Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao neosnovane i neblagovremene
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja redovnih sudova u izvršnom postupku. Deo žalbe protiv rešenja Vrhovnog suda odbačen je jer nisu navedeni ustavnopravni razlozi, dok je deo protiv nižestepenih rešenja odbačen kao neblagovremen, jer je rok počeo teći od drugostepene odluke.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Danijele Jakovčević iz Subotice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. januara 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Danijele Jakovčević izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Subotici I. 1304/08 od 18. decembra 2008. godine, rešenja Okružnog suda u Subotici Gž. 1518/08 od 16. januara 2009. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije Sgzz. 513/09 od 3. septembra 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Danijela Jakovčević iz Subotice je, preko punomoćnika Olivere Jovanić, advokata iz Subotice, 25. novembra 2009. godine Ustavnom sudu podnela ustavnu žalbu protiv rešenja Opštinskog suda u Subotici I. 1304/08 od 18. decembra 2008. godine, rešenja Okružnog suda u Subotici Gž. 1518/08 od 16. januara 2009. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije Sgzz. 513/09 od 3. septembra 2009. godine, zbog povrede načela zaštite ljudskih i manjinskih prava i sloboda iz člana 22. Ustava Republike Srbije, prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava.
Podnositeljka ustavne žalbe navodi da osporeno prvostepeno i drugostepeno rešenje, koji su doneti u postupku radi naplate novčanog potraživanja, ne sadrže vrednost predmeta izvršenja, ''iako je označena u predlogu i obavezna po zakonu'', te da nije odlučeno o troškovima izvršnog postupka. Ističe da je navedenim odlukama povređeno pravo podnositeljke na sudsku zaštitu, jer je uložena žalba bila nedelotvorna i smatra ''da nije imala jednak tretman pred sudom, sa ostalim građanima, jer su sudovi u drugim prilikama, ostalim poveriocima, dozvoljavali da slobodno raspolažu obimom zahteva iz tražbine, dok je žalilji to pravo bilo uskraćeno..., a iz razloga što je dužnik vojni penzioner, bivši načelnik vojne kontraobaveštajne službe RS VS''.
2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Vrhovnog suda Srbije Sgzz. 513/09 od 3. septembra 2009. godine odbačen kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti izvršnog poverioca, ovde podnositeljke ustavne žalbe, izjavljen protiv rešenja Okružnog suda u Subotici Gž. 1518/08 od 16. januara 2009. godine. Kako Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi odlučuje u okviru postavljenog zahteva, Sud je utvrdio da podnositeljka ustavne žalbe nije navela ustavnopravne razloge koji bi ukazivali da su joj osporenim rešenjem Vrhovnog suda Srbije povređena ustavna prava na koja se u žalbi poziva. Naime, podnositeljka navodi isključivo razloge koji se odnose na rešenja koja su prethodila osporenom rešenju Vrhovnog suda Srbije. Imajući u vidu da u ustavnoj žalbi nisu navedeni razlozi koji bi se mogli dovesti u vezu sa tvrdnjom da su osporenim procesnim rešenjem Vrhovnog suda Srbije Sgzz. 513/09 od 3. septembra 2009. godine podnositeljki ustavne žalbe povređena prava iz čl. 22, 32. i 36. Ustava, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u ovom delu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
4. U pogledu osporenog rešenja Opštinskog suda u Subotici I. 1304/08 od 18. decembra 2008. godine i osporenog rešenja Okružnog suda u Subotici Gž. 1518/08 od 16. januara 2009. godine, Ustavni sud konstatuje da je u izvršnom postupku donošenjem odluke po žalbi iscrpljeno poslednje pravno sredstvo pre izjavljivanja ustavne žalbe. Ovakvo pravno stanovište može se primeniti i kada izjavljeni zahtev za zaštitu zakonitosti nije bio dozvoljeno pravno sredstvo, odnosno kada nije izjavljen na zakonom dozvoljen način ili iz zakonom dozvoljenih razloga. Kako je u konkretnom slučaju, zahtev za zaštitu zakonitosti podnositeljke ustavne žalbe odbačen kao nedozvoljen, jer nije bio izjavljen u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, Sud je ocenio da je donošenjem odluke po žalbi na prvostepenu sudsku odluku iscrpljeno poslednje pravno sredstvo pre izjavljivanja ustavne žalbe. Zbog toga se i blagovremenost predmetne ustavne žalbe u odnosu na osporena rešenja Opštinskog suda u Subotici I. 1304/08 od 18. decembra 2008. godine i Okružnog suda u Subotici Gž. 1518/08 od 16. januara 2009. godine ima ceniti u odnosu na dan dostavljanja drugostepene odluke podnositeljki ustavne žalbe. Imajući u vidu da je podnositeljka ustavne žalbe osporeno drugostepeno rešenje Okružnog suda u Subotici primila pre 3. septembra 2009. godine, kada je doneto osporeno rešenje Vrhovnog suda Srbije, a da je ustavna žalba izjavljena 25. novembra 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba u ovom delu neblagovremena, jer je podneta posle isteka roka iz člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Ustavni sud žalbu i u ovom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić