Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe zbog proteka roka
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu kao neblagovremenu. Rok od 30 dana za podnošenje žalbe računa se od dana prijema pravnosnažne odluke, a naknadno doneto rešenje o ispravci greške u pisanju ne produžava taj rok jer ne menja suštinu odluke.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragan Slijepčević, Milan Stanić i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Nikole Radovanovića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 7. jula 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Nikole Radovanovića izjavljena protiv presude Okružnog suda u u Beogradu GžI. 4514/09 od 4. novembra 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Nikola Radovanović iz Beograda, preko punomoćnika Gorana Cvetića, advokata iz Beograda, podneo je Ustavnom sudu 11. maja 2010. godine ustavnu žalbu protiv presude Okružnog suda u u Beogradu GžI. 4514/09 od 4. novembra 2009. godine, zbog povrede načela neposredne primene zajemčenih prava iz člana 18. Ustava Republike Srbije, kao i prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, prava na imovinu iz člana 58. Ustava i prava na pravičnu naknadu za rad iz člana 60. stav 4. Ustava.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07)) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava, dok je u stavu 2. navedenog člana propisano da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Odredbom člana 84. stav 1. istog Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
4. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 7766/06 od 18. marta 2009. godine, koja je ispravljena rešenjem tog suda P. 7766/08 od 8. septembra 2009. godine, u stavu prvom izreke obavezano tuženo Preduzeće Rudnap Group „Minel Kotlogradnja“ A.D. Beograd da tužiocu Nikoli Radovanoviću, ovde podnosiocu ustavne žalbe, isplati dugovane iznose, sa zakonskom zateznom kamatom za svaki pojedinačni iznos za 1997, 1998, 1999. i 2000. godinu. U stavu drugom izreke obavezan je tuženi da tužiocu plati troškove parničnog postupka. U stavu trećem izreke konstatovano je povlačenje tužbe u delu zahteva koji se odnosio na potraživanje na ime regresa za godišnji odmor za period od 1997. do 2001. godine.
Okružni sud u Beogradu je osporenom presudom GžI. 4514/09 od 4. novembra 2009. godine, u stavu prvom izreke odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio prvostepenu presudu u stavu prvom izreke, u delu u kome je obavezan tuženi da tužiocu, ovde podnosiocu ustavne žalbe, na ime razlike zarade za period od 1. januara 1997. godine do 31. decembra 2000. godine isplati određene pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom za 1997, 1998. i 2000. godinu kako je navedeno, a sa zakonskom zateznom kamatom za 1999. godinu na svaki pojedinačni mesečni iznos od 1. jula 2009. godine do isplate, kao i u stavu drugom izreke. U stavu drugom izreke osporene presude preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke, u pogledu tužbenog zahteva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznose razlike zarade za 1999. godinu i kao neosnovan odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da mu na pojedinačne mesečne iznose razlike zarade za 1999. godinu isplati zakonsku zeteznu kamatu na svaki pojedinačni iznos do 30. juna 2001. godine.
Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 4301/10 od 17. marta 2010. godine ispravljena je osporena drugostepena presuda u poslednjem redu stava prvog njene izreke, tako što je umesto 1. jula 2009. godine trebalo da stoji 1. jul 2001. godine, dok je u preostalom delu drugostepena presuda ostala neizmenjana. U obrazloženju je navedeno da je u drugostepenoj presudi učinjena greška u pisanju.
5. Odredbama člana 349. Zakona o parničnom postupka, između ostalog, propisano je : da će pogreške u imenima i brojevima, kao i druge očigledne pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesaglasnost prepisa presude sa izvornikom ispraviti predsednik veća, odnosno sudija pojedinac u svako doba (stav 1.); da će se ispravljanje izvršiti posebnim rešenjem i uneće se na kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prepis rešenja (stav 2.).
6. Ustavni sud ukazuje da se blagovremenost ustavne žalbe računa od dana prijema sudske odluke kojom se postupak pravnosnažno okončava, a rešenje o ispravci pravnosnažne odluke nema svojstvo navedene odluke, jer ne predstavlja odluku kojom se meritorno odlučuje o tužbenom (protivtužbenom) zahtevu. Naime, rešenjem o ispravci vrši se ispravljanje manjih sadržinskih ili formalno - tehničkih nedostataka sudskih odluka, a da se pri tom ne menja sadržaj pravne zaštite iz pravnosnažne odluke. U konkretnom slučaju, rešenjem Apelacionog sudu u Beogradu Gž1. 4301/10 od 17. marta 2010. godine ispravljena je osporena presuda Okružnog suda u Beogradu GžI. 4514/09 od 4. novembra 2009. godine zbog greške u pisanju, iz čega proizlazi da navedenim rešenjem nije izmenjena suština osporene drugostepene presude. Stoga, Ustavni sud ukazuje da je za ocenu blagovremenosti ustavne žalbe bez uticaja činjenica kada je podnosilac ustavne žalbe primio otpravak rešenja o ispravci presude, već kada je podnosilac primio osporenu drugostepenu presudu, kao sudsku odluku donetu po poslednjem pravnom sredstvu.
Imajući u vidu navedeno, kao i to da je podnosilac ustavne žalbe osporenu presudu Okružnog suda u Beogradu GžI. 4514/09 od 4. novembra 2009. godine primio pre 17. marta 2010. godine, kada je doneto rešenje o ispravci, što nesumnjivo proizlazi iz priložene dokumentacije, a da je ustavna žalba izjavljena 11. maja 2010. godine, dakle nakon isteka roka iz člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Sud je ustavnu žalbu odbacio kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) navedenog Zakona.
Ustavni sud ističe da na drugačije rešenje u ovom predmetu ne utiče ni činjenica da se ustavnom žalbom ukazuje na povredu prava na suđenje u razumnom roku. Ovo iz razloga što Zakon dopušta mogućnost da se ustavna žalba zbog povrede navedenog prava izjavi i pre nego što su iskorišćena sva pravna sredstva, dakle, dok postupak čije se trajanje osporava još nije okončan, ali kada je, kao u konkretnom slučaju, ustavna žalba izjavljena nakon što su iskorišćena sva pravna sredstva, onda se blagovremenost ustavne žalbe ceni u odnosu na dan prijema osporenog pojedinačnog akta, odnosno na isti način kao kada se u ustavnoj žalbi ističe povreda bilo kog drugog Ustavom zajemčenog prava.
7. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić