Rešenje o odbacivanju preuranjene ustavne žalbe protiv rešenja o pritvoru

Kratak pregled

Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja o produženju pritvora kao preuranjenu. Kako krivični postupak još nije pravnosnažno okončan, a osporeni akti ne predstavljaju konačnu odluku o optužbama, nisu se stekle procesne pretpostavke za odlučivanje o povredi prava na pravično suđenje.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-2310/2010
20.04.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Habiba Beke iz Prištine, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 20. aprila 2010. godine, doneo je

R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Habiba Beke izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Novom Sadu Kv. 531/10 od 26. marta 2010. godine i rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. II 858/10 od 9. aprila 2010. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. Habib Beka iz Prištine podneo je 10. maja 2010. godine, preko punomoćnika Vladimira Horovica, advokata iz Novog Sada, ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Novom Sadu Kv. 531/10 od 26. marta 2010. godine i rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. II 858/10 od 9. aprila 2010. godine, zbog povrede utvrđenih načela i zajemčenih prava iz čl. 20, 21. i 22. i člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Predložio je da Ustavni sud ustavnu žalbu usvoji i utvrdi povredu navedenih ustavnih načela i prava.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07) sadržinski je identična navedenoj odredbi člana 170. Ustava.

3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Protiv podnosioca ustavne žalbe je pred Osnovnim sudom u Novom Sadu vođen krivični postupak koji je okončan donošenjem nepravnosnažne presude K. 56/10 od 11. februara 2010. godine. Navedenom presudom podnosilac ustavne žalbe je oglašen krivim zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. Krivičnog zakonika u vezi sa članom 289. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od osam meseci u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru.

Podnosilac ustavne žalbe se, na osnovu člana 436. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, nalazio u pritvoru po rešenju istražnog sudije Osnovnog suda u Novom Sadu Kri. 13/10 od 12. januara 2010. godine, koji mu se računao od 10. januara 2010. godine kada je lišen slobode. Nakon presuđenja, prema podnosiocu ustavne žalbe je rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu K. 56/10 od 11. februara 2010. godine pritvor produžen i mogao je trajati do pravnosnažnosti presude, a najduže do isteka kazne zatvora. Rešenje o produženju pritvora K. 56/10 od 11. februara 2010. godine nije postalo pravnosnažno, jer je po žalbi branioca podnosioca ustavne žalbe ukinuto od strane Apelacionog suda u Novom Sadu i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje. Osnovni sud u Novom Sadu je 3. marta 2010. godine doneo novo rešenje (K. 56/10) kojim je odbijen predlog branioca podnosioca ustavne žalbe da se kao mera obezbeđenja prisustva okrivljenog, ovde podnosioca, odredi jemstvo, koje je ponovo ukinuto po žalbi rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. II 689/10 od 22. marta 2010. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku, Osnovni sud u Novom Sadu je 26. marta 2010. godine doneo osporeno rešenje Kv. 531/10) i odbio predlog branioca podnosioca ustavne žalbe da se odredi jemstvo (stav I izreke) i prema podnosiocu produžio pritvor do pravnosnažnosti presude K. 56/10 od 11. februara 2010. godine, a najduže do isteka vremena trajanja kazne zatvora izrečene tom presudom (stav II izreke). Apelacioni sud u Novom Sadu je osporenim rešenjem Kž. II 858/10 od 9. aprila 2010. godine odbio kao neosnovanu žalbu branioca podnosioca ustavne žalbe izjavljenu protiv rešenja Osnovnog suda u Novom Sadu Kv. 531/10 od 26. marta 2010. godine u delu kojim je prema podnosiocu produžen pritvor (stav I izreke), uvažio žalbu branioca podnosioca ustavne žalbe izjavljenu protiv navedenog rešenja u delu kojim je odbijen predlog da se protiv podnosioca kao mera obezbeđenja prisustva odredi jemstvo i u tom delu rešenje preinačio (stav II izreke), prihvatio ponuđeno jemstvo u iznosu od 20.000 eura i odredio da nakon što navedeni iznos bude položen u depozit prvostepenog suda i podnosilac obeća pred sudom da se neće kriti i bez odobrenja napustiti boravište, ima pustiti na slobodu (stav III izreke), da ako podnosilac ustavne žalbe na uredan poziv suda ne dođe, a poziv ne opravda, staviće se u pritvor (stav IV) i da ako okrivljeni do okončanja ovog krivičnog postupka pobegne, rešenjem će se odrediti da vrednost data kao jemstvo pripada pravosudnom budžetu (stav V izreke).

4. Ustavna žalba je podneta, jer podnosilac ustavne žalbe smatra da mu je osporenim rešenjima povređeno pravo na pravično suđenje, jer je pritvor prema njumu produžen zbog opasnosti od bekstva iako je državljanin Republike Srbije sa prijavljenim prebivalištem u Prištini. Iz navedenog zaključuje da su mu povređena i načela iz čl. 20, 21. i 22. Ustava.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava zajemčeno je svakom da ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Ustavni sud podseća da se garancije prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava u principu odnose na krivični postupak u celini, te da se odgovor na pitanje da li je neka od ovih garancija prekršena, po pravilu, ne može dati dok postupak traje, jer eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka.

Budući da krivični postupak u konkretnom slučaju još nije okončan, već je samo doneseno rešenje o produženju pritvora, odnosno da je prihvaćeno ponuđeno jemstvo kao blaža mera za obezbeđenje prisustva okrivljenog, ovde podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud, krećući se u granicama postavljenog zahteva, zaključuje da je ustavna žalba u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava preuranjena, s obzirom da osporena rešenja o produženju pritvora Osnovnog suda u Novom Sadu i Apelacionog suda u Novom Sadu nisu odluke koje bi predstavljale rezultat celokupnog krivičnog postupka.

Konačno, Ustavni sud ukazuje da odredbe čl. 20, 21. i 22. Ustava ne utvrđuju konkretna ljudska ili manjinska prava i slobode, već je reč o načelima u skladu sa kojima se sva zajemčena prava i slobode ostvaruju, te njihova povreda može nastupiti samo u vezi sa povredom određenog Ustavom garantovanog prava ili slobode.

5. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.

6. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša Slijepčević

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.