Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe o troškovima postupka

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja o troškovima krivičnog postupka. Ustavna žalba nije pravno sredstvo za ispitivanje zakonitosti sudskih odluka, a podnosilac nije naveo ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na povredu Ustavom zajemčenih prava.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Roberta Rašovića iz Podgorice, Republika Crna Gora, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 22. juna 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Roberta Rašovića izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Užicu Kv. 36/10 od 26. februara 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Robert Rašović iz Podgorice, Republika Crna Gora, je 23. aprila 2010. godine, preko punomoćnika Olivere Jovanić, advokata iz Subotice, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Užicu Kv. 36/10 od 26. februara 2010. godine, zbog povrede prava iz čl. 22, 32, 33, 36. i 199. Ustava Republike Srbije.

U ustavnoj žalbi se navodi da je osporenim rešenjem preinačeno rešenje Opštinskog suda u Čajetini K. 104/08 od 25. novembra 2009. godine, tako što su podnosiocu ustavne žalbe priznati troškovi krivičnog postupka u iznosu manjem od onog utvrđenog u prvostepenom rešenju o troškovima. Navodi se da mu nije priznato pravo na naknadu troškova branioca za sastavljanje podnesaka i za upotrebu sopstvenog vozila u opredeljenom iznosu, te detaljno obrazlaže iz kog razloga su ovi troškovi bili nužni.

2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

3. Na osnovu navoda iz ustavne žalbe i dokaza koji su uz žalbu priloženi, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Osnovnog suda u Užicu Kv. 36/10 od 26. februara 2010. godine preinačeno rešenje Opštinskog suda u Čajetini K. 104/08 od 25. novembra 2009. godine, tako što se podnosiocu ustavne žalbe iz budžetskih sredstava Osnovnog suda u Užicu, na ime troškova krivičnog postupka, ima isplatiti iznos od 269.484,00 dinara.

4. U sprovedenom postupku, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da su osporenim rešenjem povređena ustavna prava podnosioca ustavne žalbe koja su u žalbi označena, već punomoćnica podnosioca ponavlja razloge iznete u žalbi podnetoj protiv prvostepenog rešenja, ukazujući da joj nisu priznati troškovi odbrane u traženom iznosu, čime je pretrpela štetu. Podnosilac ustavne žalbe od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da ispita zakonitost osporenog rešenja, smatrajući da je troškovnik trebalo da bude usvojen u celini.

Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova, odnosno drugih nadležnih državnih organa. U postupku ustavnosudske zaštite Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, Ustavni sud utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih ili manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je da ispita da li je postupak koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe u celini bio pravičan na način utvrđen članom 32. stav 1. Ustava, kao i da li su osporenim rešenjem podnosiocu ustavne žalbe uskraćena druga označena ustavna prava – posebna prava okrivljenog i pravo na pravno sredstvo, zajemčena člana 33. i člana 36. stav 2. Ustava.

Po oceni Ustavnog suda, navodima ustavne žalbe nije dovedena u sumnju pravičnost osporenog drugostepenog rešenja, jer su podnosiocu ustavne žalbe dosuđeni troškovi krivičnog postupka u kome je oslobođen od optužbe, a u obrazloženju osporenog rešenja navedeni su razlozi zbog kojih nisu priznati troškovi za pojedine radnje branioca. Podnosilac ustavne žalbe, pak, nije naveo razloge koji bi se mogli dovesti u vezu sa njegovom tvrdnjom da su mu osporenim rešenjem povređena prava zajemčena članom 33, članom 36. stav 2. i članom 199. Ustava.

Ustavni sud je imao u vidu i navode iz obrazloženja ustavne žalbe u delu u kome podnosilac ističe da su mu nametnuti dodatni troškovi ''prolongiranjem krivičnog postupka'', čime mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Međutim, Ustavni sud je utvrdio da se ustavnom žalbom u suštini osporava samo visina dosuđenih troškova.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.

5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.

 

 

 

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.