Povreda prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku. Parnični postupak za iseljenje, pokrenut 2003. godine, još uvek nije okončan, što je prvenstveno posledica neefikasnog postupanja prvostepenog i drugostepenog suda.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2290/2009
14.03.2012.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Radojke Jovanović, Mirjane Jovanović, Slobodana Jovanovića i Marije Jovanović, svih iz Subotice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 14. marta 2012. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Radojke Jovanović, Mirjane Jovanović, Slobodana Jovanovića i Marije Jovanović i utvrđuje se da je u parničnom postupku koji se ranije vodio pred Opštinskim sudom u Subotici u predmetu P. 13 46/08 (sada predmet Osnovnog suda u Subotici) , povređeno pravo podnosilaca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Nalaže se Osnovnom sudu u Subotici, odnosno drugom stvarno nadležnom sudu, da preduzme sve mere kako bi se parnični postupak iz tačke 1, kada se za to steknu uslovi, okončao u najkraćem roku.
3. Odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije“.
O b r a z l o ž e nj e
1. Radojka Jovanović, Mirjana Jovanović, Slobodan Jovanović i Marija Jovanović, svi iz Subotice su 3. decembra 2009. godine, preko punomoćnika Mire Poljaković i Gordane Poljakivić Dafna, advokata iz Subotice, izjavili Ustavnom sudu ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije , u parničnom postupku Opštinskog suda u Subotici (sada Osnovni sud u Subotici) u predmetu P. 1346/08.
Podnosioci ustavne žalbe navode da im je pravo na suđenje u razumnom roku povređeno shodno činjenici da osporeni parnični postupak traje od 27. maja 2003. godine i da još uvek nije okončan.
Podnosioci od Ustavnog suda zahtevaju da ustavnu žalbu usvoji, utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku, naloži nadležnom sudu da postupak okonča u najkraćem roku, kao i da im utvrdi pravo na naknadu materijalne štete u visini dosuđenog iznosa presudom Opštinskog suda u Subotici P. 1346/08 od 19. maja 2009. godine ili 5.000.000,00 dinara .
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosilaca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njihovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u spise predmeta Opštinskog suda u Subotici P. 1346/08 i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari:
Podnosioci ustavne žalbe su kao tužioci u parničnom postupku koji je prethodio postupku pred Ustavnim sudom, podneli tužbu tada Opštinskom sudu u Subotici, 27. maja 2003. godine. Tužbu su podneli protiv tuženog privrednog društva „Malkon“ tražeći od suda da donese odluku kojom će obavezati tuženog da se iseli iz stambene zgrade koja je u vlasništvu tužilaca, a koju on koristi bez pravnog osnova. Predmet je dobio broj P. 880/03.
Do donošenja rešenja P. 880/03 od 9. decembra 2005. godine kojim je određen prekid parničnog postupka usled činjenice da je u odnosu na tuženog otvoren postupak stečaja, sud je zakazao i održao 16 ročišta (9. jula 2003. godine - kada je sud doneo rešenje da se ročište odloži kako bi stranke pokušale da dođu do sporazuma i mirno reše spor; 10. septembra 2003. godine - kada je zaključeno da se stranke nisu sporazumele ; 4. novembra 2003. godine - kada je sud spojio predmet istog suda P. 1835/03 u kojim je tuženi podneo tužbu radi utvrđenja prava vlasništava protiv ovde tužilaca, sa ovim predmetom; 13. januara 2004. godine – koje ročište je odloženo iz razloga što tužilja prvog reda, koja je uredno pozvana, nije pristupila ročištu; 2. marta 2003. godine - kada je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka; 7. aprila 2004. godine - kada je sud izveo dokaz saslušanjem svedoka; 18. maja 2004. godine - kada je sud izveo dokaz saslušanjem svedoka i doneo rešenje kojim se određuje veštačenje veštaka građevinske struke; 1. novembra 2004. godine - kada je sud obavezao tužilju i tuženog da se pisanim putem izjasne na nalaz veštaka u roku od osam dana, te u skladu sa tim i odložio ročište; 15. decembra 2004. godine; 2. februara 2005. godine - kada su sasluša ne strank e; 10. marta 2005. godine - kada je saslušan veštak; 30. maja 2005. godine - kada je saslušan veštak; 14. septembra 2005. godine ; 18. oktobra 2005. godine - kada je sasluša n veštak; 22. novembra 2005. godine - kada je sud naložio kontrolno veštačenje).
Osporeni parnični postupak je nastavljen nakon što je Opštinski sud u Subotici 26. jula 2006. godine doneo rešenje P. 1280/06 kojim je odredio nastavak postupka, a imajući u vidu da je stečajni postupak nad tuženim obustavljen. U nastavku postupka sud je zakazao i održao tri ročišta - 6. novembra 2006. godine, 15. novembra 2006. godine i 22. decembra 2006. godine, kada je zaključio glavnu raspravu i doneo presudu P. 1280/06 kojom je usvojio precizirani tužbeni zahtev tužilaca i obavez ao tužen og da isprazni nekretninu koja se nalazi u vlasništvu tužilaca od svojih stvari i lica , te im isplati iznose preciznije određene u izreci presude i odbio precizirani protivtužbeni zahtev tuženog-protivtužioca. Opštinski sud u Subotici je takođe doneo i dopunsku presudu P. 1280/06 od 31. januara 2007. godine kojom je odbio kao neosnovan protivtužbeni zahtev u delu zahteva za utvrđenje da je tuženi-protivtužilac vlasnik sporne nepokretnosti, a po osnovu ulaganja i 2. februara 2007. godine doneo rešenje o ispravci presude P. 1280/06 od 22. decembra 2006. godine.
Postupajući po žalbi tuženog-protivtužioca Okružni sud u Subotici je doneo presudu Gž. 613/07 dana 23. maja 2008. godine kojom je žalbu usvojio, pa ukinuo presudu Opštinskog suda u Subotici P. 1280/06 od 22. decembra 2006. godine, dopunsku presudu P. 1280/06 od 31. januara 2007. godine i rešenje o ispravci presude P. 1280/06 od 2. februara 2007. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku predmet je dobio novi broj P. 1346/08 i prvostepeni sud je do donošenja presude P. 1346/08 od 19. maja 2009. godine zakazao sedam ročišta (23. septembra 2008. godine, 12. novembra 2008. godine, 10. decembra 2008. godine, 3. februara 2009. godine, 23. februara 2009. godine, 24. marta 2009. godine i 19. maja 2009. godine), od kojih dva nisu održana. Presudom P. 1346/08 od 19. maja 2009. godine Opštinski sud u Subotici je usvojio precizirani tužbeni zahtev tužilaca i obavezao tuženog da isprazni nekretninu koja je u vlasništvu tužilaca od svojih stvari i lica, te da im isplati iznose tačnije određene u izreci i odbio kao neosnovan protivtužbeni zahtev.
Tuženi-protivtužilac je izjavio žalbu 10. avgusta 2009. godine, prvostepeni sud je primio odgovor na žalbu 10. septembra 2009. godine, a spis predmeta P. 1346/08 je prosleđen na postupanje Okružnom sudu u Subotici 12. oktobra 2009. godine.
Apelacioni sud u Novom Sadu je 5. maja 2011. godine doneo rešenje Gž. 4245/10 kojim vraća spis P. 1346/08 Osnovnom sudu u Subotici radi sprovođenja izviđaja, s obzirom na to da se iz sadržine parničnog spisa , između ostalog, ne može na pouzdan način utvrditi na koji način je utvrđen status ovde tužioca-protivtuženog , kao i u kom svojstvu u predmetnom postupku postupaju lica označena kao z astupnici tuženog-protivtužioca.
Predmet je dobio novi broj P. 896/11. Na ročištu koje je održano 24. oktobra 2011. godine sud je doneo rešenje da se od Privrednog suda u Subotici zatraži iz arhive da li je u vreme podnošenja tužbe 27. maja 2003. godine tuženi postojao kao privredno preduzeće „Malkon“ i do kada , a od Agencije za privredne registre da se zatraži kada je preregistrovan u „Malkon“ d.o.o. Subot ica i da li je još uvek aktivan. Na ročištu koje je održano 22. novembra 2011. godine sud je doneo rešenje P. 896/11 kojim se određuje prekid postupka zbog stečaja tuženog „Malkon“ d.o.o. Kako su se stranke odrek le prava na žalbu i nisu tražile otpravak rešenja, sud je konstatovao da je rešenje o prekidu postupka pravnosnažn o sa 22. novembrom 2011. godine.
