Odbacivanje ustavne žalbe koja osporava utvrđeno činjenično stanje
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu, jer podnosilac nije izneo ustavnopravne razloge, već je osporavao ocenu dokaza i primenu materijalnog prava od strane redovnih sudova. Sud je utvrdio da nije nadležan da postupa kao instancioni sud.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Miladina Čubrakovića iz Ljubiša, opština Čajetina, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 15. decembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Miladina Čubrakovića izjavljena protiv presude Osnovnog suda u Užicu K. 222/10 od 12. marta 2010. godine i presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž.1. 2956/10 od 30. novembra 2010 godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Miladin Čubraković iz Ljubiša, opština Čajetina podneo je 6. juna 2011. godine, preko punomoćnika Mihaila Krstića, advokata iz Užica, Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Osnovnog suda u Užicu K. 222/10 od 12. marta 2010. godine i presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž.1. 2956/10 od 30. novembra 2010 zbog bitne povrede odredbi krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primene materijalnog prava, odluke o kazni, uskraćivanja prava na odbranu, ukidanja prezumpcije nevinosti, uskraćivanja prava na pravično suđenje, uskraćivanja posebnih prava okrivljenog i uskraćivanja pravne sigurnosti u kaznenom pravu, ne navodeći odredbe Ustava koje su osporenim presudama povređene.
2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da ustavna žalba nije pravno sredstvo kojim se preispituje zakonitost pojedinačnih akata i radnji državnih organa i imaoca javnih ovlašćenja, već predstavlja izuzetno i posebno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih prava i sloboda. Stoga se i navodi ustavne žalbe moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine svakog od označenih prava ili sloboda, potkrepljuju tvrdnje o izvršenoj povredi ili uskraćivanju.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio: da je osporenom presudom Osnovnog suda u Užicu K. 222/10 od 12. marta 2010. godine okrivljeni, ovde podnosilac ustavne žalbe, oglašen krivim za krivično delo teške telesne povrede izvršeno u prekoračenju nužne odbrane, iz člana 121. stav 2. u vezi člana 19. stav 3. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09 i 111/09) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci; da je osporenom presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž.1. 2956/10 od 30. novembra 2010. godine prvostepena presuda potvrđena.
4. Ustavni sud konstatuje da se u ustavnoj žalbi najpre ponavljaju zakonski razlozi na osnovu kojih je podnosilac prethodno izjavio žalbu protiv osporene prvostepene presude i koji su bili predmet detaljne ocene u osporenoj drugostepenoj presudi. Podnosilac ponovo ističe da u konkretnom slučaju nije postojalo prekoračenje nužne odbrane , zbog čega nije ni izvršio krivično delo za koje je oglašen krivim i osuđen. Ustavni sud ukazuje na to da u postupku po ustavnoj žalbi nije ovlašćen da ocenjuje zaključke sudova iznete u krivičnim presudama, niti da preispituje postojanje krivičnog dela i odluku o krivičnoj sankciji, osim ako osporene presude nisu očigledno zasnovane na proizvoljnoj primeni merodavnog prava. Prema oceni Ustavnog suda, osporene presude su u dovoljnoj meri obrazložene i nisu zasnovane na ustavnopravno neprihvatljivom tumačenju materijalnog prava na koje podnosilac ukazuje.
Polazeći od prethodno iznetog, Ustavni sud je ocenio da se podnosilac ustavne žalbe samo formalno poziva na povredu prava zajemčenih Ustavom, a da u suštini od Ustavnog suda zahteva da kao instancioni sud još jednom, nakon nadležnih redovnih sudova, ispita zakonitost osporenih presuda. Stoga se navodi ustavne žalbe ne mogu prihvatiti kao ustavnopravni razlozi za tvrdnje o povredi označenih prava, te je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević