Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju žalbe protiv akta javnog tužilaštva
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv akta Republičkog javnog tužilaštva. Sud je zaključio da obaveštenje tužilaštva o neosnovanosti predloga za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti nije pojedinačni akt protiv koga se može izjaviti ustavna žalba.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Novice Kocića iz Vlasotinca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 22. juna 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Novice Kocića izjavljena protiv akta Republičkog javnog tužilaštva KTZ. 35/10 od 25. marta 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Novica Kocić iz Vlasotinca je 22. aprila 2010. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv akta Republičkog javnog tužilaštva KTZ. 35/10 od 25. marta 2010. godine, zbog povrede prava na sudsku zaštitu garantovanom odredbom člana 22. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) po svojoj sadržini istovetna je odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da se njome osporava pojedinačni akt ili radnja kojom je odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, jer su samo takav akt i radnja podobni da povrede neko njegovo Ustavom zajamčeno pravo ili slobodu,
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporeni akt i dokaze podnete uz ustavnu žalbu i utvrdio da je podnosilac ustavne žalbe protiv presude Vrhovnog suda Srbije Kž. 60/08 od 12. juna 2008. godine uputio Republičkom javnom tužilaštvu 15. januara 2010. godine predlog za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti. Republičko javno tužilaštvo je osporenim aktom KTZ. 35/10 od 25. marta 2010. godine obavestilo podnosioca ustavne žalbe da nema osnova za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv osporene odluke.
4. Po oceni Ustavnog suda, osporeni akt Republičkog javnog tužilaštva po svojoj prirodi predstavlja obaveštenje, a ne pojedinačni akt kojim se odlučuje o pravima i obavezama fizičkih ili pravnih lica protiv koga se, u smislu odredaba člana 170. Ustava i člana 82. Zakona o Ustavnom sudu, može izjaviti ustavna žalba. Ustavni sud je, stoga, utvrdio da je ustavna žalba nedopuštena.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić