Odluka Ustavnog suda o oduzimanju oružja zbog prekršaja javnog reda
Kratak pregled
Ustavni sud odbija ustavnu žalbu protiv rešenja MUP-a o oduzimanju oružja i oružnih listova. Podnosilac je kažnjavan za prekršaj javnog reda i mira, što predstavlja zakonski osnov za oduzimanje, nezavisno od zastarelosti izvršenja prekršajne kazne.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Aleksandra Glasnovića iz Kovina, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 29. aprila 2010. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Aleksandra Glasnovića izjavljena protiv rešenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, Policijska uprava u Pančevu, Policijska stanica Kovin broj 02-210-33/09 od 23. jula 2009. godine i rešenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, Direkcija policije, Uprava za upravne poslove 03/10 broj 210-1-1032/09 od 21. oktobra 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Aleksandar Glasnović iz Kovina je 5. decembra 2009. godine, preko punomoćnika Željka Milića, advokata iz Pančeva, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv pojedinačnih akata navedenih u izreci, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno: da su osporeni pojedinačni akti doneti na osnovu rešenja sudije za prekršaje u Kovinu, iako je nastupila zastarelost izvršenja kazne i zaštitne mere u smislu člana 70. Zakona o prekršajima; da je drugostepeni organ "izbegao da se izjasni o pravom razlogu žalbe, a to je zastara". Podnosilac ustavne žalbe je tražio da Sud poništi osporene pojedinačne akte i vrati mu oružne listove i oružje.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporene pojedinačne akte i dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:
Rešenjem Opštinskog organa za prekršaje u Kovinu Up. 2-332/07 od 5. jula 2007. godine okrivljeni Aleksandar Glasnović, ovde podnosilac ustavne žalbe, oglašen je odgovornim za prekršaj iz člana 6. stav 3. Zakona o javnom redu i miru u produženom trajanju.
Osporenim rešenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, Policijska uprava u Pančevu, Policijska stanica Kovin broj 02-210-33/09 od 23. jula 2009. godine određeno je da se od podnosioca ustavne žalbe oduzima oružni list broj 3648/00 izdat od PS Kovin, kao i pištolj marke "C. Zastava", M-70, kal. 7,65 mm, fabričkog broja C-192597 i oružni list broj 2203/98 izdat od PS Kovin, kao i lovački karabin marke Remington, kal. 22 LR, fabrički broj AK 47 i naloženo mu je da po pravnosnažnosti rešenja o oduzimanju oružja i municije, u roku od godinu dana otuđi navedeno oružje, odnosno pronađe kupca ili posredstvom ovlašćenog preduzeća za promet oružja i municije isto proda, te da će u protivnom oružje postati vlasništvo Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe je protiv navedenog rešenja izjavio žalbu 22. septembra 2009. godine. Rešavajući o žalbi, drugostepeni organ - Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, Direkcija policije, Uprava za upravne poslove donelo je osporeno rešenje 03/10 broj 210-1-1032/09 od 21. oktobra 2009. godine kojim je žalba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju tog rešenja je navedeno da je prvostepeni organ pravilno utvrdio da je podnosiocu ustavne žalbe trebalo oduzeti oružne listove i oružje, jer je kažnjen rešenjima Opštinskog organa za prekršaje u Kovinu Up. 2-221/06 od 20. novembra 2006. godine i Up. 2-332/07 od 5. jula 2007. godine za učinjene prekršaje iz člana 6. stav 3. Zakona o javnom redu i miru.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 8. stav 1. tačka 4. Zakona o oružju i municiji ("Službeni glasnik RS", br. 9/92, 53/93, 67/93, 48/94, 44/98, 39/03, 85/05 i 101/05) propisano je da se odobrenje za nabavljanje vatrenog oružja neće izdati licu koje je u poslednje tri godine od dana podnošenja zahteva za izdavanje odobrenja za nabavljanje oružja kažnjavano za prekršaj javnog reda i mira za koji je propisana kazna zatvora ili prekršaj utvrđen ovim zakonom.
Odredbama člana 24. istog Zakona je propisano da će oružni list, odnosno odobrenje za držanje oružja, oružje i municiju nadležni organ oduzeti ako nastupi koji od razloga iz člana 8. st. 1. i 2. ovog zakona (stav 1.), da rešenje kojim se oduzima oružni list, odnosno odobrenje za držanje oružja, oružje i municija sadrži razloge iz stava 1. ovog člana (stav 2.) i da se protiv rešenja iz stava 2. ovog člana može izjaviti žalba ministru unutrašnjih poslova u roku od 15 dana od dana uručenja rešenja (stav 3.). Odredbama člana 25. st. 2. i 3. Zakona je propisano da će po pravnosnažnosti rešenja o oduzimanju nadležni organ pozvati vlasnika da u roku od godinu dana otuđi oduzeto oružje i municiju, odnosno da sam nađe kupca ili ga proda posredstvom ovlašćenog preduzeća za promet oružja i municije, kao i da po isteku roka iz stava 2. ovog člana oduzeto oružje i municija koji nisu otuđeni, odnosno prodati, postaju vlasništvo Republike Srbije.
5. Ocenjujući razloge i navode iznete u ustavnoj žalbi sa stanovišta odredbe člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud je stanovišta da je najpre potrebno ispitati da li je postupak koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe u celini bio pravičan na način na koji to zahteva navedena odredba Ustava, te da li osporeni pojedinačni akti krše ustavna prava podnosioca. Ustavni sud je u sprovedenom postupku utvrdio da su osporeni pojedinačni akti doneti od strane zakonom ustanovljenih organa, koji su u postupku sprovedenom u skladu sa zakonom utvrdili činjenično stanje koje je od značaja za donošenje odgovarajuće odluke i odlučili primenom merodavnih odredaba materijalnog prava. Ustavni sud nije našao ništa što bi ukazalo da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primenjeni na štetu podnosioca ustavne žalbe, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost u smislu garancija u okviru prava na pravično suđenje. Naime, organi za prekršaje su utvrdili da je, na osnovu odredaba Zakona o oružju i municiji, neophodno oduzeti oružje i oružne listove od podnosioca ustavne žalbe, iz razloga što je podnosilac ustavne žalbe kažnjavan za prekršaje javnog reda i mira iz člana 6. stav 3. Zakona o javnom redu i miru. Pored toga, u smislu prava na pravično suđenje, postoji obaveza sudova i drugih državnih organa i organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja da, između ostalog, obrazlože svoje odluke. Ova obaveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obaveza da se u odluci iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente. Mera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke. Sudovi i drugi državni organi i organizacije kojima su poverena javna ovlašćenja imaju pravo na određenu diskrecionu ocenu u vezi sa tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali, istovremeno, imaju obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali. Svrha obaveze da odluka bude obrazložena jeste da pokaže da je strankama u postupku omogućeno da na ravnopravan i pravičan način budu saslušane u postupku, kao i to da obrazložena odluka daje strankama u postupku mogućnost žalbe protiv prvostepene odluke, te da drugostepeni organ razmotri i ispita pobijanu odluku, jer nepostojanje obrazloženja može prouzrokovati teškoće prilikom pristupa neposredno višoj instanci, ako sprečava efikasno korišćenje žalbenog postupka. Međutim, ovaj princip ne zahteva da se sudovi i drugi organi detaljno osvrnu na svaki argument stranaka u postupku, nego samo na argumente koje smatraju relevantnim. Dakle moraju da se uzmu u obzir argumenti učesnika u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju odluke. Sledom navedenog, neosnovani su navodi podnosioca da je drugostepeni organ proizvoljno postupao pri oceni navoda i dokaza i da se u svojoj odluci nije osvrnuo na sve žalbene razloge, jer osporena drugostepena odluka sadrži dovoljno razloga i objašnjenja zašto se odbija žalba podnosioca, te šta čini suštinske razloge na osnovu kojih je na taj način odlučeno.
Po oceni Ustavnog suda, osporeni pojedinačni akti su zasnovani na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primeni materijalnog prava i činjeničnom stanju koje je utvrđeno na osnovu izvedenih dokaza, tako da podnosiocu ustavne žalbe nije povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava.
Takođe, navodi podnosioca da je nastupila zastarelost izvršenja prekršajne kazne i zaštitne mere, te da nije bilo osnova za donošenje osporenih pojedinačnih akata nisu osnovani, iz razloga što podnosiocu ustavne žalbe oružni listovi i oružje nisu oduzeti u smislu izvršenja ranije izrečene prekršajne kazne ili mere bezbednosti, već iz razloga što je u više navrata odgovarao za prekršaje javnog reda i mira, a što je po navedenim odredbama Zakona u oružju i municiji osnov da mu se oduzmu oružni list i oružje koje poseduje.
6. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba neosnovana, te je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), ustavnu žalbu odbio.
Na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić