Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao nedozvoljene

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja o odbijanju predloga za ponavljanje postupka i o izuzeću sudije. Sud je utvrdio da ovi akti nisu podobni za pobijanje ustavnom žalbom jer ne odlučuju o pravima i obavezama podnosioca.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Rajka Radovića iz Vrbasa, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 13. oktobra 2011. godine, doneo je


R E Š E Nj E

   

Odbacuje se ustavna žalba Rajka Radovića izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Novom Sadu P. 34/06 od 8. maja 2009. godine, rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 789/10 od 17. marta 2010. godine, rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev. 2983/10 od 16. februara 2011. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Su. 4/11 od 8. februara 2011. godine.


O b r a z l o ž e nj e

   

1. Rajko Radović iz Vrbasa je 4. maja 2011. godine podneo ustavnu žalbu koju je dopunio 29. jula 2011. godine, protiv rešenja Okružnog suda u Novom Sadu P. 34/06 od 8. maja 2009. godine, rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 789/10 od 17. marta 2010. godine, rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev. 2983/10 od 16. februara 2011. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Su. 4/11 od 8. februara 2011. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije. 2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
   
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
       
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da se ona podnosi protiv pojedinačnog akta kojim je odlučivano o pravima i obavezama podnosioca, jer je samo takav akt podoban da povredi njegova Ustavom zajemčena prava i slobode.
   
2. U sprovedenom postupku, Ustavni sud je, iz sadržine ustavne žalbe i osporenih rešenja, utvrdio da se pred Okružnim sudom u Novom Sadu vodio parnični postupak po tužbi tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, protiv tuženog Grada Novog Sada radi isplate naknade za povredu autorskog prava, koji je pravnosnažno okončan presudom Vrhovnog suda Srbije Gž. 58/07 od 29. novembra 2007. godine. Postupajući po vanrednom pravnom leku, Vrhovni sud Srbije je presudom Rev. 771/08 od 30. oktobra 2008. godine, odbio kao neosnovane revizije tužioca i tuženog izjavljene protiv presude Vrhovnog suda Srbije Gž. 58/07 od 29. novembra 2007. godine.
   
Osporenim rešenjem Okružnog suda u Novom Sadu P. 34/06 od 8. maja 2009. godine odbijen je predlog tužioca od 2. februara 2009. godine za ponavljanje postupka.
   
Osporenim rešenjem Aplelacionog suda u Novom Sadu Gž. 789/10 od 17. marta 2010. godine odbijena je žalba tužioca i potvrđeno prvostepeno rešenje.
   
Osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev. 2983/10 od 16. februara 2011. godine odbijena je kao neosnovana revizija tužioca izjavljljena protiv drugostepenog rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 789/10 od 17. marta 2010. godine.
   
Osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Su. 4/11 od 8. februara 2011. godine, u stavu prvom izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev punomoćnika tužioca, advokata Stanislava Životića za izuzeće sudije Vrhovnog kasacionog suda u predmetu Vrhovnog kasacionog suda Rev. 2983/10, dok je u stavu drugom utvrđeno da protiv ovog rešenja nije dozvoljena posebna žalba, a trećim stavom izreke je naloženo podnosiocu zahteva za izuzeće da uplati sudsku taksu u iznosu od 590,00 dinara u roku od pet dana.
   
3. Ocenjujući navode podnosioca ustavne žalbe o povredi prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud je konstatovao da rešenjem Okružnog suda u Novom Sadu P. 34/06 od 8. maja 2009. godine, te rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 789/10 od 17. marta 2010. godine, kao i rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev. 2983/10 od 16. februara 2011. godine nije odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, već o ispunjenosti procesnih uslova za ponavljanje prethodno pravnosnažno okončanog parničnog postupka. Stoga ova rešenja, prema pravnom stavu Ustavnog suda, nisu akti protiv kojih je dozvoljeno izjavljivanje ustavne žalbe. U konkretnom slučaju, o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe pravnosnažno je odlučeno u postupku čije ponavljanje je podnosilac tražio. U vezi sa tim, Ustavni sud je imao u vidu Odluku ovog suda Už - 296/08 od 26. novembra 2009. godine, stav Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (Odluka o dopustivosti broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine) i stav Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Rudan protiv Hrvatske (Odluka broj 45943/99 od 13. septembra 2001. godine).
   
Imajući u vidu da je podnosilac ustavne žalbe iskoristio pravo na žalbu protiv prvostepenog rešenja, a zatim i pravo na reviziju koju je izjavio protiv drugostepenog rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 789/10 od 17. marta 2010. godine, to nema povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava, kojim se pre svega garantuje dvostepenost u odlučivanju, pri čemu Ustavni sud naglašava da označeno ustavno pravo ne garantuje povoljan ishod postupka po pravnom leku, ako za traženu instancionu zaštitu nije bilo pravnog osnova.
   
Stoga je Ustavni sud, ustavnu žalbu u odnosu na navedena rešenja, odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
   
Takođe, kako je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Su. 4/11 od 8. februara 2011. godine odlučeno o zahtevu stranke za izuzeće sudije Vrhovnog kasacionog suda, to osporena odluka nije podobna za pobijanje ustavnom žalbom. Naime, navedenim rešenjem odlučeno je o procesnom pitanju koje se odnosi na upravljanje postupkom, pa nije podobno za ustavnosudsku zaštitu. Takva rešenja u suštini predstavljaju formu sudskih odluka protiv kojih nije dozvoljena posebna žalba. Zahtevi kojima se osporavaju navedena procesna rešenja mogu biti isticani prilikom osporavanja sudske odluke kojom je konačno odlučeno o pravima i obavezama stranaka u konkretnom sudskom postupku.
   
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da rešenje Vrhovnog kasacionog suda Su. 4/11 od 8. februara 2011. godine ne predstavlja pojedinačni akt protiv koga se u smislu Ustava i Zakona o Ustavnom sudu može izjaviti ustavna žalba. Stoga je Sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu i u ovom delu odbacio, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
   
4. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.