Povreda prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku. Parnični postupak, pokrenut 2003. godine, do trenutka prekida 2008. trajao je pet godina, uz samo dva održana ročišta, što je pripisano neefikasnosti suda.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Bratislava Perića iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 25. januara 2012. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Bratislava Perića i utvrđuje da je u parničnom postupku koji se vodio pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu broj P. 3240/08 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Nalaže se nadležnom sudu da preduzme sve mere kako bi se parnični postupak iz tačke 1. okončao u najkraćem roku.
O b r a z l o ž e nj e
1. Bratislav Perić iz Niša je 17. maja 2010. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. st. 1. i 2. Ustava Republike Srbije, kao i prava na pravično suđenje i prava suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, u parničnom postupku koji se vodio pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu broj P. 3240/08.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Članom 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', br. 109/07 i 99/11) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u spise predmeta Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 3240/08 i dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, te je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Podnosilac ustavne žalbe je 29. maja 2003. godine podneo Drugom opštinskom sudu u Beogradu tužbu protiv tužene Državne zajednice Srbija i Crna Gora - Ministarstvo odbrane, zbog sticanja bez osnova. Odgovor na tužbu je primljen u tom sudu 23. marta 2004. godine. Drugi opštinski sud u Beogradu je prvo ročište u ovoj pravnoj stvari zakazao za 2. jun 2004. godine, ali isto nije održano zbog sprečenosti postupajućeg sudije.
Drugi opštinski sud u Beogradu je 27. maja 2005. godine doneo rešenje P. 3732/03 kojim je određeno da se zastaje sa postupkom u predmetnoj pravnoj stvari do okončanja postupka za rešavanje spornog pravnog pitanja pred Vrhovnim sudom Srbije. Rešenjem prvostepenog suda P. 3732/03 od 25. aprila 2006. godine određeno je da se spajaju parnice koje se pred istim sudom vode pod br. P. 3846/03, P. 6382/03, P. 606/04, P. 1008/04, P. 1377/04, P. 1177/04, P. 1992/04, P. 3071/04, P. 3944/04 i P. 5521/03 sa parnicom P. 3732/03, a rešenjem P. 3732/03 od 14. jula 2006. godine da se parnica P. 8216/03 spaja sa parnicom P. 3732/03. Prvo ročište u ovoj pravnoj stvari održano je 20. novembra 2006. godine.
Drugi opštinski sud u Beogradu je 22. februara 2007. godine doneo rešenje P. 3732/03 kojim je određeno da se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom, sa obrazloženjem da ročištu koje je bilo zakazano za 22. februar 2007. godine nisu pristupili ni punomoćnik tužilaca ni zastupnik tužene, iako su bili uredno pozvani. Podnosilac ustavne žalbe je 5. marta 2007. godine izjavio žalbu protiv navedenog prvostepenog rešenja, koja je rešenjem Okružnog suda u Beogradu Gž. 2157/07 od 9. maja 2007. godine uvažena, pa je ukinuto prvostepeno rešenje od 22. februara 2007. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Naredno ročište u ovoj pravnoj stvari bilo je zakazano za 20. novembar 2007. godine, ali isto nije održano zbog obustave rada administracije. Drugi opštinski sud u Beogradu je 26. februara 2008. godine doneo rešenje P. 4469/07 kojim je određeno da se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom, sa obrazloženjem da ročištu koje je bilo zakazano za 26. februar 2008. godine nisu pristupili ni punomoćnik tužilaca ni zastupnik tužene, iako su bili uredno pozvani. Podnosilac ustavne žalbe je 6. marta 2008. godine podneo predlog za povraćaj u pređašnje stanje. Imajući u vidu da ročište koje je bilo zakazano za 5. jun 2008. godine nije bilo održano zbog sprečenosti postupajućeg sudije, prvostepeni sud je na ročištu održanom 16. juna 2008. godine doneo rešenje kojim je dozvolio povraćaj u pređašnje stanje, te je stavio van snage svoje rešenje od 26. februara 2008. godine.
Rešenjem Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 3240/08 od 16. juna 2008. godine određeno je da se prekida postupak u parnici P. 3240/08, sa obrazloženjem da je pred Ustavnim sudom Srbije pokrenut postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti opšteg akta – odluke o vrednosti boda, kao i za ocenu ustavnosti i zakonitosti Uredbe o izmeni Uredbe o platama i drugim novčanim primanjima profesionalnih vojnika i civilnih lica u Vojsci Srbije i Crne Gore, a što, po oceni Drugog opštinskog suda u Beogradu, predstavlja prethodno pitanje za predmetnu parnicu.
4. Odredbama Ustava, na čiju povredu ukazuje podnosilac u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki i da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije (član 21. st. 1. i 2.); da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.).
5. Ocenjujući period u odnosu na koji je Ustavni sud nadležan da ispituje povredu prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud konstatuje da je period za ocenu razumne dužine trajanja postupka, koji spada u nadležnost Ustavnog suda, počeo da teče od 8. novembra 2006. godine, kada je stupio na snagu Ustav Republike Srbije. Međutim, Ustavni sud je ocenio da se radi utvrđivanja opravdanosti dužine trajanja postupka mora uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 8. novembra 2006. godine, jer sudski postupak, od dana njegovog pokretanja do dana okončanja, predstavlja jedinstvenu celinu, te da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni uslovi da se prilikom ocene razumnosti roka uzme u obzir celokupan period trajanja postupka.
Kada je reč o dužini trajanja predmetnog sudskog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je parnični postupak u konkretnom predmetu do donošenja rešenja o prekidu postupka trajao pet godina, što samo po sebi ukazuje na to da postupak nije okončan u okviru standarda razumnog trajanja sudskog postupka koji su prihvaćeni u praksi Ustavnog suda, kao i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Međutim, prilikom odlučivanja o tome da li je podnosiocu ustavne žalbe u konkretnom slučaju povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je pošao od toga da je pojam razumnog trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, a, pre svega, od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanja nadležnih sudova koji vode postupak i prirode zahteva, odnosno značaja prava o kojima se u postupku odlučuje za podnosioca.
Ispitujući uticaj navedenih kriterijuma na trajanje konkretnog parničnog postupka, Ustavni sud je na osnovu prethodno utvrđenih činjenica i okolnosti ocenio da je dužini postupka presudno doprinelo postupanje prvostepenog suda. Naime, prvo ročište u ovoj pravnoj stvari bilo je održano 20. novembra 2006. godine, odnosno nakon tri godine i šest meseci od podnošenja tužbe. Takođe, Drugi opštinski sud je u periodu od pet godina zakazao sedam ročišta za glavnu raspravu, od kojih su dva održana. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je našao da ni relativna složenost činjeničnih i pravnih pitanja u ovoj pravnoj stvari, kao ni delimični doprinos podnosioca trajanju postupka, ne mogu opravdati dosadašnje trajanje postupka. Pri tome je Ustavni sud cenio i da prava podnosioca ustavne žalbe o kojima se u ovom postupku odlučuje imaju za njega poseban značaj, jer se radi o pravima iz radnog odnosa.
Pored toga, Ustavni sud konstatuje da je parnični postupak prekinut do okončanja postupaka koji se pred Ustavnim sudom vode za ocenu ustavnosti i zakonitosti opštih akata, a što je, po oceni prvostepenog suda, predstavljalo prethodno pitanje za predmetni parnični postupak. Međutim, Ustavni sud ukazuje da je na sednici održanoj 17. decembra 2009. godine doneo Rešenje IUp-181/2006 kojim je, između ostalog, obustavio postupak za ocenu zakonitosti Uredbe o izmenama i dopunama Uredbe o platama i drugim novčanim primanjima profesionalnih vojnika i civilnih lica u Vojsci Jugoslavije ("Službeni vojni list SCG", broj 35/04) i postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti Uredbe o izmenama Uredbe o platama i drugim novčanim primanjima profesionalnih vojnika i civilnih lica u Vojsci Srbije i Crne Gore ("Službeni list SCG", broj 42/05), kao i da je na sednici održanoj 4. novembra 2010. godine doneo Zaključak IU-104/2007 kojim je odbacio inicijativu za ocenu ustavnosti i zakonitosti odluka o vrednosti boda, odnosno vrednosti koeficijenta za obračunavanje plata i drugih novčanih primanja profesionalnih vojnika i civilnih lica u Vojsci Jugoslavije.
6. Ustavnopravna ocena sprovedenog postupka u ovoj građanskopravnoj stvari, zasnovana na praksi Ustavnog suda, kao i Evropskog suda za ljudska prava, potvrđuje da je u konkretnom slučaju povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava .
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu usvojio u tački 1. izreke.
Kako podnosilac ustavne žalbe nije istakao zahtev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud konstatuje da je samo donošenje odluke vid pravičnog zadovoljenja podnosioca ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava. Polazeći od toga da parnični postupak povodom koga je podneta ustavna žalba još nije okončan, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odredio da se štetne posledice utvrđene povrede Ustavom zajemčenog prava otklone nalaganjem nadležnom sudu da preduzme sve neophodne mere kako bi se parnični postupak okončao u najkraćem roku, pa je odlučio kao u tački 2. izreke.
7. U vezi navoda podnosioca ustavne žalbe da mu je u parničnom postupku koji se vodio pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu broj P. 3240/08 povređeno načelo zabrane diskriminacije iz člana 21. st. 1. i 2. Ustava, kao i pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud je u ovom delu ustavnu žalbu odbacio kao preuranjenu, saglasno članu 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, imajući u vidu da predmetni parnični postupak još uvek nije okončan.
8. Na osnovu izloženog i odredaba člana 42b stav 1. tačke 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda (''Službeni gla snik RS'', br. 24/08, 27/08 i 76/11), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević