Odbacivanje ustavne žalbe zbog nenadležnosti Ustavnog suda za preispitivanje zakonitosti presuda
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv krivičnih presuda, jer je podnosilac u suštini tražio da Ustavni sud, kao trećestepeni sud, preispita utvrđeno činjenično stanje i ocenu dokaza, za šta nije nadležan. Žalba je odbačena zbog nenadležnosti.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2274/2009
21.01.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Avde Zajmovića iz Nove Varoši, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 21. januara 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Avde Zajmovića izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Novoj Varoši K. 208/08 od 30. aprila 2009. godine i presude Okružnog suda u Užicu Kž. 515/09 od 22. septembra 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Avdo Zajmović iz Nove Varoši je 3. decembra 2009. godine, preko punomoćnika Vladana Selakovića, advokata iz Nove Varoši, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Novoj Varoši K. 208/08 od 30. aprila 2009. godine i presude Okružnog suda u Užicu Kž. 515/09 od 22. septembra 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se navodi da: "sud nije imao ni jedan dokaz da se okrivljeni bavi nedozvoljenom delatnošću za nagradu", na šta je u žalbi na prvostepenu presudu i ukazano drugostepenom sudu; da sudovi nisu imali dokaze da je okrivljeni naplaćivao usluge; da su sudovi nedokazane činjenice uzimali kao otežavajuću okolnost; da je izreka prvostepene presude nerazumljiva i protivrečna razlozima presude, u kojoj nisu navedene sve pravno relevantne činjenice; da je drugostepeni sud "na formalistički način prišao ovom problemu i uobičajenim frazama obrazložio presudu", prihvatajući sve što je prvostepeni sud utvrdio.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. Na osnovu navoda iz ustavne žalbe i priložene dokumentacije, Ustavni sud je utvrdio da je Opštinski sud u Novoj Varoši osporenom presudom K. 208/08 od 30. aprila 2009. godine okrivljenog Avda Zajmovića, ovde podnosioca ustavne žalbe, proglasio krivim za krivično delo neovlašćeno bavljenje određenom delatnošću iz člana 353. Krivičnog zakonika Republike Srbije i osudio ga na plaćanje novčane kazne od 250.000 dinara. Osporenom presudom Okružnog suda u Užicu uvažena je žalba opštinskog javnog tužioca i preinačena prvostepena presuda u pogledu odluke o kazni, tako što je okrivljeni osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci, dok je žalba okrivljenog odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
4. Podnosilac ustavne žalbe tvrdi da mu je osporenim presudama povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stava 1. Ustava, kojim se svakom jemči pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Iz navoda ustavne žalbe proizlazi da podnosilac ustavne žalbe od Ustavnog suda traži da kao trećestepeni, instancioni sud ispita i oceni zakonitost osporenih presuda. Podnosilac ustavne žalbe, nezadovoljan ishodom krivičnog postupka koji je protiv njega vođen i neusvajanjem žalbe izjavljene protiv prvostepene presude, u ustavnoj žalbi, kako sam kaže, još jednom ponavlja razloge iznete u žalbi na prvostepenu presudu, koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje, ocenu dokaza i obrazloženje prvostepene presude, navodi da je drugostepeni sud "na formalistički način prišao ovom problemu" i osporava okolnosti koje su sudovi uzeli kao otežavajuće prilikom odmeravanje kazne.
Ustavni sud i u ovom ustavnosudskom predmetu ističe da nije nadležan da u postupku po ustavnoj žalbi umesto i nakon redovnih sudova ocenjuje zakonitost njihovih presuda, kao i da formalno pozivanje na povredu Ustavom zajemčenih prava ne daje zahtevu podnosioca automatski karakter ustavne žalbe.
Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, zbog nenadležnosti.
5. Na osnovu iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 1905/2009: Odbacivanje ustavne žalbe u krivičnom predmetu zbog neiscrpljivanja pravnih lekova
- Už 1430/2009: Odbijanje ustavne žalbe protiv rešenja o odbacivanju revizije koju nije podneo advokat
- Už 1607/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe protiv oslobađajuće presude
- Už 2144/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u prekršajnom postupku
- Už 2870/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe oštećenog kao tužioca
- Už 2296/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u parničnom postupku
- Už 2673/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neosnovane ustavne žalbe u sporu za naknadu štete