Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neosnovanosti navoda
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv pravnosnažne krivične presude. Navodi podnosioca o nepravilnom odmeravanju kazne, gde je obeležje dela cenjeno kao otežavajuća okolnost, ne predstavljaju ustavnopravne razloge za utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje, već spadaju u domen kaznene politike sudova.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milana Drače iz Sremske Kamenice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 14. jula 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Milana Drače izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. 59/10 od 7. aprila 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Milan Drača iz Sremske Kamenice, preko punomoćnika advokata Slavka Berćana iz Novog Sada, podneo je Ustavnom sudu 25. maja 2010. godine ustavnu žalbu protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. 59/10 od 7. aprila 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da je drugostepena presuda doneta na pristrasan i nepravičan način, suprotno Krivičnom zakoniku, tako što je sud okolnost koja čini obeležje krivičnog dela uzeo kao otežavajuću okolnost prilikom odmeravanja kazne, pa je na taj način podnosiocu ustavne žalbe izrekao kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju nego što je to prvostepeni sud učinio. Traži da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu Ustavom zajemčenih prava i poništi osporenu presudu.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) po svojoj sadržini istovetna je odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi nadležan jedino da ceni da li je osporenim pojedinačnim aktom ili radnjom povređeno ili uskraćeno Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda, te se stoga i navodi u ustavnoj žalbi moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine zajemčenog prava ukazuje na njegovu povredu ili uskraćivanje.
3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je u krivičnom postupku u kome je doneta osporena presuda, podnosilac ustavne žalbe pravnosnažno osuđen za izvršenje krivičnog dela ubistva u pokušaju iz člana 113. u vezi sa članom 30. Krivičnog zakonika (''Službeni glasnik RS'' br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09 i 111/09), pri čemu mu je prvostepenom presudom Okružnog suda u Novom Sadu K. 573/09 od 30. oktobra 2009. godine izrečena kazna zatvora u trajanju od dve godine. Odlučujući o žalbi Okružnog javnog tužioca u Novom Sadu protiv prvostepene presude, Apelacioni sud u Novom Sadu je osporenom presudom Kž. 59/10 od 7. aprila 2010. godine preinačio prvostepenu presudu samo u pogledu odluke o kazni, tako što je podnosioca ustavne žalbe osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
Obrazlažući osporenu presudu, Apelacioni sud u Novom Sadu navodi da način izvršenja dela, kao i teške posledice dela, nesumnjivo ukazuju na postojanje otežavajućih okolnosti na strani okrivljenog. Stoga je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu u odnosu na izrečenu kaznu zatvora, jer je smatrao da se, u konkretnom slučaju, ne može očekivati da će se prvobitno izrečenom kaznom ispod zakonskog minimuma propisanog za krivično delo za koje je okrivljeni oglašen krivim postići svrha kažnjavanja.
4. Po oceni Ustavnog suda, u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povreda ustavnog prava koje je u žalbi označeno.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da mu je pravo na pravično suđenje povređeno tako što je sud nezakonito, odnosno nepravično i pristrasno doneo odluku suprotno članu 53. stav 3. i članu 81. Krivičnog zakonika. Ustavni sud naglašava da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati pravilnost zaključaka redovnih sudova, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje suda u osporenoj sudskoj odluci bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba u konkretnom slučaju ne sadrži takve razloge, jer odmeravanje visine kazne spada u domen kaznene politike sudova.
S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocenio da izneti navodi ne predstavljaju ustavnopravne razloge na kojima se mogu zasnivati tvrdnje o povredi označenog ustavnog prava. Stoga je Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Ustavni sud je na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić