Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u radnom sporu
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu zbog navodne povrede prava na pravičnu naknadu za rad i pravnu zaštitu. Sud je utvrdio da podnositeljka u suštini traži ocenu zakonitosti sudskih odluka, što nije u nadležnosti Ustavnog suda.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Hadije Orana iz Novog Pazara, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. januara 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Hadije Orana izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 1096/09 od 10. septembra 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Hadija Orana iz Novog Pazara je, preko punomoćnika Ismeta Kalića, advokata iz Novog Pazara, podnela Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 1096/09 od 10. septembra 2009. godine, zbog povrede prava na pravičnu naknadu za rad i na pravnu zaštitu za slučaj prestanka radnog odnosa iz člana 60. stav 4. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se navodi da je osporena presuda, kojom se podržava stav nižestepenih sudova, nezakonita, da sud nije odlučivao o istaknutom prigovoru “zastarelosti pravnog dejstva” i da nije pravilno primenio zakonske odredbe o prestanku radnog odnosa.
2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu.
3. Na osnovu navoda iz ustavne žalbe i priložene dokumentacije, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Vrhovnog suda Srbije Rev. 1096/09 od 10. septembra 2009. godine odbijena kao neosnovana revizija tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Pazaru Gž. 511/09 od 27. aprila 2009. godine, kojom je odbijena kao neosnovana žalba podnositeljke i potvrđena presuda Opštinskog suda u Novom Pazaru P. 888/07 od 28. januara 2009. godine. Navedenom prvostepenom presudom, stavom prvim izreke tužba tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, je odbačena kao neblagovremena u odnosu na tužbeni zahtev kojim je tražila da se kao nezakonita poništi Odluka tužene «Raška» Holding kompanija AD iz Novog Pazara broj Up. 12/93 od 27. aprila 1993. godine kojom je tužilji prestao radni odnos, i da se tužena obaveže da je vrati u radni odnos i rasporedi na poslove prema stručnoj spremi i radnoj sposobnosti, a stavom drugim izreke ove presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da joj tužena isplati minimalnu zaradu za period od 1. oktobra 2005. godine do 1. novembra 2007. godine i uplati doprinose za penzijsko-invalidsko i ostala socijalna osiguranja za period od 17. marta 1993. do 1. novembra 2007. godine.
U obrazloženju osporene presude Vrhovnog suda se navodi da je tužilji odlukom tužene prestao radni odnos zbog neopravdanog izostanka sa posla zaključno sa 17. martom 1993. godine, da je tužilja iste godine podigla radnu knjižicu i prijavila se “kod Zavoda za nezaposlena lica”, dok je ostalu dokumentaciju iz dosijea podigao njen suprug, iz čega proizlazi da tužilja nije u roku od 15 dana od dana saznanja za povredu prava, podnela zahtev za ostvarivanje svojih prava iz radnog odnosa, u smislu tada važećih odredaba Zakona o radnim odnosima, zbog čega je njena tužba podneta 14. novembra 2007. godine pravilno odbačena kao neblagovremena.
4. Podnositeljka ustavne žalbe smatra da su joj osporenom presudom Vrhovnog suda Srbije uskraćeni pravična naknada za rad i pravna zaštita za slučaj prestanka radnog odnosa ''po čl. 60. st. 4. u vezi st. 1. i 2.'' Ustava.
Odredbama člana 60. Ustava, pored ostalog, jemči se pravo na rad, u skladu sa zakonom (stav 1.) i utvrđuje da svako ima pravo na slobodan izbor rada (stav 2.) i da svako ima pravo na pravičnu naknadu za rad i na pravnu zaštitu za slučaj prestanka radnog odnosa (stav 4.).
Odredbom člana 114. stav 1. Zakona o radnim odnosima (''Službeni glasnik RS'', br. 55/96, 28/01, 43/01 i 70/01) bilo je propisano da zaposleni koji nije zadovoljan otkazom ugovora o radu, odnosno konačnim rešenjem nadležnog organa kojim je odlučeno o njegovom pravu, obavezi ili odgovornosti, ima pravo da pokrene spor kod nadležnog suda radi zaštite svojih prava, u roku od 15 dana od dana dostavljanja otkaza ugovora o radu, odnosno rešenja.
Ustavni sud smatra da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povrede navedenog Ustavom zajemčenog prava.
U vezi sa navodima ustavne žalbe, Sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se preispituje zakonitost odluka redovnih sudova. U postupku po ustavnoj žalbi Ustavni sud ne može ocenjivati primenu materijalnog prava u parničnom postupku, osim ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da su osporene sudske odluke očigledno zasnovane na proizvoljnoj ili diskriminatorskoj primeni materijalnog prava.
Imajući u vidu da podnositeljka ustavne žalbe od Ustavnog suda traži ocenu zakonitosti osporene revizijske presude, ne navodeći razloge koji bi ukazivali na njenu ustavnu neutemeljenost, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić