Odbacivanje ustavne žalbe zbog neosnovanosti prigovora o nepravilnom dostavljanju
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje žalbu podnosioca kome je tužba smatrana povučenom zbog nedolaska na ročište. Navodi da je poziv bio nejasan nisu prihvaćeni, jer je stranka bila dužna da, u slučaju sumnje, proveri tačan datum održavanja ročišta.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: zamenik predsednika dr Marija Draškić i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Vladana Ilića iz Zvizdara, opština Ub, na osnovu člana 167. tačka 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 15. septembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Vladana Ilića izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu P. 117/10 od 28. oktobra 2010. godine i rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž. 15926/10 od 9. marta 2011. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Vladan Ilić iz Zvizdara, opština Ub, je 17. maja 2011. godine, preko punomoćnika Mladena Nikića, advokata iz Valjeva, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Beogradu P. 117/10 od 28. oktobra 2010. godine i rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž. 15926/10 od 9. marta 2011. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac u ustavnoj žalbi navodi da je osporenim rešenjima povređeno njegovo pravo na pravično suđenje, jer je propuštanjem pravilnog dostavljanja onemogućen da raspravlja pred sudom. Dalje se navodi da je greškom službenika u pozivu za ročište navedeno da će se ročište održati 27. februara 2008. godine, pa su nejasni razlozi koje Apelacioni sud u Beogradu navodi da je podnosilac ustavne žalbe bio u mogućnosti da proveri datum i čas održavanja ročišta.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, saglasno odredbi člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, iz sadržine ustavne žalbe i priloženih dokaza, Ustavni sud je utvrdio da se pred Trećim opštinskim sudom u Beogradu vodio parnični postupak po tužbi tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, protiv tuženog Izdavačkog preduzeća ''Blic pres'' DOO iz Beograda, radi naknade štete.
Osporenim rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž. 15926/10 od 9. marta 2011. godine, u prvom stavu izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno rešenje Višeg suda u Beogradu P. 117/10 od 28. oktobra 2010. godine, dok je u stavu drugom odbijena kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno rešenje Trećeg opštinskog suda u Beogradu P. 508/07 od 27. novembra 2007. godine.
U obrazloženju osporenog rešenja Apelacionog suda u Beogradu navedeno je da je rešenjem Trećeg opštinskog suda u Beogradu P. 508/07 od 27. novembra 2007. godine, stavom prvim izreke, konstatovano da se tužba smatra povučenom, a stavom drugim izreke je odlučeno o troškovima postupka. Osporenim rešenjem Višeg suda u Beogradu P. 117/10 od 28. oktobra 2010. godine odbijen kao neosnovan predlog tužioca za vraćanje u pređašnje stanje zbog propuštenog ročišta za glavnu raspravu dana 27. novembra 2007. godine, iz sledećih razloga: tužilac je predlog za vraćanje u pređašnje stanje zasnovao na tvrdnji da nije pristupio na ročište zakazano za 27. novembar 2007. godine, zato što je primio poziv koji je bio vrlo nespretno napisan, mesec je označen rimskom oznakom broja dva, iz kojeg se moglo zaključiti da je ročište zakazano za 27. februar 2008. godine, te da je poziv namerno pisan tako da tužioca dovede u zabludu; da je slučajnim ili namernim propustom administracije suda doveden u zabludu; a uz predlog dostavio i fotokopiju primljenog poziva; iz priložene fotokopije poziva jasno se vidi da je na pozivu označena 2007. godina, te je, stoga, tužilac bio u mogućnosti da se obavesti preko pisarnice suda o danu i času zakazanog ročišta, ukoliko mu iz primljenog poziva nije bilo jasno za kada je ročište zakazano; neprihvatljivo je navođenje tužioca da je razumeo da je ročište zakazano za februar mesec 2008. godine, kod činjenice da je ročište zakazano za 2007. godinu, te da su se ''dve uspravne linije'' koje su označavale mesec u kome je zakazano ročište uz običnu pažnju prosečnog čoveka jedino mogle protumačiti kao broj 11, a ne II, i kod činjenice da su prilikom slanja svih dosadašnjih poziva tužiocu, meseci u kojima je održavano ročište označavani arapskim, a ne rimskim brojevima.
4. Polazeđi od navedenog, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povrede Ustavom zajemčenog prava na koje se ustavnom žalbom poziva. Navodima podnosioca ne dovodi se u sumnju pravičnost osporenih rešenja, s obzirom da je, prema oceni Ustavnog suda, Apelacioni sud u Beogradu naveo jasne i precizne razloge zbog kojih je smatrao da su nižestepeni sudovi pravilno ocenili da je tužilac, u slučaju sumnje o vremenu održavanja ročišta, bio u mogućnosti da i sam proveri datum za koji je ročište zakazano.
Podnosilac ustavne žalbe povredu prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava obrazlaže navodima da su sudovi u pozivu za ročište, greškom službenika, naveli da će se rasprava održati 27. februara 2008. godine, umesto 27. novembra 2007. godine, te ga na taj način onemogućili da raspravlja pred sudom.
U konkretnom slučaju, Apelacioni sud u Beogradu je jasno obrazložio da je u postupku utvrđeno da je tužilac primio poziv za ročište u kome je nesumnjivo označena 2007. godina. Kako su stranke dužne da savesno koriste prava koja su im priznata, saglasno odredbi člana 9. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 125/04, 111/09 i 36/11), to je u svemu ustavnopravno prihvatljiv zaključak prema kome je tužilac, u slučaju sumnje, bio u mogućnosti da se i sam u pisarnici suda obavesti o danu i času održavanja ročišta.
U postupku po ustavnoj žalbi, Ustavni sud utvrđuje povrede Ustavom zajemčenih prava i ispituje da li je postupak koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe u celini bio pravičan, kao i da li je osporenim pojedinačnim aktom podnosiocu ustavne žalbe uskraćeno ustavno pravo na čiju se povredu poziva.
Zbog svega iznetog, Ustavni sud je ocenio da u konkretnoj situaciji nije od uticaja okolnost što podnosilac nije dostavio Sudu osporeno rešenje Višeg suda u Beogradu, te da nema mesta dostavljanju ustavne žalbe na uređenje.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je konstatovao da u ustavnoj žalbi nisu navedeni razlozi koji bi se mogli dovesti u vezu sa tvrdnjom podnosioca da mu je osporenim sudskim rešenjima povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, pa je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
ZAMENIK PREDSEDNIKA
USTAVNOG SUDA
dr Marija Draškić