Povreda prava na imovinu zbog neizvršenja presude u stečajnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući povredu prava na imovinu zbog nemogućnosti naplate potraživanja iz radnog odnosa u stečajnom postupku protiv društvenog preduzeća. Podnositeljki se utvrđuje pravo na naknadu materijalne štete. Deo žalbe o visini nematerijalne štete se odbacuje.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-2034/2017
07.02.2019.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Snežana Marković, dr Dragana Kolarić, dr Jovan Ćirić, Sabahudin Tahirović i dr Tamaš Korhec ( Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Z. M. iz sela B, opština Leskovac, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 7. februara 2019. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Z. M . i utvrđuje da je u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10 (prvobitno St. 7/09) povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na imovinu, zajemčeno odredbom člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalb e na naknadu materijalne štete u visini potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10, umanjenih za iznose koji su po tom osnovu eventualno isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžeta Republike Srbije – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

3. Odbacuje se ustavna žalba Z. M . izjavljena protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rž gp. 1366/16 od 24. novembra 2016. godine i rešenja Privrednog apelacionog suda R4 St. 1 698/15 od 15. septembra 2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. Z. M . iz sela B, opština Leskovac je , 9. marta 2017. godine , preko punomoćnika T. S , advokata iz Leskovca, podnela Ustavnom sudu ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 58. st. 1. i 2. Ustava Republike Srbije, u izvršnom postupku koji se vodi o pred Opštinski m sudom u Leskovcu po predlogu podnositeljke radi naplate potraživanja po osnovu neisplaćen ih zarada utvrđenih pravnosnažnom i izvršnom sudskom presud om i stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10.

Podnositeljka ustavne žalbe navodi da je zbog dugog trajanja predmetnog izvršnog postupka onemogućen a da ostvari svoja potraživanja iz radnog odnosa utvrđena parničnom presudom kao izvršnom ispravom, jer su izgledi da namiri svoje potraživanje u stečajnom postupku, kao postupku kolektivnog namirenja poverilaca, praktično nepostojeći; da dosuđena naknada od 10.000 dinara ne predstavlja adekvatnu naknadu za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku. Predlaže da Ustavni sud ukine osporena rešenja i dosudi joj naknadu materijalne štete u iznosu od 305.827 dinara, sa pripadajućim troškovima i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500.000 dinara, kao i troškove sastava zahteva u iznosu od 60.000 dinara, sastava žalbe protiv prvostepenog rešenja u iznosu od 60.000 dinara i troškove sastava ustavne žalbe u iznosu od 90.000 dinara.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u dokumentacij u priloženu uz ustavnu žalbu, te je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Podnositeljka ustavne žalbe je, u svojstvu izvršnog poverioca, podnela Opštinskom sudu u Leskovcu predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika DP „V.“ iz Leskovca, radi naplate potraživanja po osnovu neisplaćenih zarada utvrđenih pravnosnažnom i izvršnom presudom Opštinskog suda u Leskovcu P. 2089/03 od 16. maja 2003. godine, koji predlog je usvojen rešenjem Opštinskog suda u Leskovcu I. 796/04 od 22. marta 2006. godine.

Izvršni postup ak je prekinut rešenjem I. 2732/08 od 19. maja 2009. godine usled nastupanja pravnih posledica otvaranja postupka stečaja nad izvršnim dužnikom , rešenjem Trgovinskog suda u Leskovcu St. 7/09 od 23. aprila 2009. godine.

Podnositeljka ustavne žalbe je podnela prijavu potraž ivanja u stečajnom postupku, koje joj je priznato u celosti, odnosno u iznosu od 929.931 dinar i svrstano u drugi, odnosno četvrti isplatni red.

Osporenim rešenjem Privrednog apelacionog suda R4 St. 1698/15 od 15. septembra 2016. godine, stavom prvim izreke, usvojen je zahtev predlagača – ovde podnositeljke ustavne žalbe i utvrđeno da je u postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmet St. 11/10 (prethodno St. 7/09), povređeno pravo predlagača na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, stavom drugim izreke naloženo je Privrednom sudu u Leskovcu da preduzme sve mere kako bi se stečajni postupak okončao u najkraćem roku, stavom trećim izreke delimično je usvojen zahtev predlagača i određena primerena naknada za povredu prava na s uđenje u razumnom roku u iznosu od 10.000 dinara i troškovi postupka u iznosu od 6.780 dinara, stavom četvrtim izreke odbijen je zahtev predlagača za isplatu primerene naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku preko dosuđenog iznosa iz stava trećeg izreke rešenja, tj. za iznos od 490.000 dinara i stavom petim odbačen je zahtev predlagača za naknadu materijalne štete u iznosu od 305.827 dinara.

Vrhovni kasacioni sud je osporenim rešenjem Rž gp. 1366/16 od 24. novembra 2016. godine odbio kao neosnovanu žalbu predlagača i potvrdio ožalbeno rešenje Privrednog apelacionog suda R4 St. 1698/15 od 15. septembra 2016. godine i odlučio da predlagačima ne dosudi troškove drugostepenog postupka.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se ukazuje ustavnom žalbom, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.

5. Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust suda da namiri potraživanje podnositeljke ustavne žalbe, koje je utvrđeno u stečajnom postupku, a protiv dužnika DP „V .“ sa p.o. Vučje, u stečaju, koji je društveno preduzeće, u konkretnom slučaju, predstavlja i povredu prava podnositeljke na mirno uživanje imovine iz člana 58. Ustava, koju čine potraživanja utvrđena sudskim odlukama (sličan stav je izražen i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, dostupno na internet stranici: www.ustavni.sud.rs). Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu u tom delu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 - Odluka US, 40/15 - dr. zakon i 103/15), kao u tački 1. izreke.

6. Uzimajući u obzir praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud smatra da podnositeljka ustavne žalbe ima pravo na naknadu materijalne štete u visini iznosa priznatih u stečajnom postupku, koji joj nisu isplaćeni (videti, pored drugih, Odluku Ustavnog suda Už-5551/2011 od 20. juna 2013. godine). S tim u vezi, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. i zreke utvrdio pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja priznatih u stečajnom postupku pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10, umanjenih za eventualno već isplaćene iznose po tom osnovu. Naknada se isplaćuje na teret budžeta Republike Srbije – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).

7. Ocenjujući istaknutu povredu prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da podnositeljka svojim navodima izražava nezadovoljstvo iznosom koji joj je osporenim re šenjima dosuđen na ime naknade nematerijalne štete zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku.

U vezi s tim, Ustavni sud, najpre, ukazuje na to da je zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, ustanovljen kao pravno sredstvo Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13), preventivno-kompenzatornog karaktera, odnosno da pored ubrzanja postupka predviđa i mogućnost isplate primerene naknade zbog dugog trajanja postupka. Primarni cilj ovog pravnog sredstva jeste njegov preventivni karakter, odnosno ubrzanje i okončanje postupka. Po oceni Ustavnog suda, osnovanost i visina novčane naknade je stvar sudske procene takvog zahteva i zavisi od ponašanja podnosioca i postupanja suda u konkretnom postupku, složenosti predmeta i značaja spornog prava za podnosioca. Takođe, Sud je stanovišta da se naknada mora primeriti standardu života građana i materijalnim mogućnostima Republike Srbije. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da o dosuđenom iznosu naknade nematerijalne štete ne može odlučivati kao instancioni sud u odnosu na nadležne redovne sudove (videti, pored drugih, Odluku Ustavnog suda Už-2287/2015 od 15. jula 2015. godine).

S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da su nadležni sudovi u ovom slučaju podnositeljki dosudili naknadu zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, te da su jasno obrazložili razlog e na kojima temelje svoju odluku, kao i odluku o troškovima postupka, kojom su podnositeljki priznati troškovi sastava predloga od strane advokata i troškovi na ime takse na predlog i prvostepenu odluku. Ustavni sud takođe primećuje da je dosuđena naknada niža u poređenju sa iznosima koje je u sličnim predmetima utvrđuje ovaj sud. Međutim, polazeći od same suštine naknade nematerijalne štete kojom se oštećenima pruža odgovarajuće zadovoljenje, kao i životnog standarda i materijalnih prilika u Republici Srbiji, Sud ocenjuje da vrednost dosuđenih iznosa od 10.000 dinara, nije nerazumna, posebno ako se ima u vidu priroda i suština pravnog sredstva – zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, kao i to da je Ustavni sud, ovom odlukom utvrdio povredu prava podnositeljke na imovinu i naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenih u stečajnom postupku, umanjenih za iznose koji su po tom osnovu eventualno isplaćeni.

S obzirom na izneto, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi kojima bi se argumentovala eventualna povreda prava na pravično suđenje osporenim rešenjima, već se od Ustavnog suda, u suštini, traži da kao instancioni sud u odnosu na nadležne redovne sudove još jednom preispita odluku o visini naknade nematerijalne štete. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u odnosu na osporena rešenja odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, kao u tački 3. izreke.

8. U pogledu zahteva podnositeljke ustavne žalbe za naknadu troškova sastava ustavne žalbe, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obrazloženje koje je dato , pored drugih, u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti internet stranicu Ustavnog suda na : www.ustavni.sud.rs).

9. Na osnovu svega navedenog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.