Odbacivanje ustavne žalbe zbog osporavanja činjeničnog stanja u sporu o naknadi
Kratak pregled
Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude u sporu radi naknade iz osiguranja. Podnosilac je osporavao utvrđeni procenat invaliditeta, zahtevajući da Ustavni sud ponovo ceni činjenice, što nije u njegovoj nadležnosti.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Radenka Marića iz Užica, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 14. jula 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Radenka Marića izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž. 1087/10 od 13. aprila 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Radenko Marić iz Užica je 22. maja 2010. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž. 1087/10 od 13. aprila 2010. godine, zbog povrede čl. 19, 21, 22, 58. i 97, člana 142. stav 2, čl. 145. i 194. Ustava Republike Srbije.
2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da je presudom Opštinskog suda u Užicu P. 1245/08 od 27. marta 2009. godine, stavom prvim izreke delimično usvojen tužbeni zahtev tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, i obavezana tužena Kompanija ''Dunav osiguranje'' a.d.o. Beograd da tužiocu na ime naknade iz osiguranja plati iznos od 19.702,40 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 22. maja 2007. godine do konačne isplate, sve u roku od 15 dana od dana prijema presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom drugim izreke navedene prvostepene presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se tužena obaveže da tužiocu na ime naknade iz osiguranja pored iznosa dosuđenog u stavu prvom izreke, plati još i iznos od 241.944,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 22. maja 2007. godine do isplate. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka, a stavom četvrtim izreke odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca prema tuženoj za naknadu troškova postupka u iznosu od još 19.727,00 dinara.
Osporenom presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž. 1087/10 od 13. aprila 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, i potvrđena presuda Opštinskog suda u Užicu P. 1245/08 od 27. marta 2009. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom.
4. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na postojanje povrede označenih ustavnih prava podnosioca.
Ustavni sud najpre konstatuje da se odredbama člana 97, člana 142. stav 2. i čl. 145. i 194. Ustava ne garantuje neko od građanskih prava i sloboda, već se utvrđuju nadležnosti Republike Srbije, načela samostalnosti i nezavisnosti sudova i hijerarhije domaćih i međunarodnih opštih pravnih akata.
Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova. U postupku ustavnosudske zaštite Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, Ustavni sud utvrđuje jedino da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih ili manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom.
U konkretnom slučaju, podnosilac ustavne žalbe nezadovoljan utvrđenim procentom invaliditeta, od Ustavnog suda zahteva da postupa kao instancioni i ispita zakonitost osporene odluke Apelacionog suda u Kragujevcu, kao i da Ustavni sud ''shodno poštenijim tablicama o opštim uslovima za osiguranje lica, ponovo izračuna procenat trajne invalidnosti...''.
Ustavni sud je ocenio da u ustavnoj žalbi nisu navedeni razlozi koji bi opravdali tvrdnju da postoji povreda prava podnosioca ustavne žalbe iz čl. 19, 22. i 58. Ustava, te je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 14/2009: Odbijena ustavna žalba: "ćutanje administracije" tužioca nije predmet upravnog spora
- Už 1853/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe protiv presude Upravnog suda
- Už 1430/2009: Odbijanje ustavne žalbe protiv rešenja o odbacivanju revizije koju nije podneo advokat
- Už 3133/2010: Odbacivanje ustavne žalbe u sporu za naknadu nematerijalne štete zbog povrede na radu
- Už 489/2009: Odbijanje ustavne žalbe povodom odbijanja predloga za oslobađanje od sudskih taksi
- Už 122/2010: Odbacivanje ustavne žalbe protiv rešenja prekršajnog suda zbog nedostatka ustavnopravnih razloga
- Už 837/2009: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku i naknadi štete