Odbacivanje ustavne žalbe zbog neiscrpljivanja redovnih pravnih sredstava
Kratak pregled
Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu Slobodana Jevtova protiv presuda u radnom sporu. Žalba je odbačena jer podnosilac nije iskoristio sva pravna sredstva, konkretno, nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu Srbije protiv drugostepene presude, što je bila pretpostavka za podnošenje ustavne žalbe.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2005/2010
22.06.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Slobodana Jevtova iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 22. juna 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Slobodana Jevtova izjavljena protiv presude Trećeg opštinskog suda u Beogradu P1. 701/02 od 1. decembra 2006. godine i presude Okružnog suda u Beogradu GžI. 1580/07 od 21. maja 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Slobodan Jevtov iz Beograda je 17. aprila 2010. godine, preko punomoćnika Gojka Šarenca, advokata iz Beograda, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Trećeg opštinskog suda u Beogradu P1. 701/02 od 1. decembra 2006. godine i presude Okružnog suda u Beogradu GžI. 1580/07 od 21. maja 2009. godine, zbog „povrede prava iz radnog odnosa, prava na odbranu i povrede ljudskih prava iz člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu“.
U ustavnoj žalbi se navodi da je osporenom presudom Trećeg opštinskog suda u Beogradu P1. 701/02 od 1. decembra 2006. godine odbijen tužbeni zahtev podnosioca ustavne žalbe kojim je tražio poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu i da se tuženi obaveže da ga rasporedi na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Osporenom presudom Okružnog suda u Beogradu GžI. 1580/07 od 21. maja 2009. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena je prvostepena presuda.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe, da su iscrpljena ili da nisu predviđena druga pravna sredstva za zaštitu povređenih ili uskraćenih prava zajemčenih Ustavom.
Odredbom člana 439. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnk RS“, broj 125/04), koji je važio u vreme donošenja osporene presude, bilo je propisano da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da pre izjavljivanja ustavne žalbe nije iscrpljeno poslednje pravno sredstvo predviđeno članom 439. Zakona o parničnom postupku, jer podnosilac ustavne žalbe nije protiv presude Okružnog suda u Beogradu izjavio reviziju Vrhovnom sudu Srbije. Ustavni sud ukazuje da se pod iscrpljivanjem pravnih sredstava u parničnom postupku smatra donošenje odluke po reviziji, ukoliko je izjavljivanje ovog vanrednog pravnog sredstva prema Zakonu o parničnom postupku dozvoljeno i kada je izjavljeno na način propisan tim zakonom.
Takođe, Ustavni sud konstatuje da se ukazivanje podnosioca ustavne žalbe na dužinu trajanja pravnosnažno okončanog parničnog postupka dovodi u vezu samo sa odredbama „čl. 192. i 196. tada važećeg Zakona o radu“, a kako se u konkretnom parničnom postupku primenjivao Zakon o radu („Službeni glasnik RS“, broj 70/01 i 73/01) iz 2001. godine, Ustavni sud je utvrdio da taj Zakon ne sadrži navedene članove na koje se podnosilac ustavne žalbe poziva. Pored toga, Ustavni sud konstatuje da se isticanje odredbe člana 32. stav 1. Ustava u ustavnoj žalbi dovodi isključivo u vezu sa „nepokretanjem disciplinskog postupka“ i pogrešnom primenom materijalnog prava.
Imajući u vidu izneto, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje po podnetoj ustavnoj žalbi.
5. Na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 1012/2011: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava
- Už 2530/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava
- Už 2389/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene i nedopuštene ustavne žalbe
- Už 69/2011: Odbacivanje ustavne žalbe zbog nenadležnosti Ustavnog suda za izneta pitanja
- Už 2837/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava
- Už 104/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga
- Už 569/2009: Odbacivanje ustavne žalbe koja zahteva instancijsko preispitivanje sudskih odluka