Utvrđenje povrede prava na pretpostavku nevinosti u rešenjima o pritvoru

Kratak pregled

Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu i utvrdio da su sudovi u više rešenja o produženju pritvora povredili pravo podnosioca na pretpostavku nevinosti. Sudske odluke su sadržale formulacije koje su sugerisale krivicu okrivljenog pre pravnosnažne presude.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-227/2008
09.07.2009.
Beograd



Ustavni sud, u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Stanka Milanović, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Gorana Kljajevića iz Beograda, na osnovu odredbe člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 9. jula 2009. godine, doneo je

O D L U K U



1. Usvaja se ustavna žalba Gorana Kljajevića i utvrđuje da je rešenjima Okružnog suda u Beogradu-Posebno odeljenje za borbu protiv organizovanog kriminala Kv.P. 273/06 od 10. novembra 2006. godine, Kv.P. 299/06 od 8. decembra 2006. godine, Kv.P. 85/07 od 19. marta 2007. godine, Kv.P. 144/07 od 18. maja 2007. godine, Kv.P. 248/07 od 27. avgusta 2007. godine i Kv.P. 309/07 od 26. oktobra 2007. godine i rešenjima Vrhovnog suda Srbije-Posebno odeljenje za postupanje u predmetima sa elementima organizovanog kriminala Kž. II o.k. 124/06 od 29. novembra 2006. godine, Kž. II o.k. 133/06 od 26. decembra 2006. godine, Kž.II o.k. 64/07 od 12. aprila 2007. godine, Kž. II o.k. 91/07 od 6. juna 2007. godine, Kž. II o.k. 149/07 od 14. septembra 2007. godine i Kž. II o.k. 196/07 od 23. novembra 2007. godine, povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pretpostavku nevinosti zajemčenu odredbom člana 34. stav 3. Ustava Republike Srbije, dok se u odnosu na rešenja Okružnog suda u Beogradu-Posebno odeljenje Kv.P. 43/07 od 8. februara 2007. godine i Kv.P. 205/07 od 18. jula 2007. godine, kao i na rešenja Vrhovnog suda Srbije-Posebno odeljenje za postupanje u predmetima sa elementima organizovanog kriminala Kž. II o.k. 35/07 od 14. marta 2007. godine i Kž. II o.k. 133/07, 134/07 i 135/07 od 13. avgusta 2007. godine, ustavna žalba odbija.
2. Odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije“.

O b r a z l o ž e nj e



1. Goran Kljajević iz Beograda podneo je Ustavnom sudu 31. decembra 2007. godine, preko punomoćnika Vladimira Beljanskog, advokata iz Novog Sada, blagovremenu i dozvoljenu ustavnu žalbu protiv rešenja Okružnog suda u Beogradu-Posebno odeljenje za borbu protiv organizovanog kriminala Kv.P. 273/06 od 10. novembra 2006. godine, Kv.P. 299/06 od 8. decembra 2006. godine, Kv.P. 43/07 od 8. februara 2007. godine, Kv.P. 85/07 od 19. marta 2007. godine, Kv.P. 144/07 od 18. maja 2007. godine, Kv.P. 205/07 od 18. jula 2007. godine, Kv.P. 248/07 od 27. avgusta 2007. godine i Kv.P. 309/07 od 26. oktobra 2007. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije-Posebno odeljenje za postupanje u predmetima sa elementima organizovanog kriminala Kž. II o.k. 124/06 od 29. novembra 2006. godine, Kž. II o.k. 133/06 od 26. decembra 2006. godine, Kž. II o.k. 35/07 od 14. marta 2007. godine, Kž. II o.k. 64/07 od 12. aprila 2007. godine, Kž. II o.k. 91/07 od 6. juna 2007. godine, Kž. II o.k. 133/07, 134/07 i 135/07 od 13. avgusta 2007. godine, Kž. II o.k. 149/07 od 14. septembra 2007. godine i Kž. II o.k. 196/07 od 23. novembra 2007. godine, zbog povrede prava na pravnu sigurnost u kaznenom pravu-pretpostavku nevinosti zajemčenog odredboma člana 34. stav 3. Ustava Republike Srbije.
