Odbacivanje ustavne žalbe izjavljene protiv presuda redovnih sudova u parničnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv presuda u parničnom postupku za naknadu štete. Sud navodi da žalba ponavlja navode iz redovnog pravnog leka i ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazali na proizvoljnost sudskih odluka.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Stane Kapetanović, Kate Čamić i Ljubice Zebić, svih iz Loznice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 7. oktobra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Stane Kapetanović, Kate Čamić i Ljubice Zebić izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Loznici P. 1454/08 od 17. februara 2009. godine i presude Višeg suda u Šapcu Gž. 185/10 od 15. marta 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Advokat Milosav Vasić iz Loznice je 21. aprila 2010. godine, u ime Stane Kapetanović, Kate Čamić i Ljubice Zebić, svih iz Loznice, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presuda navedenih u izreci, zbog povrede prava garantovanih članom 32. stav 1. i članom 36. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se navodi da su osporene presude "usmerene na nekritičku odbranu prvostepene presude", da je u predmetnom sporu "sud bio dužan da donese presudu zbog izostanka", kao i da je sud odbio tužbeni zahtev tužilaca "samo zato što je tuženi pravno lice čiji je osnivač država".
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. Na osnovu navoda iz ustavne žalbe i priložene dokumentacije, Ustavni sud je utvrdio da su osporene presude donete u parničnom postupku radi naknade štete, koji je vođen po tužbi podnositeljki ustavne žalbe protiv tuženog Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika. Opštinski sud u Loznici je osporenom presudom P. 1454/08 od 17. februara 2009. godine odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilja. Protiv navedene prvostepene presude tužilje su izjavile žalbu, koju je Viši sud u Šapcu osporenom presudom Gž. 185/10 od 15. marta 2010. godine odbio kao neosnovanu, potvrdivši ožalbenu presudu.
4. Odredbama Ustava na čiju povredu se ustavnom žalbom poziva utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavistan, nepristasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči jednaka zaštita pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave; da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36.).
Iz sadržine ustavne žalbe proizlazi da su u ustavnoj žalbi isključivo navedeni razlozi koji bi se mogli odnositi na povredu prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava. Međutim, navodi podnositeljki ustavne žalbe se svode na njihove subjektivne ocene osporenih presuda, koje nisu potkrepljene ustavnopravnim razlozima. U ustavnoj žalbi se ponavljaju ili parafraziraju razlozi koji su već izneti u žalbi protiv osporene prvostepene presude, a koji su detaljno cenjeni u osporenoj drugostepenoj presudi.
Prema stanovištu Ustavnog suda, ustavna žalba se ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova, već ovaj sud u postupku ustavnosudske zaštite utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja Ustavom zajemčenih ljudskih prava ili sloboda podnosioca ustavne žalbe.
Ustavni sud naglašava da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati dokaze i primenu materijalnog prava u parničnom postupku, niti preispitivati pravilnost zaključaka redovnih sudova o izvedenim dokazima, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje suda u osporenoj sudskoj odluci bilo očigledno proizvoljno i da je takvim postupanjem suda u konkretnom slučaju moglo doći do povrede nekog od Ustavom zajemčenih prava. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba u konkretnom slučaju ne sadrži takve razloge.
Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Na osnovu iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
|
|
|
PREDSEDNIK USTAVNOG SUDA dr Bosa Nenadić |