Odbacivanje ustavne žalbe zasnovane na nedokazanim tvrdnjama o pristrasnosti
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu u radnom sporu, podnetu zbog navodne povrede prava na pravično suđenje. Tvrdnje o pristrasnosti suda, zasnovane na brzini postupka i neslaganju sa ocenom dokaza, ocenjene su kao neutemeljene i bez ustavnopravnih razloga.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2288/2009
27.01.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Šahzemana Ibrahimovića iz Bačke Topole, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 27. januara 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Šahzemana Ibrahimovića izjavljena protiv presude Okružnog suda u Subotici Gž1. 71/09 od 12. maja 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Šahzeman Ibrahimović iz Bačke Topole podneo je Ustavnom sudu 5. decembra 2009. godine, preko punomoćnika advokata Ahmeta Hodžića, ustavnu žalbu protiv presude Okružnog suda u Subotici Gž1. 71/09 od 12. maja 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe ističe povredu nezavisnosti i nepristrasnosti suda kao elementa zajemčenog prava na pravično suđenje, navodeći da je osporena sudska odluka posledica ''pristanka pojedinih nosilaca pravosudnih funkcija da krše propise ... zbog pritisaka i naloga određenih interesnih grupa'', zasnivajući ove tvrdnje ''na samoj ekspeditivnosti postupka'', jer je drugostepena presuda Okružnog suda u Subotici u ovom radnom sporu doneta u roku od četiri meseca od okončanja prvostepenog postupka, a odluka Vrhovnog suda Srbije po izjavljenoj reviziji u naredna tri meseca, ''iako je opštepoznata činjenica da se u proseku predmeti po žalbenom postupku kod Okružnog suda nalaze najmanje jednu godinu''. U ustavnoj žalbi se posebno ukazuje na, po mišljenju podnosioca, nepravilnu ocenu izvedenog ekonomsko-finansijskog veštačenja, što po njemu potvrđuje da nižestepeni sudovi nisu vodili postupak na pravilan način.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je iz sadržine ustavne žalbe i osporenog akta utvrdio da je osporenom presudom Okružnog suda u Subotici Gž1. 71/09 od 12. maja 2009. godine odbijena žalba podnosioca ustavne žalbe i potvrđena prvostepena presuda Opštinskog suda u Bačkoj Topoli P. 32/08-27 od 22. januara 2009. godine, kojom je odbijen njegov tužbeni zahtev, a da je presudom Vrhovnog suda Srbije Rev. 2649/09 od 16. septembra 2009. godine odbijena kao neosnovana revizija podnosioca ustavne žalbe izjavljena protiv presude Okružnog suda u Subotici Gž1. 71/09 od 12. maja 2009. godine.
Ustavni sud je ocenio da navodi ustavne žalbe kojima se obrazlažu tvrdnje o tome da postupajući sudovi nisu bili nezavisni i nepristrasni kada su odlučivali o pravima podnosioca ustavne žalbe, a koji se odnose na delovanje sudova pod ''pritiscima i nalozima određenih interesnih grupa'', nisu potkrepljeni bilo kakvim dokazima. Naime, sumnje podnosioca ustavne žalbe u nezavisnost i nepristrasnost suda zbog toga što je postupak efikasno sproveden, Ustavni sud ne može prihvatiti kao ustavnopravni razlog za povredu prava na pravično suđenje, jer ovo ustavno pravo, između ostalog, građanima upravo jemči da sudovi o njihovim pravima i obavezama rasprave i odluče u razumnom roku, dakle efikasno. Takođe, za postupanje Ustavnog suda po podnetoj ustavnoj žalbi ne može biti od značaja osporavanje ocene bilo kog dokaza izvedenog u postupku koji je prethodio ustavnosudskom, jer su samo redovni sudovi, a ne i Ustavni sud, nadležni da u postupku po redovnim i vanrednim pravnim sredstvima, ispitujući zakonitost nižestepenih odluka preispituju, pored ostalog, i pravilnost ocene dokaza na kojima se te odluke zasnivaju.
Imajući u vidu da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge na kojima se zasnivaju navodi o povredi prava zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07), jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
4. Na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Sud je rešio kao u izreci.
|
|
|
PREDSEDNIK dr Bosa Nenadić |
Slični dokumenti
- Už 658/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe koja osporava primenu materijalnog prava u radnom sporu
- Už 6607/2017: Odluka Ustavnog suda o neosnovanosti žalbe zbog doprinosa podnosioca dužini postupka
- Už 4541/2010: Utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je trajao preko 21 godinu
- Už 5039/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju žalbe u izvršnom postupku
- Už 2221/2009: Odbacivanje ustavne žalbe koja osporava zakonitost sudskih odluka
- Už 115/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neuredne ustavne žalbe
- Už 2295/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neosnovanosti