Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju predloga za povraćaj u pređašnje stanje i neblagovremene ustavne žalbe

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje predlog za povraćaj u pređašnje stanje i ustavnu žalbu kao neblagovremenu. Sud navodi da pozivanje na odluku Evropskog suda za ljudska prava ne predstavlja opravdan razlog za propuštanje zakonskog roka za podnošenje žalbe.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milunke Veličković iz Međurečja, opština Ivanjica, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 4. februara 2010. godine, doneo je

R E Š E Nj E

1. Odbacuje se predlog za povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje ustavne žalbe Milunke Veličković.

2. Odbacuje se ustavna žalba Milunke Veličković izjavljena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž. 3859/07 od 16. aprila 2008. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

1. Milunka Veličković iz Međurečja, opština Ivanjica, preko punomoćnika Gorana Miličića, advokata iz Beograda, podnela je Ustavnom sudu 9. decembra 2009. godine ustavnu žalbu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž. 3859/07 od 16. aprila 2008. godine, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na delotvoran pravni lek. Kao odredba kojom se jemče naznačena prava navedena je odredba člana 22. stav 1. Ustava Republike Srbije. Kao datum prijema osporenog akta naveden je „oktobar 2008. godine“.

Uz ustavnu žalbu je podnet i predlog za povraćaj u pređašnje stanje u kome se navodi da je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu u predmetu „Vinčić i ostali protiv Srbije“ doneo odluku kojom je postupak pred Ustavnim sudom po ustavnoj žalbi priznat kao delotvorno domaće pravno sredstvo. U predlogu se dalje navodi da je opravdan razlog za propuštanje roka za podnošenje ustavne žalbe to što pre navedene odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu nije postojala obaveza obraćanja Ustavnom sudu, dok nakon njenog donošenja takva obaveza postoji i da nije propušten objektivni rok od tri meseca od dana propuštanja imajući u vidu da postupak po ustavnoj žalbi nije smatran za delotvorno pravno sredstvo.

2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno odredbi člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuju zakonom.

Odredbama člana 84. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“ broj 109/07) propisano je: da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom (stav 1.); da će licu koje iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje ustavne žalbe, Ustavni sud dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje ako to lice u roku od 15 dana od dana prestanka razloga koji je izazvao propuštanje, podnese predlog za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno sa ovim predlogom podnese i ustavnu žalbu (stav 2.); da se posle isteka tri meseca od dana propuštanja ne može tražiti povraćaj u pređašnje stanje (stav 3.).

3. Povodom razloga iznetih u podnetom predlogu za povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje ustavne žalbe, Ustavni sud konstatuje da ustavna žalba kao pravno sredstvo za zaštitu povređenih ili uskraćenih prava i sloboda zajemčenih Ustavom u pravnom poretku Republike Srbije postoji još od 8. novembra 2006. godine i da je, saglasno odredbi člana 175. Ustava, postupak po ustavnoj žalbi, dakle i rokovi za njeno izjavljivanje, propisan Zakonom o Ustavnom sudu. U tom smislu, Ustavni sud nalazi da se pozivanje na odluku Evropskog suda za ljudska prava ne može smatrati opravdanim razlogom za propuštanje roka za izjavljivanje ustavne žalbe. Ovo stoga što, sa jedne strane, cilj podnošenja ustavne žalbe nije da se obezbedi pravo na obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava, već da se u okviru pravnog poretka Republike Srbije ostvari zaštita Ustavom zajemčenih prava i sloboda. Sa druge strane, stanovište Evropskog suda za ljudska prava da ustavna žalba u Republici Srbiji predstavlja delotvorno pravno sredstvo zasnovano je upravo na dosadašnjem postupanju Ustavnog suda po ustavnim žalbama podnetim na način i u rokovima propisanim Zakonom. Stoga Ustavni sud ocenjuje da se navedeni razlog ne može smatrati opravdanim u smislu odredbe člana 84. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu. S druge strane, kako je osporena presuda, prema navodima same podnositeljke ustavne žalbe, primljena u oktobru 2008. godine, a ustavna žalba podneta 9. decembra 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio da je propušten i objektivni rok od tri meseca za traženje povraćaja u pređašnje stanje. Ustavni sud je stoga odbacio predlog za povraćaj u pređašnje stanje kao nedozvoljen i na osnovu odredbe člana 84. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu rešio je kao u tački 1. izreke.

4. Imajući u vidu da nije dozvolio povraćaj u pređašnje stanje, a da je ustavna žalba, koja je podneta 9. decembra 2009. godine, izjavljena po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona, ustavnu žalbu odbacio kao neblagovremenu.

5. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.