Odbacivanje ustavne žalbe zbog neblagovremenosti i nedostatka ustavnopravnih razloga

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja o prinudnoj naplati sudske takse. Žalba je u jednom delu neblagovremena jer je rok od 30 dana tekao od dostavljanja drugostepenog rešenja, a u drugom delu jer nisu navedeni ustavnopravni razlozi.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-2129/2010
01.07.2010.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dejana Gajića - vlasnika PR "Gajić" iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 1. jula 2010. godine, doneo je

 

 

R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Dejana Gajića - vlasnika PR "Gajić" izjavljena protiv rešenja Trgovinskog suda u Nišu Iv. 3793/07 od 22. oktobra 2008. godine, rešenja Višeg trgovinskog suda Iž. 717/09 od 16. jula 2009. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Pzz. 18/10 od 25. februara 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Dejan Gajić iz Niša, vlasnik PR "Gajić", je 27. aprila 2010. godine, preko punomoćnika - advokata Milana Pavlovića iz Niša, izjavio ustavnu žalbu protiv rešenja Trgovinskog suda u Nišu Iv. 3793/07 od 22. oktobra 2008. godine, rešenja Višeg trgovinskog suda Iž. 717/09 od 16. jula 2009. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Pzz. 18/10 od 25. februara 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na rehabilitaciju i naknadu štete zajemčenih članom 35. st. 2. i 3. Ustava.

Podnosilac ustavne žalbe je naveo da su osporenim rešenjima povređene odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o izvršnom postupku, Zakona o sudskim taksama i Zakona o privatnim preduzetnicima, čime mu je pričinjena šteta kao izvršnom poveriocu. Naveo je da je osporenim rešenjem o prinudnoj naplati sudske takse u izvršnom postupku kao izvršni poverilac označen PR "Gajić" iz Niša koji nije pravni subjekt, a pored imena radnje nije navedeno ime vlasnika radnje. Podnosilac je predložio da Ustavni sud poništi osporena rešenja, uz naređenje da se otklone štetne posledice, da se u dnevnom listu koji izlazi na teritoriji cele Srbije objavi odluka Suda, da Privredni sud u Nišu donese odluku u skladu sa Zakonom o sudskim taksama i da se podnosiocu naknadi šteta zbog nezakonitog rada suda.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredbom člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

Odredbom člana 84. stav 1. navedenog Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.

3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem o prinudnoj naplati sudske takse u izvršnom postupku Iv. 3793/07 od 22. oktobra 2008. godine Trgovinski sud u Nišu je naložio Narodnoj banci Srbije, Odseku za prinudnu naplatu u Kragujevcu da prenese novčana sredstva na ime sudske takse u ukupnom iznosu od 4.420,00 dinara sa računa izvršnog poverioca PR "Gajić" iz Niša u korist budžeta Republike Srbije. Osporenim drugostepenim rešenjem Višeg trgovinskog suda Iž. 717/09 od 16. jula 2009. godine odbijena je kao neosnovana žalba izvršnog poverioca i potvrđeno rešenje Trgovinskog suda u Nišu Iv. 3793/07 od 22. oktobra 2008. godine. Rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Pzz. 18/10 od
25. februara 2010. godine, koje je takođe osporeno, odbačen je kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti izvršnog poverioca izjavljen protiv rešenja Trgovinskog suda u Nišu Iv. 3793/07 od 22. oktobra 2008. godine i rešenja Višeg trgovinskog suda Iž. 717/09 od 16. jula 2009. godine.

4. Ustavni sud konstatuje da se u izvršnom postupku donošenjem odluke po žalbi, odnosno prigovoru, smatra da je iscrpljeno poslednje pravno sredstvo pre izjavljivanja ustavne žalbe. Ovakvo pravno stanovište može se primeniti i kada izjavljeni zahtev za zaštitu zakonitosti nije bio dozvoljeno pravno sredstvo, odnosno kada nije izjavljen na zakonom propisan način. Kako je u konkretnom slučaju zahtev za zaštitu zakonitosti podnosioca ustavne žalbe odbačen kao nedozvoljen, Ustavni sud je ocenio da je donošenjem odluke po žalbi protiv prvostepenog rešenja iscrpljeno poslednje pravno sredstvo u predmetnom izvršnom postupku pre izjavljivanja ustavne žalbe. Zbog toga se i blagovremenost predmetne ustavne žalbe ima ceniti u odnosu na dan dostavljanja drugostepenog rešenja.

Imajući u vidu da je podnosilac ustavne žalbe osporeno drugostepeno rešenje primio, kako sam navodi, 31. avgusta 2009. godine, a da je ustavnu žalbu izjavio 27. aprila 2010. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba u odnosu na rešenje Trgovinskog suda u Nišu Iv. 3793/07 od 22. oktobra 2008. godine i rešenje Višeg trgovinskog suda Iž. 717/09 od 16. jula 2009. godine neblagovremena, jer je podneta posle isteka roka iz člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu u ovom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.

5. Ustavni sud je utvrdio da u odnosu na osporeno rešenje Vrhovnog kasacionog suda Pzz. 18/10 od 25. februara 2010. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti, podnosilac u ustavnoj žalbi nije naveo ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na to da su prilikom donošenja ovog procesnog rešenja povređena Ustavom zajemčena prava podnosiocsa koja su u žalbi označena.

Imajući u vidu da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji su propisani za njeno podnošenje, u odnosu na navedena rešenja, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u ovom delu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.

6. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.