4. Zakonom o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 72/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i "Službeni list SRJ", br. 27/92, 31/93, 24/94, 12/98, 15/98 i 3/02) bilo je propisano da je sud dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova (član 10.).
Sledećim Zakonom o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 125/04 i 111/09) je bilo propisano: da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku, kao i da je s ud dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova (član 10.); da u postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito prilikom određivanja rokova i ročišta, sud posebno vodi računa o potrebi hitnog rešavanja radnih sporova (član 438.).
Odredbama istog zakona, takođe je bilo propisano: da se postupak prekida kada nastupe pravne posledice otvaranja postupka stečaja ili likvidacije (član 214. tačka 5)); da za vreme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku (član 216. stav 2.); da će se postupak koji je prekinut iz razloga nevedenih u članu 214. tač. 1-5. ovog zakona nastaviti kad naslednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sledbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na predlog protivne strane pozove da to učine (član 217. stav 1.).
5. Ocenjujući period u odnosu na koji je Ustavni sud nadležan da ispituje povredu prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je utvrdio da je period ocene razumnosti trajanja ovog parničnog postupka koji spada u nadležnost Ustavnog suda počeo 8. novembra 2006. godine, stupanjem na snagu Ustava Republike Srbije, kojim se ustanovljava ustavna žalba kao pravno sredstvo za zaštitu povređenih ili uskraćenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda i svakome jemči pravo na javno raspravljanje o njegovim pravima i obavezama u razumnom roku. Međutim, imajući u vidu da parnični postupak po svojoj prirodi predstavlja jedinstvenu i nedeljivu celinu, Ustavni sud je stanovišta da se radi utvrđivanja opravdanosti dužine trajanja postupka u konkretnom slučaju mora uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 8. novembra 2006. godine, tako da je za ocenu postojanja povrede prava podnosilaca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku bitan ceo protekli period, tj. od 27. maja 2003. godine, kada su podnosioci ustavne žalbe podneli tužbu Opštinskom sudu u Subotici.
Kada je reč o dužini trajanja sudskog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni parnični postupak do trenutka podnošenja ustavne žalbe trajao više od šest i po godina, kao i da još uvek nije okončan.
Ipak, pri utvrđivanju razumnog vremenskog trajanja sudskog postupka, mora se poći od činjenice da postupak zavisi od niza činilaca i mora se proceniti u svakom pojedinačnom slučaju. Složenost činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanje podnosilaca ustavne žalbe kao stran aka u postupku, postupanje nadležnih sudova koji vode postupak i priroda zahteva, odnosno značaj raspravljanog prava za podnosioce, osnovni su činioci koji utuču na ocenu vremenskog trajanja parničnog postupka i određuju da li je taj postupak okončan u okviru razumnog roka ili ne.
Ispitujući navedene kriterijume za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u konkretnom slučaju, Ustavni sud ocenjuje da podnosioci ustavne žalbe svojim ponašanjem nisu doprineli dugom trajanju postupka.
Predmet spora je nesumnjivo od izuzetnog značaja za podnosioce ustavne žalbe, s obzirom na to da su tužbu sudu podneli sa zahtevom da sud obaveže tuženog da se iseli iz nepokretnosti koja je njihovo vlasništvo, a koju on koristi bez pravnog osnova, kao i naknadi im vrednost zakupnine od 1998. godine od kada tuženi koristi navedenu nepokretnost.
Što se tiče složenosti činjeničnih i pravnih pitanja, Ustavni sud je ocenio da u ovom predmetu nije bilo složenih činjeničnih i pravnih pitanja koja bi zahtevala posebno obiman i dugotrajan dokazni postupak. Naime, sud je tokom postupka naložio izvođenje dokaza veštačenjem veštaka građevinske struke, saslušao stranke i svedoke, što samo po sebi nije bilo složeno, te nije bilo opravdanog razloga za trajanje ovog parničnog postupka u periodu dužem od osam godina, imajući u vidu i činjenicu da je postupak bio prekinut u periodu od sedam meseci (shodno tome da je 9. decembra 2005. godine parnični sud utvrdio da je u odnosu na tuženog bio otvoren postupak stečaja, koji je obustavljen 10. avgusta 2006. godine), što se stoga i ne može pripisati parničnom sudu u propuštanje.
Ocenjujući postupanje suda koji je vodio predmetni postupak, Ustavni sud je konstatovao da je nerazumno dugo trajanje parničnog postupka u predmetu P. 1346/08 uzrokovano prvenstveno nedelotvornim i neažurnim postupanjem Opštinskog suda u Subotici, koji nije preduzeo sve zakonom predviđene mere da se o pravu podnosilaca ustavne žalbe odluči bez nepotrebnog odugovlačenja postupka posebno imajući u vidu da je prvostepena presuda P. 1280/06 od 22. decembra 2006. godine ukinuta i predmet vraćen na ponovno postupanje, s obzirom na to da p obijanom odlukom nije bilo u potpunosti utvrđeno činjenično stanje. Ustavni sud, takođe, konstatuje da je na dužinu trajanja osporenog parničnog postupka uticalo i nedelotvorno i neažurno postupanje drugostepenog suda (sada Apelacioni sud u Novom Sadu), imajući u vidu da je tuženi-protivtužilac žalbu na presudu Opštinskog suda u Subotici P. 1346/08 od 19. maja 2009. godine, donetu u ponovnom postupku, izjavio 10. avgusta 2009. godine, Opštinski sud u Subotici spis predmeta P. 1346/08 Okružnom sudu u Subotici prosledio na dalje postupanje 12. oktobra 2009 . godine, a Apelacioni sud u Novom Sadu tek 5. maja 2011. godine doneo rešenje Gž. 4245/10 kojim je parnični spis vratio prvostepenom sudu radi sprovođenja izviđaja, s obzirom na to da nije bilo jasno na ko ji način je utvrđen status tuženog-protivtužioca, kao i u kom svojstvu u predmetnom postupku postupaju lica označena kao z astupnici tuženog-protivtužioca. Ustavni sud ističe i da je u periodu od skoro devet godina bilo zakazano 28 ročišta, što znači da je sud zakazivao prosečno tri ročišta godišnje, koja činjenica je u direktnoj vezi sa dužim trajanjem postupka, te se u konkretnom slučaju može staviti na teret parničnom sudu.
6. Ustavnopravna ocena sprovedenog postupka u ovoj građanskopravnoj stvari potvrđuje da je u konkretnom slučaju povređeno pravo podnosilaca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, a da je postupanje Opštinskog suda u Subotici (sada Osnovni sud u Subotici) , kao i postupanje Okružnog suda u Subotici (sada Apelacioni sud u Novom Sadu) dovelo do toga da predmetni parnični postupak traje skoro devet godina, i da još uvek nije okončan.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07 i 99/11), ustavnu žalbu usvojio, odlučujući kao u tačk i 1. izreke.
Na osnovu odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke naložio Osnovnom sudu u Subotici, odnosno drugom stvarno nadležnom sudu, da preduzme sve mere kako bi se parnični postupak u predmetu P. 1346/08, kada se za to steknu uslovi, okončao u najkraćem roku.
Ustavni sud je, i pored postavljenog zahteva za naknadu materijalne štete, u smislu člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, našao da je objavljivanje ove Odluke u „Službenom glasniku Republike Srbije“ dovoljno da se postigne adekvatna pravična satisfakcija podnosiocima ustavne žalbe, s obzirom na to da nije utvrdio direktnu uzročnu vezu između tražene materijalne štete i povrede prava na suđenje u razumnom roku, prevashodno imajući u vidu da osporeni parnični postupak još uvek nije okončan, te je saglasno članu 89. stav 2. Zakona, odlučio kao u tački 3. izreke
7. Stoga je, Ustavni sud na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 1969/2010: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 313/2007: Odluka Ustavnog suda o dužini postupka uslovljenoj ponašanjem podnosioca
- Už 1344/2009: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 9975/2020: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 1530/2011: Odbijanje ustavne žalbe zbog doprinosa podnosioca dužini trajanja parničnog postupka
- Už 801/2009: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku male vrednosti
- Už 4482/2013: Utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u imovinskom sporu