Rešenje o odbacivanju ustavne žalbe u vezi sa uslovnim otpustom
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja o odbacivanju molbe za uslovni otpust. Sud je zaključio da odluka o uslovnom otpustu ne predstavlja pojedinačni akt kojim se odlučuje o pravima ili krivičnoj odgovornosti podnosioca.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2071/2010
21.10.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Gere Atile iz Sente, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. oktobra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Gere Atile izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž II 464/10 od 4. marta 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Atila Gere iz Sente je 21. aprila 2010. godine, preko punomoćnika Olivere Jovanić, advokata iz Subotice, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž II 464/10 od 4. marta 2010. godine, zbog povrede prava iz čl. 21, 28, 32, 36. i 199. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je navedeno: da je veće prvostepenog suda, shodno članu 522. Zakonika o krivičnom postupku, propustilo da utvrdi da li je proteklo potrebno vreme predviđeno zakonom za puštanje na uslovni otpust i zatraži izveštaj od uprave ustanove u kojoj podnosilac ustavne žalbe izdržava kaznu zatvora, čime je učinjena bitna povreda krivičnog postupka; da imajući u vidu da je podnosilac ustavne žalbe „izdržao više od dve trećine kazne zatvora, da se primereno ponašao u istrazi i za vreme izdržavanja kazne,... činjenica da je presuda Osnovnog suda u Subotici K. 241/09 od 27. novembra 2009. godine nepravnosnažna nije smela da utiče na odluku postupajućeg suda, jer zakonom nije propisano da je klauzula pravnosnažnosti neophodan uslov za izricanje uslovnog otpusta“; da osporeno rešenje nije dostavljeno podnosiocu na mađarskom jeziku, čime je učinjena bitna povreda postupka iz člana 9. stav 2. i člana 10. stav 3. ZKP; da sudovi nisu vodili računa o činjenici da je osuđeni bolestan, da je zdravstvena zaštita u Okružnom zatvoru u Subotici „neadekvatna medicinskim standardima“ i da mu nije pružena adekvatna medicinska zaštita, čime mu je uskraćeno osnovno pravo na zdravstvenu zaštitu; da je postupanjem prema podnosiocu ustavne žalbe u Okružnom zatvoru u Subotici povređen član 28. Ustava; da je podnosilac diskriminisan po osnovu nacionalne pripadnosti, jezika, veroispovest, društvenog porekla i kulture.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž II 464/10 od 4. marta 2010. godine odbijena kao neosnovana žalba branioca optuženog, ovde podnosioca ustavne žalbe, izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Subotici Kuo-1/10 od 1. februara 2010. godine, kojim je odbačena kao nedozvoljena molba branioca optuženog za uslovni otpust optuženog sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju od jedne godine i jedan mesec, koja mu je izrečena nepravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Senti K-241/09 od 27. novembra 2009. godine.
4. Odredbama člana 522. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08 i 72/09) (u daljem tekstu: ZKP) propisano je: da se postupak za puštanje na uslovni otpust pokreće na molbu osuđenog (stav 1.); da se molba podnosi sudu koji je sudio u prvom stepenu (stav 2.); da će veće prvostepenog suda (član 24. stav 6.) utvrditi da li je proteklo potrebno vreme predviđeno zakonom za puštanje na uslovni otpust i zatražiti izveštaj od uprave ustanove u kojoj osuđeni izdržava kaznu zatvora o njegovom vladanju, izvršavanju radnih obaveza, s obzirom na radnu sposobnost, i drugim okolnostima koje pokazuju da li je postignuta svrha kažnjavanja, ako taj izveštaj nije dostavljen uz molbu osuđenog (stav 3.); da ako molbu ne odbaci, veće će uzeti izjavu od javnog tužioca koji postupa pred tim sudom (stav 4.) i da protiv odluke veća žalbu mogu izjaviti javni tužilac i osuđeni koji je podneo molbu za uslovni otpust.
Iz navedenih odredaba Zakonika o krivičnom postupku proizlazi da postupak za puštanje osuđenog na uslovni otpust nije krivični postupak niti njegov deo, nego poseban postupak regulisan odredbama ZKP koji se pokreće molbom osuđenog podnetom sudu koji je sudio u prvom stepenu i da sud ispituje ispunjenost uslova potrebnih da bi osuđeni mogao biti pušten na uslovni otpust, o čemu donosi odluku. Usvajanje molbe za puštanje na uslovni otpust ima za posledicu otpuštanje osuđenog sa izdržavanja kazne, ali ne i preinačenje pravnosnažne presude u pogledu odluke o kazni, niti odluke o utvrđenoj krivičnoj odgovornosti osuđenog lica. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je ocenio da u postupku po molbi za puštanje na uslovni otpust nije odlučivano o pravima, obavezama ili krivičnoj odgovornosti podnosioca ustavne žalbe. U konkretnom slučaju o krivičnoj optužbi protiv podnosioca ustavne žalbe odlučivaće se u krivičnom postupku koji još uvek nije pravosnažno okončan. Postupak po molbi za puštanje na uslovni otpust ne odnosi se na krivičnu optužbu protiv podnosioca ustavne žalbe, već su Osnovni sud u Subotici i Apelacioni sud u Novom Sadu odlučivali samo o tome da li su ispunjeni uslovi za podnošenje molbe za uslovni otpust podnosioca ustavne žalbe, kao optuženog.
Ustavni sud ukazuje da je Rešenjem donetim u predmetu Už-1246/2009 od 17. septembra 2009. godine odlučujući o osporenoj odluci donetoj po zahtevu za vanredno ublažavanje kazne utvrdio da iako usvajanje zahteva za vanredno ublažavanje kazne ima za posledicu preinačenje pravnosnažne presude u pogledu odluke o kazni, u tom postupku se ne odlučuje o pravima, obavezama ili krivičnoj odgovornosti podnosioca ustavne žalbe. Imajući u vidu navedeno rešenje, Ustavni sud ocenjuje da se u postupku za puštanje osuđenog na uslovni otpust, u kome se za razliku od postupka po zahtevu za vanredno ublažavanje kazne i ne preinačava pravnosnažna presuda, tim pre radi o postupku u kome se ne odlučuje o pravima, obavezama ili krivičnoj odgovornosti podnosioca ustavne žalbe.
Ustavni sud je iz navedenih razloga ocenio da osporeno rešenje, kojim je odbijena kao neosnovana žalba branioca optuženog izjavljena protiv rešenja kojim je odbačena kao nedozvoljena molba branioca optuženog za puštanje na uslovni otpust, ne predstavlja pojedinačni akt u smislu člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu protiv kojeg se može izjaviti ustavna žalba, te je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) navedenog Zakona, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka.
5. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić