Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao neblagovremene
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu kao neblagovremenu. Rok od 30 dana za podnošenje žalbe računa se od dana dostavljanja pravnosnažne drugostepene odluke, a ne odluke donete po nedozvoljenom vanrednom pravnom leku, kao što je zahtev za zaštitu zakonitosti.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Velibora Krstića iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. februara 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Velibora Krstića izjavljena zbog postupanja nadležnih sudova u predmetu Opštinskog suda u Nišu P. 937/06.
O b r a z l o ž e nj e
1. Velibor Krstić iz Niša je 5. januara 2009. godine podneo ustavnu žalbu Ustavnom sudu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. Ustava Republike Srbije, u postupku koji se vodio u predmetu Opštinskog suda u Nišu P. 937/06. Podnosilac se istovremeno poziva i na povredu prava iz člana 6. stav 1. i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da je pred Opštinskim sudom u Nišu vođen spor radi utvrđenja nedopustivosti izvršenja, koji je pravnosnažno okončan presudom Okružnog suda u Nišu Gž. 1267/08 od 16. aprila 2008. godine, kojom je potvrđena presuda Opštinskog suda u Nišu P. 937/06 od 28. decembra 2007. godine. Pobijajući navedenu prvostepenu i drugostepenu presudu, podnosilac ustavne žalbe je 30. maja 2008. godine Republičkom javnom tužilaštvu podneo predlog za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv tih presuda. Kako Republičko javno tužilaštvo nije podiglo zahtev za zaštitu zakonitosti, već je dopisom od 30. juna 2008. godine stranku uputilo da to sama učini, to je stranka izjavila ovaj vanredni pravni lek. Odlučujući po podnetom zahtevu, Vrhovni sud Srbije je rešenjem Sgzz. 804/08 od 22. oktobra 2008. godine izjavljeni zahtev za zaštitu zakonitosti odbacio kao nedozvoljen.
4. Po stavu Ustavnog suda, korišćenjem revizije smatra se da su u parničnom postupku iscrpljena pravna sredstva pre podnošenja ustavne žalbe, ali samo kada je izjavljivanje ovog vanrednog pravnog sredstva, prema Zakonu o parničnom postupku, dozvoljeno i kada je izjavljeno na zakonom propisan način. Ovakav pravni stav može se primeniti i kad je u pitanju zahtev za zaštitu zakonitosti. U suprotnom će se smatrati da su pravna sredstva iscrpljena izjavljivanjem žalbe na prvostepenu sudsku odluku, te će se blagovremenost ustavne žalbe ceniti u odnosu na dan dostavljanja odluke suda donete po žalbi.
5. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju zahtev za zaštitu zakonitosti koji je izjavio podnosilac ustavne žalbe odbačen kao nedozvoljen, Ustavni sud je ocenio da se Zakonom o Ustavnom sudu propisani rok za izjavljivanje ustavne žalbe u konkretnom slučaju računa od dana dostavljanja drugostepene presude podnosiocu ustavne žalbe, a ne od dana kada je podnosilac primio rešenje Vrhovnog suda Srbije po vanrednom pravnom leku. Kako je podnosilac ustavne žalbe presudu Okružnog suda u Nišu Gž. 1267/08 od 16. aprila 2008. godine primio pre 30. maja 2008. godine, kada se obratio Republičkom javnom tužilaštvu sa predlogom da podnese zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih presuda, a da je ustavnu žalbu izjavio 5. januara 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba neblagovremena u odnosu na presudu Okružnog suda u Nišu Gž. 1267/08 od 16. aprila 2008. godine, jer je podneta po isteku roka od 30 dana propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Sud ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
Ustavni sud ističe da na drugačiju odluku u ovom predmetu ne utiče ni činjenica da se ustavnom žalbom poziva na povredu prava na suđenje u razumnom roku. Ovo iz razloga što Zakon o Ustavnom sudu dopušta mogućnost da se ustavna žalba izjavi zbog povrede navedenog prava i pre nego što su iskorišćena sva pravna sredstva, dakle dok postupak čije se trajanje osporava još nije okončan, ali kada je, kao u konkretnom slučaju, ustavna žalba izjavljena nakon što su iskorišćena sva pravna sredstva, onda se blagovremenost ustavne žalbe ceni na isti način kao kada se u ustavnoj žalbi ističe povreda bilo kog drugog Ustavom zajemčenog prava.
Prilikom ocene navoda ustavne žalbe u delu u kome podnosilac ukazuje na povredu prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je imao u vidu i činjenicu da je period od 30. juna 2008. godine kada je donet akt Republičkog javnog tužilaštva kojim je obavestilo podnosioca ustavne žalbe da nije podiglo zahtev za zaštitu zakonitosti, već je stranku uputilo da to sama učini, pa do dana donošenja rešenja Vrhovnog suda Srbije Sgzz. 804/08 od 22. oktobra 2008. godine, po zahtevu za zaštitu zakonitosti trajao nešto više od tri meseca, te da nije došlo do povrede navedenog Ustavom zajemčenog prava u postupku pred Vrhovnim sudom Srbije.
6. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIKA
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 483/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe u krivičnom postupku
- Už 1205/2009: Odbacivanje ustavne žalbe kao neblagovremene zbog propuštanja zakonskog roka
- Už 766/2009: Odbacivanje ustavne žalbe kao neblagovremene i nedopuštene u odnosu na različite akte
- Už 184/2011: Odbačaj ustavne žalbe zbog neblagovremenosti nakon podnošenja nedozvoljenog vanrednog pravnog leka
- Už 145/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao neblagovremene
- Už 3356/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neispunjenosti procesnih pretpostavki i neblagovremenosti
- Už 1335/2009: Ustavni sud: odbacivanje ustavne žalbe zbog neblagovremenosti