Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u izvršnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja o predaji nepokretnosti u izvršnom postupku. Ocenjeno je da osporena rešenja nisu pojedinačni akti kojima se odlučuje o pravima i obavezama, već su posledica prethodno sprovedenog postupka.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-2069/2009
09.06.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Nade Đorđević iz Vrnjačke Banje, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 9. juna 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Nade Đorđević izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Vrnjačkoj Banji I. 226/04 od 28. aprila 2009. godine i rešenja Opštinskog suda u Vrnjačkoj Banji Ipv (I) 226/04 od 21. oktobra 2009. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Nada Đorđević iz Vrnjačke Banje je 6. novembra 2009. godine podnela Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Opštinskog suda u Vrnjačkoj Banji I. 226/04 od 28. aprila 2009. godine i rešenja Opštinskog suda u Vrnjačkoj Banji Ipv (I) 226/04 od 21. oktobra 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

U ustavnoj žalbi je, pored ostalog, navedeno: da je Opštinski sud u Vrnjačkoj Banji, odlučujući o predlogu za izvršenje izvršnog poverioca društvenog preduzeća “Mofaza“ iz Vrnjačke Banje, doneo rešenje I. 226/04 od 30. marta 2004. godine kojim je usvojio predlog i odredio izvršenje protiv podnositeljke ustavne žalbe, a na osnovu presude istog suda P. 107/03 od 11. septembra 2003. godine i rešenja Okružnog suda u Kraljevu Gž. 84/04 od 23. januara 2004. godine; da je rešenjem Vrhovnog suda Srbije Rev. 1679/04 od 3. juna 2004. godine ukinuto rešenje Okružnog suda u Kraljevu Gž. 84/04 od 23. januara 2004. godine, a da izvršni sud nije ukinuo navedeno rešenje o izvršenju iako je bio dužan da ga stavi van snage, s obzirom na to da je ukinuta sudska odluka koja predstavlja izvršni naslov na osnovu koga je određeno izvršenje; da je postupanje izvršnog suda po ukinutim rešenjima pravno nedozvoljeno i da je na taj način povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih ogana ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da se ustavna žalba može izjaviti samo protiv pojedinačnog akta kojim je odlučivano o nekom pravu ili obavezi podnosioca ustavne žalbe, jer je samo takav akt podoban da povredi njegova Ustavom zajemčena prava i slobode.

3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio: da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Vrnjačkoj Banji u predmetu I. 226/04 sprovedeno izvršenje javnom prodajom nepokretnosti izvršnog dužnika, ovde podnositeljke ustavne žalbe; da je pravnosnažnim rešenjem istog suda I. 226/04 od 14. oktobra 2008. godine izvršnom poveriocu kao najpovoljnijem ponudiocu dosuđena nepokretnost koja je bila predmet prodaje; da je osporenim rešenjem Opštinskog suda u Vrnjačkoj Banji I. 226/04 od 28. arpila 2009. godine određeno da se izvršnom poveriocu kao kupcu predaje nepokretnost u vlasništvu izvršnog dužnika, ovde podnositeljke ustavne žalbe i da po pravnosnažnosti tog rešenja kupac, tj. poverilac stiče pravo da se u njegovu korist upiše pravo svojine u javnim knjigama; da je veće Opštinskog suda u Vrnjačkoj Banji osporenim rešenjem IPV (I) 226/04 od 21. oktobra 2009. godine odbilo prigovor izvršnog dužnika i potvrdilo prvostepeno rešenje, ističući da je prvostepeni sud pravilno primenio merodavno pravo kada je doneo rešenje o predaji predmetne nepokretnosti izvršnom poveriocu kao kupcu, nakon pravnosnažnosti rešenja o dosuđenju nepokretnosti I. 226/04 od 14. oktobra 2008. godine.

4. Ustavni sud je iz sadržine osporenih rešenja utvrdio da njima nije odlučivano o pravima i obavezama podnositeljke ustavne žalbe, već su ona posledica prethodno sprovedenog postupka izvršenja javnom prodajom nepokretnosti izvršnog dužnika, ovde podnositeljke ustavne žalbe. U tom smislu, Ustavni sud je ocenio da osporena rešenja nisu akti protiv kojih se može izjaviti ustavna žalba, u smislu odredaba člana 170. Ustava i člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu.

Pored toga, Ustavni sud je utvrdio da je rešenje Vrhovnog suda Srbije Rev. 1679/04 od 3. juna 2004. godine (kojim je ukinuto rešenje Okružnog suda u Kraljevu Gž. 84/04 od 23. januara 2004. godine, a kojim je odbačena kao neblagovremena žalba podnositeljke izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Vrnjačkoj Banji P. 107/03 od 11. septembra 2003. godine), doneto nakon rešenja o dozvoli izvršenja i da je to revizijsko rešenje moglo biti osnov da podnositeljka ustavne žalbe traži od suda da ukine klauzulu izvršnosti i da, saglasno odredbi člana 62. stav 1. ranije važećeg Zakona o izvršnom postupku, predloži obustavu izvršenja. Kako iz navoda ustavne žalbe ne proizlazi da je podnositeljka preduzela zakonom propisane mere da nakon donošenja navedenog revizijskog rešenja zaštiti svoja prava u izvršnom postupku, Ustavni sud je zaključio da se navodi podnositeljke ne mogu dovesti u vezu sa osporenim rešenjima i sa istaknutom povredom prava na pravično suđenje.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

5. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša Slijepčević

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.