2. U ustavnoj žalbi se navodi:
- da je podnosilac ustavne žalbe lišen slobode 12. aprila 2006. godine, da mu je pritvor više puta produžavan i da su njegovi branioci protiv rešenja o određivanju pritvora i svakog rešenja o produženju pritvora izjavljivali žalbe;
- da je optužnica podignuta 11. oktobra 2006. godine, da je stupila na pravnu snagu i da se krivični postupak vodi protiv podnosioca ustavne žalbe i drugih lica pred Okružnim sudom u Beogradu-Posebno odeljenje pod brojem K.P.11/06;
- da je Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž.II o.k.35/07 od 14. marta 2007. godine usvojio žalbe branilaca i ukinuo rešenje Okružnog suda u Beogradu-Posebno odeljenja Kv.P. 43/07 od 8. februara 2007. godine, i u razlozima naveo da je prvostepenim ukinutim rešenjem povređena pretpostavka nevinosti...i da je pre donošenja presude izvršena nezakonita ocena dokaza;
- da su prvostepena rešenja nakon navedenog rešenja Vrhovnog suda Srbije “ispravljena” na taj način što su delimično izostavljeni navodi koji predstavljaju povredu pretpostavke nevinosti, ali da je deo tih navoda ostao jer ni u jednom u narednim rešenjima nisu izostavljene reči: “predstavljaju rezultate njihovog zajedničkog delovanja” na koje je Vrhovni sud Srbije ukazao da vređaju pretpostavku nevinosti;
- da su sva rešenja o produženju pritvora koja su donesena pre ove odluke Vrhovnog suda sadržala iste povrede pretpostavke nevinosti koje nisu sankcionisane ukidanjem tih rešenja i poslužile su kao osnov za tadašnje produženje lišenja slobode podnosioca ustavne žalbe i to rešenjima Okružnog suda u Beogradu-Posebno odeljenja: Kv.P. 273/06 od 10. novembra 2006. godine na stani pet u drugom pasusu, na strani šest u poslednjem pasusu i na strani osam na njenom početku; Kv.P. 299/06 od 8. decembra 2006. godine na potpuno istom mestu kao u prvom rešenju - na strani šest u drugom pasusu, na strani osam u drugom pasusu i na strani devet u drugom pasusu; Kv.P. 43/07 od 8. februara 2007. godine na strani pet u drugom pasusu, na strani sedam u drugom pasusu i na strani osam u drugom pasusu; Kv.P. 85/07 od 19. marta 2007. godine na strani osam u drugom pasusu;
- da je i pored navedenog samo rešenje od 8. februara 2007. godine ukinuto i konstatovana je povreda pretpostavke nevinosti.
- da su ovakve povrede pretpostavke nevinosti ponavljane naknadno u kasnijim rešenjima o produženju pritvora, te da su pojačavane novim tvrdnjama.
Predložio je da Ustavni sud nakon sprovedenog postupka utvrdi da su navedenim aktima povređena i uskraćena ljudska prava podnosioca ustavne žalbe, da poništi pojedinačne akte kojima su povrede izvršene i naredi njegovo puštanje na slobodu sa uklanjanjem štetnih posledica.
3. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava ili slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredbom člana 22. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo na sudsku zaštitu ako mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, kao i pravo na uklanjanje posledica koje su povredom nastale.
Odredbom člana 34. stav 3. Ustava utvrđeno je da svako se smatra nevinim za krivično delo dok se njegova krivica ne utvrdi pravnosnažnom odlukom suda.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
4. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu kao dokaz uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovom ustavnosudskom predmetu:
Protiv podnosioca ustavne žalbe u toku je krivični postupak pred Okružnim sudom u Beogradu-Posebno odeljenje za borbu protiv organizovanog kriminala, u predmetu K.P. 11/06, po optužnici Okružnog javnog tužilaštva u Beogradu-Odeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala-Specijalno tužilaštvo Kt.S. 6/06 od 11. oktobra 2006. godine, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo zločinačko udruživanje iz člana 346. stav 1. Krivičnog zakonika, produženo krivično delo primanje mita iz člana 367. stav 1. Krivičnog zakonika, krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. Krivičnog zakonika, krivično delo kršenje zakona od strane sudije iz člana 360. stav 1. Krivičnog zakonika, krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 242. stav 1. KZ RS, tri krivična dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i produženo krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika u vezi člana 33. Krivičnog zakonika.
Podnosiocu ustavne žalbe pritvor je određen rešenjem istražnog sudije Okružnog suda u Beogradu-Posebnog odeljenja Ki.P. 14/08 od 15. aprila 2006. godine koji mu se računa od 12. aprila 2006. godine kada je lišen slobode, na osnovu odredbe člana 142. stav 2. tačka 2. i 5. Zakonika o krivičnom postupku i produžavan je tokom trajanja istražnog postupka.
Nakon podizanja optužnice 11. oktobra 2006. godine, pritvor je podnosiocu ustavne žalbe produžen na osnovu odredbe člana 142. stav. 2. tačka 1, 2. i 5. Zakonika o krivičnom postupku rešenjima Okružnog suda u Beogradu-Posebno odeljenje: Kv.P. 249/06 od 11. oktobra 2006. godine; Kv.P. 273/06 od 10. novembra 2006. godine, u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž. II o.k. 124/06 od 29. novembra 2006. godine odbio kao neosnovane izjavljene žalbe; Kv.P. 299/06 od 8. decembra 2006. godine, u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž. II o.k. 133/06 od 26. decembra 2006. godine odbio kao neosnovane žalbe; Kv.P. 43/07 od 8. februara 2007. godine, u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije je rešenjem Kž. II o.k. 35/07 od 14. marta 2007. godine uvažio izjavljene žalbe, ukinuo osporeno rešenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje; Kv.P. 85/07 od 19. marta 2007. godine, u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž. II o.k. 64/07 od 12. aprila 2007. godine odbio kao neosnovane žalbe; Kv.P. 144/07 od 18. maja 2007. godine, u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž. II o.k. 91/07 od 6. juna 2007. godine odbio kao neosnovane izjavljene žalbe; Kv.P. 205/07 od 18. jula 2007. godine, u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž. II o.k. 133, 134, i 135/07 od 13. avgusta 2007. godine uvažio izjavljene žalbe, ukinuo osporeno rešenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje; Kv.P. 248/07 od 27. avgusta 2007. godine u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž. II o.k. 149/07 od 14. septembra 2007. godine odbio kao neosnovane žalbe.
Na osnovu odredbe člana 142. stav 2. tačka 1. i 5. Zakonika, pritvor je podnosiocu ustavne žalbe produžen rešenjima Okružnog suda u Beogradu-Posebno odeljenje: Kv.P. 309/07 od 26. oktobra 2007. godine, u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž. II o.k. 196/07 od 23. novembra 2007. godine odbio kao neosnovane izjavljene žalbe i Kv.P. 380/07 od 26. decembra 2007. godine, u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž. II o.k. 18/08 od 25. januara 2008. godine odbio kao neosnovane izjavljene žalbe.
Na osnovu odredbe člana 142. stav 2. tačka 5. Zakonika, pritvor je podnosiocu ustavne žalbe produžen rešenjima Okružnog suda u Beogradu-Posebno odeljenje: Kv.P. 53/08 od 26. februara 2008. godine, u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž. II o.k. 48/08 od 19. marta 2008. godine odbio kao neosnovane izjavljene žalbe; Kv.P. 127/08 od 24. aprila 2008. godine, u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž. II o.k. 86/08 od 14. maja 2008. godine odbio kao neosnovane izjavljene žalbe; Kv.P. 191/08 od 24. juna 2008. godine, u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž. II o.k. 135/08 od 14. jula 2008. godine uvažio izjavljene žalbe, ukinuo osporeno rešenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje i Kv.P. 228/08 od 16. jula 2008. godine, u odnosu na koje je Vrhovni sud Srbije je rešenjem Kž. II o.k. 146/08 od 30. jula 2008. godine uvažio izjavljene žalbe i prema podnosiocu ukinuo pritvor.
Okružni sud u Beogradu je u osporenom rešenju Kv.P. 273/06 od 10. novembra 2007. godine, obrazlažući razloge za produženje pritvora prema podnosiocu ustavne žalbe, između ostalog, naveo: „...a naročito da organizatori kriminalne grupe okr. N.J. i okr. S.P, poseduju veliku finansijsku moć na šta ukazuje postojanje osnovane sumnje o visini protivpravne imovinske koristi koju su pribavili, te da se radi o okrivljenima što se odnosi i na okr. Gorana Kljajevića, koji su vršeći svoje dužnosti u državnim organima, finansijskim organizacijama, i privrednim strukturama, imali znatan uticaj na mnoga lica i skoro svim sferama društvenog života, što proizlazi iz iskaza svedoka A.N, okrivljenih V.B, M.Ž. i ostalih prikupljenih dokaza, to, po nalaženju veća, sve napred navedene okolnosti predstvljaju osobite okolnosti koje ukazuju da bi okrivljeni boravkom na slobodi mogli uticati na svedoke...i time onemogućili nesmetano vođenje daljeg krivičnog postupka...“. „...I da krivična dela predstavljaju rezultat njihovog zajedničkog delovanja...“. Vrhovni sud Srbije je navedene razloge za produženje pritvora ocenio „jasnim i uverljivim“.
U osporenom rešenju Okružnog suda u Beogradu Kv.P. 299/06 od 8. decembra 2006. godine navodi se da: “iz spisa predmeta proizlazi da je opt. Goran Kljajević više puta odlazio u inostranstvo i da su mu troškovi plaćeni od strane preduzeća A.S. i preduzeća E.P.2002, a da je u inostranstvo putovao i sa ostalim članovima kriminalne grupe...pa se njihovo dalje zadržavanje u pritvoru na osnovu odredbe 142. stav 2. tačka 1. ZKP javlja kao neophodna mera u cilju obezbeđenja njihovog prisustva i nesmetanog vođenja krivičnog postupka...“, kao i da „imajući u vidu funkcije koje optuženi obavljaju a naročito da organizatori kriminalne grupe opt. N.J. i opt. S.P. poseduju veliku finansijsku moć, na šta ukazuje postojanje osnovane sumnje o visini protivpravne imovinske koristi koju su pribavili, te da se radi o optuženima što se odnosi i na opt. Gorana Kljajevića, koji su vršeći svoje dužnosti u državnim organima, finansijskim organizacijama, i privrednim strukturama, imali znatan uticaj na mnoga lica i skoro svim sferama društvenog života, što proizlazi iz iskaza svedoka A.N, optuženih V.B, M.Ž. i ostalih prikupljenih dokaza...“. Vrhovni sud Srbije je navedene razloge za produženje pritvora ocenio osnovanim.
U osporenom rešenju Okružnog suda u Beogradu Kv.P. 85/07 od 19. marta 2007. godine, navodi se da: „zbog obimnosti i složenosti predmeta još nisu saslušani svi predloženi svedoci sa kojima su optuženi Goran Kljajević.....poslovno ili službeno sarađivali...pa imajući u vidu funkcije koje su optuženi obavljali u državnim organima, finansijskim organizacijama i privrednim strukturama, to po oceni veća sve napred navedene okolnosti predstavljaju osobite okolnosti koje ukazuju da bi optuženi boravkom na slobodi mogli uticati na svedoke...“. Vrhovni sud je navedene razloge za produženje pritvora ocenio osnovanim.
U osporenim rešenjima Okružnog suda u Beogradu Kv.P. 144/07 od 18. maja 2007. godine i Kv.P. 248/07 od 27. avgusta 2008. godine na skoro identičan način kao u predhodnom rešenju se obrazlažu razlozi za produženje pritvora prema podnosiocu ustavne žalbe, što potvrđuje i Vrhovni sud Srbije.
Osporenim rešenjem Okružnog suda u Beogradu Kv.P. 309/07 od 26. oktobra 2007. godine, ukinuta je pritvorska osnova iz člana 142. stav 2. tačka 2. Zakonika o krivičnom postupku prema podnosiocu ustavne žalbe, a u obrazloženju razloga za njegovo dalje zadržavanje u pritvoru u smislu odredbe člana 142, stav 2. tačka 1. i 5. navode se skoro isti razlozi kao u predhodno pomenutim rešenjima.
Osporena rešenja Okružnog suda u Beogradu Kv.P. 43/07 od 8. februara 2007. godine i Kv.P. 205/07 od 18. jula 2007. godine su ukinuta osporenim rešenjima Vrhovnog suda Srbije Kž. II o.k. 35/07 od 14. marta 2007. godine i Kž. II o.k. 35/07 od 133, 134, 135/07 od 13. avgusta 2007. godine.
5. Odredbama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05 i 49/07) propisano je: da se svako smatra nevinim dok se njegova krivica ne utvrdi pravnosnažnom odlukom nadležnog suda (član 3. stav 1.); da se pritvor može odrediti samo pod uslovima predviđenim u ovom zakoniku i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom merom, da je dužnost svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju sa naročitom hitnošću ako se okrivljeni nalazi u pritvoru i da u toku celog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je bio određen (član 141. stav 1. do 3.).
Ostalim odredbama Zakonika o krivičnom postupku koje su od značaja za odlučivanje propisano je da ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično delo, a ne postoje uslovi za pritvor iz stava 1. ovog člana, u cilju nesmetanog vođenja krivičnog postupka, pritvor se protiv tog lica može odrediti: ako se krije ili ako se ne može utvrditi njegova istovetnost, ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bekstva; ako postoje okolnosti koje ukazuju da će uništiti, sakriti, izmeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove krivičnog dela ili ako osobite okolnosti ukazuju da će ometati postupak uticanjem na svedoke, saučesnike ili prikrivače; ako je za krivično delo propisana kazna zatvora preko deset godine i ako je to opravdano zbog načina izvršenja ili drugih posebno teških okolnosti krivičnog dela (član 142. stav 2. tačka 1, 2. i 5.), kao i da o žalbi protiv rešenja prvostepenog suda odlučije drugostepeni sud u sednici veća ako ovim zakonom nije drugačije određeno, a da rešavajući o žalbi, sud može rešenjem odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili kao nedozvoljenu, odbiti žalbu kao neosnovanu, ili uvažiti žalbu i rešenje preinačiti ili ukinuti, i po potrebi, predmet uputiti na ponovno odlučivanje (član 401. stav 1. i 3.).
6. Ustavni sud je ocenjujući sadržinu osporenih rešenja Okružnog suda u Beogradu-Posebno odeljenje i rešenja Vrhovnog suda Srbije-Posebno odeljenje utvrdio da iz sadržine dela osporenih rešenja proizlazi da se kao utvrđena uzima činjenica da je podnosilac ustavne žalbe, kao jedan od optuženih u krivičnom postupku koji se vodi pred Okružnim sudom u Beogradu, počinio krivična dela koja su mu optužnicom stavljena na teret. Kako u trenutku donošenja osporenih rešenja o produženju pritvora, krivični postupak u kome se razmatra postojanje krivičnog dela i krivične odgovornosti podnosioca ustavne žalbe nije pravnosnažno okončan, već se nalazi u fazi glavnog pretresa, Ustavni sud ocenjuje da se delom navedenih formulacija iz osporenih rešenja povređuje Ustavom zajemčeno pravo podnosioca da se smatra nevinim dok se njegova krivica ne utvrdi pravnosnažnom odlukom suda.
Naime, prvostepeni sud je obrazlažući odluku da prema podnosiocu ustavne žalbe produži pritvor, u pojedinim delovima osporenih rešenja donosio zaključke na osnovu ocene dokaza. Navodio je da: „...naročito organizatori kriminalne grupe okr. N.J. i okr. S.P, poseduju veliku finansijsku moć na šta ukazuje postojanje osnovane sumnje o visini protivpravne imovinske koristi koju su pribavili, te da se radi o okrivljenima što se odnosi i na okr. Gorana Kljajevića, koji su vršeći svoje dužnosti u državnim organima, finansijskim organizacijama, i privrednim strukturama, imali znatan uticaj na mnoga lica i skoro svim sferama društvenog života, što proizlazi iz iskaza svedoka A.N, okrivljenih V.B, M.Ž. i ostalih prikupljenih dokaza.“, „...da krivična dela predstavljaju rezultat njihovog zajedničkog delovanja...“ , kao i da “iz spisa predmeta proizlazi da je opt. Goran Kljajević više puta odlazio u inostranstvo i da su mu troškovi plaćeni od strane preduzeća A.S. i preduzeća E.P.2002, a da je u inostranstvo putovao i sa ostalim članovima kriminalne grupe...“.
Na ovaj način je zaključak o postojanju razloga za produženje pritvora prema podnosiocu izveden ocenom prikupljenih dokaza, našavši gore navedene činjenice utvrđenim, čime je povređena pretpostavka nevinosti podnosioca ustavne žalbe. Pretpostavka nevinosti je podnosiocu ustavne žalbe povređena i navodima iz osporenih rešenja: „da krivična dela predstavljaju rezultat njihovog zajedničkog delovanja“, „da su organizatori kriminalne grupe“, „protivpravna imovinska korist koju su pribavili“, „da je putovao sa ostalim članovima kriminalne grupe“, „da bi mogao da utiče na saučesnika S.R.“, jer se na ovaj način uzima kao utvrđena činjenica da je podnosilac ustavne žalbe, izvršio krivična dela koja su mu optužnicom stavljena na teret. Iako je na osporene odluke podnosilac ustavne žalbe preko svog branioca izjavljivao žalbe Vrhovnom sudu, preko Okružnog suda, nijedan sud nije ništa učinio da se „greška“ ispravi.
7. Kako je Ustavom je utvrđeno da se odredbe o ljudskim i manjinskim pravima tumače u korist unapređenja vrednosti demokratskog društva, saglasno važećim međunarodnim standardima ljudskih i manjinskih prava, kao i praksi međunarodnih institucija koje nadziru njihovo sprovođenje (član 18. stav 3.), Ustavni sud je, sledom navedenog, prilikom ocene navoda i donošenja odluke u ovom ustavnosudskom predmetu imao u vidu i praksu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, prema kojoj je pretpostavka nevinosti povređena ako sudska odluka koja se odnosi na lice koje je optuženo za krivično delo odražava mišljenje da je krivo pre nego što se njegova krivica dokaže po zakonu. Dovoljno je da, u odsustvu zvanične odluke, postoji određeno mišljenje koje ukazuje da sud smatra optuženog krivim, dok će preuranjeno iznošenje takvog jednog mišljenja od strane suda neizbežno prekršiti navedenu pretpostavku (Deweer protiv Belgije od 27. februara 1980, godine, Minelli protiv Švajcarske od 25. marta 1983. godine, Allenet de Ribemont protiv Francuske od 10. februara 1995. godine i Karakas and Yesilirmark protiv Turske od 28. juna 2005. godine).
8. U odnosu na osporena rešenja Okružnog suda u Beogradu Kv.P. 43/07 od 8. februara 2007. godine i Kv.P. 205/07 od 18. jula 2007. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije Kž. II o.k. 35/07 od 14. marta 2007. godine i Kž. II o.k. 35/07 od 133, 134, 135/07 od 13. avgusta 2007. godine, Ustavni sud je utvrdio da ustavnu žalbu treba odbiti, jer je Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, prvostepena rešenja ukinuo zbog bitnih povreda odredaba Zakonika o krivičnom postupku.
9. Razmatrajući zahtev podnosioca ustavne žalbe da Ustavni sud poništi osporene pojedinačne akte i naredi njegovo puštanje na slobodu sa uklanjanjem štetnih posledica proisteklih iz navedenik konstatacija sadržanih u osporenim rešenjima, Ustavni sud je utvrdio da je prema podnosiocu ustavne žalbe pritvor ukinut, te je ocenio da se, u konkretnom slučaju, pravično zadovoljenje zbog povrede prava podnosiocu ustavne žalbe ostvaruje objavljivanjem Odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Republike Srbije“.
10. Na osnovu izloženog, Ustavni sud je utvrdio da je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pretpostavku nevinosti, zajemčeno odredbom člana 34. stav 3. Ustava, pa je ustavnu žalbu u jednom delu usvojio, saglasno odredbama člana 89. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu i odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava u ovom slučaju ostvari objavljivanjem Odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Republike Srbije“, dok je u preostalom delu ustavnu žalbu odbio.
Stoga je Ustavni sud, na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u izreci.


PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.