Odbacivanje ustavne žalbe zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv presuda redovnih sudova kojima je naloženo iseljenje iz stana. Žalba je odbačena jer ne sadrži ustavnopravne razloge, već od Suda traži da preispituje zakonitost odluka kao instancioni sud, što nije u njegovoj nadležnosti.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Blagoja Baraća iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 8. jula 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Blagoja Baraća izjavljena protiv presude Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 1886/08 od 10. februara 2008. godine i presude Apelacionog suda u Beogradu Gž. 6205/10 od 17. februara 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Blagoje Barać iz Beograda je, preko punomoćnika mr Miodraga Pavičevića, advokata iz Beograda, 4. maja 2010. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 1886/08 od 10. februara 2008. godine i presude Apelacionog suda u Beogradu Gž. 6205/10 od 17. februara 2010. godine, zbog povrede prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac u ustavnoj žalbi navodi da je korisnik stana na osnovu ovlašćenja Savezne vlade broj 8-36-26/99 od 3. oktobra 2003. godine, "kojim se ovlašćuje Barać Blagoje ... da može čuvati i koristiti stan 3 u stambenoj zgradi u ul. Veljka Petrovića br. 86a u Beogradu, po strukturi trosoban, vlasništvo države SRJ do konačnog rešenja svoje stambene situacije" te da mu se taj "stan daje na čuvanje i korišćenje, pošto je sa porodicom morao da napusti svoj stan sa stanovanjem u Prištini a koji mu je dodeljen Rešenjem 02 broj 660-1323 od 25. juna 1997. godine, Sekretarijata za urbanizam grada Prištine", da je osporenom presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P.1886/08 od 10. februara 2008. godine usvojen tužbeni zahtev tužioca Republike Srbije i obavezan tuženi - ovde podnosilac ustavne žalbe, da isprazni od lica i stvari i preda tužiocu u posed na dalje korišćenje i raspolaganje stan broj 3 u ul. Veljka Petorvića br. 86a u Beogradu u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, da je presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž.6205/10 od 17. februara 2010. godine odbijena žalba podnosioca ustavne žalbe i potvrđena prvostepena presuda, koja je postala pravnosnažna, te da je na taj način povređeno njegovo pravo na mirno uživanje imovinskih prava stečenih po osnovu zakona iz člana 58. stav 1. Ustava. Podnosilac predlaže da Ustavni sud ukine osporene presude i da odloži izvršenje presude Drugog opštinskog suda u Beogradu.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Prema članu 85. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavna žalba, pored ostalog, mora da sadrži i razloge žalbe i navode u čemu se sastoji povreda ili uskraćivanje zajemčenog prava za koje se tvrdi da je povređeno.
3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe i dostavljene dokumentacije, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povrede Ustavom zajemčenog prava na koje se ustavnom žalbom ukazuje. Istovremeno, Ustavni sud nalazi da podnosilac ustavne žalbe u osnovi ponavlja razloge iznete u odgovoru na tužbu o kojoj je odlučeno osporenom presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 1886/08 od 10. februara 2008. godine, kao i u žalbi protiv provostepene presude, kojima se osporava primena materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje u konkretnom slučaju, a koje prvostepeni i drugostepeni sud nisu prihvatili, o čemu su u osporenim presudama dali obrazložene razloge. Na taj način se ustavnom žalbom od Ustavnog suda zahteva da kao instancioni organ ispita zakonitost osporenih presuda redovnog suda i da utvrdi da je u sprovedenom postupku materijalno pravo pogrešno primenjeno.
4. Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se još jednom ispituje zakonitost odluka redovnih sudova. U postupku ustavnosudske zaštite po ustavnoj žalbi, Ustavni sud jedino utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih ili manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, pa se stoga i razlozi ustavne žalbe moraju zasnivati isključivo na konkretnim navodima kojima se ukazuje na povredu odredaba Ustavom zajemčenih prava, a sa stanovišta njihove Ustavom utvrđene sadržine. Formalno pozivanje na pojedine odredbe Ustava ne čini po sebi ustavnu žalbu dopuštenom.
Imajući u vidu da se u podnetoj žalbi ne navode razlozi koji se mogu dovesti u vezu sa povredom ili uskraćivanjem Ustavom zajemčenih prava ili sloboda, već se od Ustavnog suda traži da, ocenjujući zakonitost osporenih presuda, postupa kao viši sud u odnosu na redovne sudove, Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom predviđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić