Odbijanje i odbacivanje ustavne žalbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud odbija ustavnu žalbu T.S. zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, jer podnosilac nije koristio pravna sredstva protiv „ćutanja administracije“. Žalba Z.S. se odbacuje zbog nedostatka aktivne legitimacije, a žalba u vezi sa troškovima odbacuje se kao preuranjena.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2365/2015
18.05.2017.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Snežana Marković, dr Tijana Šurlan, dr Jovan Ćirić, Sabahudin Tahirović i dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Z. S . i T . S, oboje iz Užica , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije , na sednici Veća održanoj 18. maja 2017. godine, doneo je
O D L U K U
1. Odbija se kao neosnovana ustavna žalba T. S . izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku , iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije , u upravnom postupku koji se vodi pred Ministarstvom finansija - Poreska uprava - Filijala Užic e u predmetu broj 30-433-1-01060/2006-1.
2. Odbacuje se ustavna žalba Z. S . izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u upravnom postupku koji se vodi pred Ministarstvom finansija - Poreska uprava - Filijala Užice u predmetu broj 30-433-1-01060/2006-1.
3. Odbacuje se ustavna žalba Z. S . i T . S . izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku , iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u upravnom postupku koji se vodi pred Ministarstvom finansija - Poreska uprava - Filijala Užic e u predmetu broj 30-433-1-01060/2006-03-t.
O b r a z l o ž e nj e
1. Z. S . i T . S, oboje iz Užica, podneli su Ustavnom sudu, 2. aprila 2015. godine, preko punomoćnika M. T, a dvokata iz Užica, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije u upravnom postupku koji se vodi pred Ministarstvom finansija - Poreska uprava - Filijala Užice u predmetu broj 30-433-1-01060/2006-1 i upravnom postupku koji se vodi pred Ministarstvom finansija - Poreska uprava - Filijala Užice u predmetu broj 30-433-1-01060/2006-03-t.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosilaca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njeno Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku , izvršio uvid u celokupnu dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, kao i u spise predmeta Ministarstva finansija - Poreska uprava - Filijala Užice broj 30-433-1-01060/2006-03-t , na osnovu čega je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Podnosiocu ustavne žalbe, T. S . iz Užica je rešenjem Ministarstva finansija - Poreska uprava - Filijala Užic e broj 30-433-1-01060/2006-1 od 12. marta 2010. godine utvrđena obaveza plaćanja poreske obaveze poreskog dužnika P.S, po osnovu sekundarne poreske obaveze, a najviše do vrednosti primljene imovine.
Protiv ovog rešenja podnosilac je 31. marta 2010. godine izjavio žalbu, pa je prvostepeni organ doneo rešenje broj 30-433-1-01060/2006-1 od 30. aprila 2010. godine kojim je, pored ostalog, usvojena žalba podnosioca (stav 1. dispozitiva), podnosiocu utvrđena obaveza plaćanja poreske obaveze poreskog dužnika P.S, po osnovu sekundarne poreske obaveze, a najviše do vrednosti primljene imovine - suterena i prizemlja kuće (stav 2. dispozitiva) i određeno da se ovim rešenjem zamenjuje rešenje od 12. marta 2010. godine (stav 3. dispozitiva).
Protiv navedenog rešenja podnosilac i B.S. su 12. maja 2010. godine izjavili žalbu, koja je odbijena kao neosnovana rešenjem Ministarstva finansija - Poreska uprava - Regionalni centar Kragujevac broj 43302-1-00385/2010 od 25. maja 2011. godine.
Podnosilac ustavne žalbe i B.S. su 14. jula 2011. godine podneli tužbu protiv konačnog upravnog akta, koja je uvažena presudom Upravnog suda - Odeljenje u Kragujevcu U. 8023/11 od 9. februara 2012. godine, te je drugostepeno rešenje poništeno i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
Rešenjem drugostepenog organa broj 43302-1-00066/2012 od 8. marta 2012. godine poništeno je prvostepeno rešenje od 30. aprila 2010. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
U spisima predmeta nema dokaza da je predmetni postupak pravnosnažno okončan.
Podnosioci ustavne žalbe i B.S. su 8. maja 2012. godine podneli prvostepenom organu zahtev za povraćaj sredstava i isplatu troškova.
Rešenjem Ministarstva finansija - Poreska uprava - Filijala Užice broj 43504-1-94/2012 od 1. juna 2012. godine usvojen je zahtev podnosioca T . S . i odobren povraćaj sredstava u iznosu bliže navedenom u tom rešenju.
Podnosioci ustavne žalbe i B.S. su se 11. jula 2012. godine obratili prvostepenom organu zahtevom za isplatu troškova.
Rešenjem Ministarstva finansija - Poreska uprava - Filijala Užice broj 30-433-1-01060/2006-03-t od 29. juna 2012. godine odbijen je zahtev podnosilaca i B.S. za naknadu troškova postupka.
Protiv navedenog rešenja podnosioci i B.S. su 25. jula 2012. godine izjavili žalbu, koja je odbijena kao neosnovana rešenjem Ministarstva finansija - Poreska uprava - Regionalni centar Kragujevac broj 43303-1-00150/2012 od 21. novembra 2012. godine.
Protiv navedenog konačnog upravnog akta podnosioci ustavne žalbe i B.S. su podneli tužbu, koja je uvažena presudom Upravnog suda - Odeljenje u Kragujevcu U. 17099/12 od 4. decembra 2014. godine, te je drugostepeno rešenje poništeno i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
Rešenjem drugostepenog organa broj 400-433-02-00438/2015-IG4001 od 8. aprila 2015. godine poništeno je prvostepeno rešenje od 29. juna 2012. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
U spisima predmeta nema dokaza da je predmetni postupak pravnosnažno okončan.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se podnosi oci poziva ju u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pra vo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Zakonom o opštem upravnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 33/97 i 31/01 i „Službeni glasnik RS“, broj 30/10) propisano je: da se postupak mora voditi bez odugovlačenja i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja (član 14.); da u rešenju kojim se postupak završava, organ koji donosi rešenje određuje ko snosi troškove postupka, njihov iznos i kome s e i u kom roku moraju isplatiti, da se u rešenju se mora posebno navesti da li će onaj koji snosi troškove morati da naknadi troškove drugoj stranci (član 104. st. 2. i 3), da ako troškove postupka snosi više lica, troškovi će se između njih razdeliti na jednake delove, odnosno u odgovarajućoj srazmeri, da ako organ u rešenju ne odluči o troškovima, navešće u rešenju da će se o troškovima doneti poseban zaključak (član 107.); da kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a pre donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može doneti rešenje bez odlaganja (rešavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je dužan da donese rešenje i dostavi ga stranci što pre, a najdocnije u roku od jednog meseca od dana predaje urednog zahteva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim zakonom nije određen kraći rok; da u ostalim slučajevima, kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, organ je dužan da donese rešenje i dostavi ga stranci najdocnije u roku od dva meseca, ako posebnim zakonom nije određen kraći rok (član 208. stav 1.); da se rešenje po žalbi mora doneti i dostaviti stranci što pre, a najdocnije u roku od dva meseca od dana predaje žalbe, ako posebnim zakonom nije određen kraći rok (član 237. stav 1.).
Zakonom o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“, broj 111/09) propisano je: da se upravni spor može pokrenuti i kada nadležni organ o zahtevu, odnosno žalbi stranke nije doneo upravni akt, pod uslovima predviđenim ovim zakonom (član 15.); da ako drugostepeni organ, u roku od 60 dana od dana prijema žalbe ili u zakonom određenom kraćem roku, nije doneo rešenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rešenja, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana po naknadnom zahtevu stranke podnetom drugostepenom organu, stranka po isteku toga roka može podneti tužbu zbog nedonošenja zahtevanog akta (član 19. stav 1.).
5. Ustavni sud najpre ukazuje da podnosioci ustavne žalbe ističu da im je pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava povređeno u upravnom postupku koji se vodi pred Ministarstvom finansija - Poreska uprava - Filijala Užice u predmetu broj 30-433-1-01060/2006-1, ali i u upravnom postupku koji se vodi pred Ministarstvom finansija - Poreska uprava - Filijala Užic e u predmetu broj 30-433-1-01060/2006-03-t.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da je prvostepenim rešenjem broj 30-433-1-01060/2006-1 od 12. marta 2010. godine podnosiocu ustavne žalbe, T. S . iz Užica, utvrđena obaveza plaćanja poreske obaveze poreskog dužnika P.S, po osnovu sekundarne poreske obaveze, a najviše do vrednosti primljene imovine.
Osporeni postupak je pokrenut 31. marta 2010. godine, podnošenjem žalbe navedenog podnosioca protiv prvostepenog rešenja, i nije pravnosnažno okončan. Iz navedenog proizlazi da postupak traje preko šest godina.
Uvidom u dokumentaciju koja je dostavljena uz ustavnu žalbu, kao i u spise predmeta prvostepenog organa uprave, Ustavni sud je utvrdio da podnositeljka ustavne žalbe Z. S . iz Užica nije bila stranka u predmetnom upravnosudskom postupku. Stoga je Ustavni sud utvrdio da podnositeljka nije aktivno legitimisana za podnošenje ustavne žalbe, te je u ovom delu odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka , rešavajući kao u tački 2. izreke.
Imajući u vidu da je pojam razumnog trajanja upravnog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, a pre svega od složenosti pravnih pitanja i činjeničnog stanja u konkretnom postupku, ponašanja podnosioca ustavne žalbe, postupanja upravnih organa koji vode postupak, odnosno sudova, kao i od prirode zahteva, odnosno značaja istaknutog prava za podnosioca, Ustavni sud pri ocenjivanju povrede prava na suđenje u razumnom roku ispituje da li su i u kojoj meri navedeni kriterijumi uticali na dugo trajanje postupka.
Ustavni sud je ocenio da u ovom upravnom postupku činjenično stanje nije bilo složeno, niti su se postavila složena pravna pitanja.
Takođe, Ustavni sud je ocenio da je podnosilac imao legitiman interes da se predmetni upravnosudski postupak okonča u razumnom roku.
Ispitujući postupanje upravnih organa, odnosno nadležnog suda u ovoj pravnoj stvari, Ustavni sud ukazuje da je drugostepeni organ uprave o žalbi podnosioca izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja odlučio u roku od godinu dana . Ustavni sud konstatuje da je Upravni sud odlučio o tužbi podnosioca u roku od sedam meseci, presudom kojom se poništava konačni upravni akt, a da je drugostepeni organ doneo novi akt u izvršenju presude suda u zakonom propisanom roku, odlukom kojom se poništava prvostepeno rešenje i tom organu nalaže da u ponovnom postupku donese novi upravni akt. U spisima predmeta nema dokaza da je predmetni postupak pravnosnažno okončan.
Prilikom ispitivanja da li je podnosilac ustavne žalbe svojim radnjama doprineo dugom trajanju osporenog postupka, Ustavni sud je imao u vidu specifičnost upravnog postupka , čiji tok u mnogome zavisi od aktivnosti stranke u tom postupku.
Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud za ljudska prava, u vezi sa propuštanjem nadležnog organa da u razumnom roku odluči o podnetom zahtevu, izrazio sledeće stavove:
- da podnosilac predstavke treba sam da pokaže marljivost u vršenju procesnih radnji koje se odnose na nj ega, da se uzdrži od upotrebe taktike odugovlačenja i da iskoristi obim koji mu domaći zakon pruža za skraćivanje postupka (presuda u predmetu Unión Alimentaria Sanders SA protiv Španije, broj 11681/85, od 7. jula 1989. godine );
- da je podnositeljka predstavke imala na raspolaganju pravna sredstva koja bi joj omogućila da nastavi postupak pred Upravnim sudom, ali je to propustila da učini i da u tim okolnostima ne može prigovarati dužini postupka pred upravnim organom ( odluka o dopuštenosti zahteva u predmetu Vera Štajcar protiv Hrvatske, broj 46279/99 );
- da tokom upravnog postupka podnosilac nije ni pokušao iskoristiti dostupna domaća pravna sredstva, uprkos činjenici da nije nikad osporavao njihovu delotvornost i da ga to što je od predsednika Upravnog suda tražio obaveštenje o napretku svog slučaja nije oslobodilo obaveze iskorišćavanja dostupnih domaćih pravnih sredstva (odluka o dopuštenosti u predmetu Grčar protiv Hrvatske, broj 22715/09, od 17. septembra 2013. godine ).
Primenjujući prethodno navedene stavove na konkretan slučaj, Ustavni sud konstatuje da je podnosilac mogao da doprinese skraćivanju postupka da je koristio procesnopravna sredstva procesnopravna sredstva protiv „ćutanja administracije“. Ustavni sud ukazuje da je o žalbi podnosioca odlučeno u roku od godinu dana. Podnosilac je imao pravo da, ako drugostepeni organ, u roku od 60 dana od dana prijema žalbe ili u zakonom određenom kraćem roku, nije doneo rešenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rešenja, niti je odlučio u daljem roku od sedam dana po naknadnom zahtevu stranke po isteku toga roka podnese tužbu zbog nedonošenja zahtevanog akta, saglasno navedenom članu 19. stav 1. Zakona o upravnim sporovima. Takođe, nakon što je rešenjem drugostepenog organa od 8. marta 2012. godine poništeno prvostepeno rešenje, podnosilac nije koristio procesnopravna sredstva protiv „ćutanja administracije“.
Polazeći od svega iznetog, posebno od činjenice da podnosilac u stavne žalbe nije koristio procesnopravna sredstva protiv „ćutanja administracije“ kojima bi pokušao da doprinese skraćenju vremena trajanja postupka, Ustav ni sud je ocenio da podnosiocu ustavne žalbe nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava.
S obzirom na izloženo, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u ovom delu odbio kao neosnovanu, odlučujući kao u tački 1. izreke.
6. Imajući u vidu da podnosioci ustavne žalbe ukazuju da im je pravo na suđenje u razumnom roku povređeno i u postupku koji se vodi pred Ministarstvom finansija - Poreska uprava - Filijala Užice u predmetu broj 30-433-1-01060/2006-03-t, Ustavni sud ukazuje na sledeće:
Predmetni upravosudski postupak je pokrenut zahtevom podnosilaca od 8. maja 2012. godine za povraćaj sredstava i isplatu troškova i taj postupak, takođe, nije pravnosnažno okončan, iz čega proizlazi da traje više od četiri godine.
Međutim, Ustavni sud konstatuje da o predmetnom zahtevu podnosilaca za naknadu troškova upravnog postupka može biti rešeno tek po okončanju postupka u kome se odlučuje o postojanju poreske obaveze, saglasno članu 107. Zakona o opštem upravnom postupku. Polazeći od iznetog, Ustavni sud ocenjuje da očigledno nema osnova za tvrdnju o povredi zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku u konkretno m slučaju, pa je ustavnu žalbu u ovom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 5) Zakona o Ustavnom sudu, rešavajući kao u tački 3. izreke.
7. Polazeći od svega izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.
Slični dokumenti
- Už 2959/2023: Povreda prava na suđenje u razumnom roku u poreskom postupku M. M
- Už 12659/2018: Povreda prava na suđenje u razumnom roku u upravnom postupku
- Už 7564/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 14692/2018: Utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u dugotrajnom upravnom postupku
- Už 7285/2019: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 779/2014: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u upravnom postupku