Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nenadležnosti ratione temporis

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu zbog navodne povrede prava na pravično suđenje i imovinu. Žalba je odbačena jer su osporeni pojedinačni akti doneti pre stupanja na snagu Ustava iz 2006. godine, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za vođenje postupka.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-203/2007
23.04.2009.
Beograd



Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Stanka Milanović, mr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Mileta Stevanovića iz Velike Moštanice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 23. aprila 2009. godine, doneo je

R E Š E Nj E



Odbacuje se ustavna žalba Mileta Stevanovića izjavljena zbog postupanja Četvrtog opštinskog suda u Beogradu i Ministarstva finansija Republike Srbije u predmetu Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I-VI 975/00.

O b r a z l o ž e nj e



1. Mile Stevanović iz Velike Moštanice, preko punomoćnika Ljubiše Šipića, advokata iz Beograda, podneo je Ustavnom sudu 13. novembra 2007. godine ustavnu žalbu, koju je, postupajući po nalogu Ustavnog suda iz dopisa od 11. februara 2009. godine, dopunio podneskom od 25. februara 2009. godine.
U ustavnoj žalbi je navedeno: da je pravnosnažnim i izvršnim rešenjem Drugog opštinskog suda u Beogradu 1.R 23/93 od 21. avgusta 1994. godine podnosiocu ustavne žalbe dosuđena naknada za izuzeto zemljište u iznosu od 225.718,14 dinara sa pripadajućom kamatom od dana presuđenja do konačne isplate, primenom odredaba Zakona o eksproprijaciji; da dužnik Zemljoradnička zadruga PKB Čukarica Železnik "zbog blokade računa nije mogla da isplati navedenu naknadu"; da je Četvrti opštinski sud u Beogradu svojim rešenjem I II 643/94 od 17. februara 1994. godine dozvolio izvršenje kojim je obavezao Republiku Srbiju da isplati podnosiocu ustavne žalbe dosuđeni iznos naknade; da je Odsek za budžet Republike Srbije primio rešenje o izvršenju 22. juna 1995. godine; da izvršenje nije moglo da se sprovede isključivom krivicom Republičkog javnog pravobranioca koji je istakao prigovor nedostatka pasivne legitimacije; da se punomoćnik podnosioca ustavne žalbe usmeno i pismeno obraćao Narodnoj skupštini, Vladi, ministru pravde, ministru finansija i Vrhovnom sudu Srbije, radi preduzimanja mera da se podnosiocu ustavne žalbe plati naknada za oduzeto zemljište; da se punomoćnik podnosioca ustavne žalbe u dva navrata (8. juna i 10. oktobra 2007. godine) obratio Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu zahtevajući nastavak postupka izvršenja, ali da nije dobio odgovor.
Podnosilac ustavne žalbe je predložio da Ustavni sud utvrdi da su "na opisani način – postupanjem Četvrtog opštinskog suda u Beogradu i Ministarstva finansija Republike Srbije – povređena prava podnosioca ustavne žalbe zagarantovana čl. 32. i 58. Ustava Republike Srbije – i istovremeno donese rešenje/presudu kojom će se naložiti ovim organima Republike Srbije da prinudno sprovedu sudsku odluku na način određen sudskim rešenjem".
2. Ustavni sud je 9. marta 2009. godine, u skladu sa članom 72. stav 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda (''Službeni glasnik RS'', br. 24/08 i 27/08), zahtevao od Četvrtog opštinskog suda u Beogradu dostavljanje na uvid spisa predmeta I-VI 975/00, koje je taj sud dostavio 19. marta 2009. godine.
3. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno odredbama člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Prema odredbi člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/2007), ustavna žalba se može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
Odredbom člana 113. stav 2. Zakona je propisano da se ustavna žalba može izjaviti i protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojim je povređeno ili uskraćeno ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom, ako je taj akt ili radnja izvršena od dana proglašenja Ustava do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta koji je donet ili radnje koja je izvršena nakon proglašenja Ustava Republike Srbije, 8. novembra 2006. godine.
4. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe Ustavni sud je uvidom u spise predmeta Četvrtog opštinskog suda u Beogradu utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Rešenjem o izvršenju Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I-VI 67/96 od 31. januara 1996. godine, na osnovu pravnosnažnog i izvršnog rešenja Drugog opštinskog suda u Beogradu 1.R 23/93 od 21. avgusta 1994. godine, dozvoljeno je podnosiocu ustavne žalbe, kao poveriocu, protiv dužnika Republike Srbije, izvršenje plenidbom novčanih sredstava sa žiro računa dužnika u iznosu od 225.718,14 dinara, sa pripadajućom zateznom kamatom od 21. avgusta 1994. godine.
Četvrti opštinski sud u Beogradu je rešenjem I-VI 975/00 od 10. decembra 2001. godine usvojio prigovor dužnika Republike Srbije izjavljen 9. februara 1996. godine, obustavio izvršenje određeno rešenjem o izvršenju tog suda I-VI 607/96 od 31. januara 1996. godine (tačan broj je I-VI 67/96) i ukinuo sprovedene radnje, jer je odredba člana 46. Zakona o eksproprijaciji, na osnovu koje je doneta izvršna isprava, proglašena neustavnom. Navedeno rešenje doneto je s pozivom na odredbe člana 80. stav 3. Zakona o Saveznom ustavnom sudu ("Službeni list SRJ", broj 36/92) i člana 6. stav 1, člana 50, člana 51. stav 2. i člana 53. stav 1, a u vezi člana 262. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni list SRJ", broj 28/2000). Saglasno odredbi člana 8. stav 4. Zakona o izvršnom postupku, odluka doneta po prigovoru je pravnosnažna. Četvrti opštinski sud u Beogradu je stoga rešenjem I-VI 975/00 od 1. februara 2002. godine odbacio žalbu podnosioca ustavne žalbe izjavljenu protiv rešenja tog suda I-VI 975/00 od 10. decembra 2001. godine, kao nedozvoljenu.
5. Imajući u vidu da je ustavna žalba izjavljena zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčeno članom 32. Ustava Republike Srbije i povrede prava na imovinu iz člana 58. Ustava u postupku koji je pravnosnažno okončan rešenjem Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I-VI 975/00 od 10. decembra 2001. godine, dakle pre stupanja na snagu Ustava, Ustavni sud je ocenio da ustavnu žalbu treba odbaciti, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka.
Ustavni sud smatra da radnje koje su preduzete i odluke koje su donete u predmetu Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I-VI 975/00 nakon donošenja pravnosnažnog rešenja od 10. decembra 2001. godine, a povodom predloga podnosioca ustavne žalbe da se izvršni postupak nastavi, iako je pravnosnažnom odlukom suda obustavljen, imajući u vidu razloge zbog kojih je ustavna žalba podneta, nisu od uticaja na donošenje drugačije odluke Ustavnog suda u ovoj pravnoj stvari.
6. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić



Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.