova za ostvarivanje prava na porodičnu penziju propisanim članom 71. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koje je u potpunosti ispunjavao.
Ocenjujući ove navode ustavne žalbe sa stanovišta prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, ovaj sud je imao u vidu da se ustavna garancija navedenog prava, pored ostalog, sastoji u tome da odluka suda o nečijem pravu ili obavezi mora biti doneta u postupku koji je sproveden u skladu sa važećim procesnim zakonom, primenom relevantnog materijalnog prava i obrazložena na ustavnopravno prihvatljiv način, jer bi se u protivnom moglo smatrati da je proizvod proizvoljnog i pravno neutemeljenog stanovišta postupajućeg suda.
Ocenjujući da li stav Upravnog suda zauzet u osporenoj presudi predstavlja ustavnopravno prihvatljivu primenu merodavnog materijalnog prava sa stanovišta istaknute povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud je pošao od toga da je odredbom člana 30. stav 1. tačka 1) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisan uslov za sticanje prava na porodičnu penziju udovca iza smrti bračnog druga, a to su određene godine starosti u momentu smrti bračnog druga.
Odredbom člana 8. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju izmenjen je član 30. stav 1. tačka 1) tog zakona tako što je starosna granica za sticanje prava na porodičnu penziju udovca pomerena sa 53 na 55 godina života. Ipak, odredbom člana 71. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano je postupno povećanje godina života udovca u vreme smrti bračnog druga kao uslova za sticanje prava na porodičnu penziju za svaku kalendarsku godinu, u periodu od 1. januara 2006. do 31. decembra 2010. godine.
Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da udovac koji je u 2008. godini navršio 53 godine i šest meseci života do smrti bračnog druga stiče pravo na porodičnu penziju.
U sprovedenom upravnom postupku utvrđeno je da je podnosilac ustavne žalbe u momentu smrti bračnog druga imao navršene 53 godine, osam meseci i 19 dana života.
Međutim, stav drugostepenog upravnog organa, a koji je u svemu prihvatio Upravni sud, je da nisu ispunjeni zakonski uslovi za priznavanje prava na porodičnu penziju s obzirom na to da je odredbom člana 71. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano da ovo pravo ima udovac ako je u 2009. godini navršio 54 godina života, te da, imajući u vidu da je zahtev podnet u 2009. godini, uslovi se cene prema propisima koji su važili u vreme podnošenja zahteva i primenom zakonske odredbe kojom su predviđeni uslovi za tu godinu. Po oceni Ustavnog suda, ovakav stav upravnog organa i suda predstavlja proizvoljnu primenu materijalnog prava na štetu podnosioca ustavne žalbe. Naime, činjenica je da je podnosilac zahtev za priznavanje prava podneo u 2009. godini i da se uslovi za priznavanje prava cene prema propisima koji su u primeni u vreme podnošenja zahteva. Međutim, po oceni Ustavnog suda, za priznavanje prava na porodičnu penziju je relevantna godina smrti bračnog druga iza kojeg se traži predmetno pravo, jer su jedini uslov za sticanje predmetnog prava određene godine starosti u vreme smrti bračnog druga. Polazeći od toga da je supruga podnosioca preminula u 2008. godini, to je jedino relevantna zakonska odredba kojom su predviđeni uslovi za tu godinu, odnosno odredba člana 71. stav 1. tačka 2) Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Istom je propisano da udovac stiče pravo na porodičnu penziju kad u 2008. godini navrši 53 godine i šest meseci života. U sprovedenom postupku utvrđeno da je podnosilac u trenutku smrti bračnog druga imao 53 godine, osam meseci i 19 dana života.
Nalazeći da obrazloženje osporenog akta Upravnog suda ne zadovoljava zahteve pravičnosti i da je u tom aktu proizvoljno primenjeno materijalno pravo na štetu podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13-Odluka US), usvojio ustavnu žalbu izjavljenu zbog povrede prava na pravično suđenje, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 1. izreke.
6. Imajući u vidu prirodu učinjene povrede ustavnog prava u konkretnom slučaju, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, poništio presudu Upravnog suda – Odeljenje u Kragujevcu U. 26271/10 od 8. novembra 2012. godine i odredio da se donese nova odluka o tužbi podnosioca izjavljenoj protiv rešenja Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija Beograd broj 199669 od 13. jula 2010. godine, odlučujući kao u tački 2. izreke.
Što se tiče zahteva podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud ukazuje da nema zakonskih uslova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, u smislu odredbe člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (s tim u vezi videti Odluku Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine , na internet stranici: www.ustavni.sud.rs).
7. Imajući u vidu da je Ustavni sud poništio osporeni pojedinačni akt i da je odredio da Upravni sud ponovo odluči o tužbi podnosioca, to je Ustavni sud zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu materijalne štete odbacio kao preuranjen, rešavajući kao u tački 3. izreke, saglasno članu 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu.
8. Na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka1), člana 45. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda ("Službeni glasnik RS", broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.