Ustavna žalba protiv rešenja o sprovođenju istrage odbačena
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja o sprovođenju istrage. Sud je ponovio stav da rešenje o sprovođenju istrage nije pojedinačni akt kojim se odlučuje o pravima, obavezama ili krivici, već akt kojim se pokreće faza prikupljanja dokaza.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Bojana Mihajlovića iz Odžaka i Gojka Ćulibrka iz Novog Sada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 8. jula 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Bojana Mihajlovića i Gojka Ćulibrka izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu Kv. 446/10 od 15. aprila 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Bojan Mihajlović iz Odžaka i Gojko Ćulibrk iz Novog Sada, preko punomoćnika Milana Ž. Latinovića, advokata iz Novog Sada, podneli su Ustavnom sudu 5. maja 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu Kv. 446/10 od 15. aprila 2010. godine, zbog povrede prava na slobodu i bezbednost i prava na pravično suđenje, zajemčenih odredbama člana 27. stav 1, čl. 30. i 31. i člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, kao i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
U ustavnoj žalbi je navedeno: da je osporeno rešenje doneto „pristrasno, nepravično i suprotno Zakoniku o krivičnom postupku i Krivičnom zakoniku“; da osporeno rešenje ne sadrži „okolnosti osnovane sumnje da je podnosilac izvršio krivično delo niti postojeće dokaze“; da se podnosiocima stavlja na teret „izvršenje krivičnog dela bez konkretnog dokaza, iako je nastupilo zastarenje krivičnog gonjenja“; da je istražni sudija „morao“ da izjavi neslaganje sa zahtevom tužioca i da traži da o tome odluči veće. Podnosioci ustavne žalbe su predložili da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi da su im osporenim rešenjem povređena označena prava i da isto poništi.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava ili slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da je pojedinačnim aktom povređeno ili uskraćeno ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda podnosiocu ustavne žalbe.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio: da je prvostepenim rešenjem Višeg suda u Novom Sadu Ki. 336/10 od 9. aprila 2010. godine određeno sprovođenje istage protiv više okrivljenih lica, između kojih i protiv okrivljenih Bojana Mihajlovića i Gojka Ćulibrka, ovde podnosilaca ustavne žalbe, zbog osnovane sumnje da je Bojan Mihajlović izvršio krivično delo nasilničko ponašanje na sportskoj priredbi iz člana 344a stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09 i 111/09) (u daljem tekstu: KZ) u sticaju sa krivičnim delom teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ, a Gojko Ćulibrk krivično delo pomoć izvršiocu posle izvršenog krivičnog dela iz člana 333. stav 2. KZ; da je osporenim rešenjem Višeg suda u Novom Sadu Kv. 446/10 od 15. aprila 2010. godine odbijena kao neosnovana žalba branioca okrivljenih izjavljena protiv navedenog prvostepenog rešenja.
4. Zakonikom o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08 i 72/09) propisano je da će se u istrazi prikupiti dokazi i podaci koji su potrebni da bi se moglo odlučiti da li će se podići optužnica ili obustaviti krivični postupak, dokazi za koje postoji opasnost da se neće moći ponoviti na glavnom pretresu ili bi njihovo izvođenje bilo otežano, kao i drugi dokazi koji mogu biti od koristi za postupak, a čije se izvođenje, s obzirom na okolnost slučaja, pokazuje celishodnim (član 241. stav 2.).
Polazeći od navedenih odredaba Zakonika o krivičnom postupku, Ustavni sud je ocenio da se rešenjem o sprovođenju istrage, kao ni sprovođenjem istražnog postupka ne odlučuje o osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje krivičnog postupka, odnosno ne odlučuje se o postojanju krivičnog dela i krivične odgovornosti lica prema kome se istraga sprovodi, već se prikupljaju dokazi i podaci koji su potrebni da bi se moglo odlučiti da li će se podići optužnica ili obustaviti krivični postupak. Ovakav pravni stav Ustavni sud je već izrazio u više svojih odluka (videti: Rešenje Už – 1386/2008 od 25. marta 2009. godine).
Kako osporeno rešenje o sprovođenju istrage nije pojedinačni akt kojim se odlučuje o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, niti o optužbi protiv njega i njegovoj krivičnoj odgovornosti, to ne postoje Ustavom i Zakonom o Ustavnom sudu utvrđene pretpostavke za vođenje postupka po podnetoj ustavnoj žalbi. Ustavni sud je, stoga, ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu.
5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić