Odbacivanje ustavne žalbe zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu zbog radnji sudija, jer podnositeljka nije iscrpela raspoloživa pravna sredstva. Ukazano je na mogućnost podnošenja krivične prijave nadležnom tužiocu zbog povrede tajnosti pisma i drugih pošiljki, što podnositeljka nije učinila.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Stanka Milanović, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Danice Kovačević Žegarac iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 4. juna 2009. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Danice Kovačević-Žegarac.
O b r a z l o ž e nj e
1. Danica Kovačević-Žegarac iz Beograda je 13. decembra 2007. godine Ustavnom sudu podnela ustavnu žalbu, koju je dopunila 31. jula 2008. godine, ''protiv sudija Opštinskog suda u Sremskoj Mitrovici, Rađević Miljke i Marković Draginje'', zbog radnji ''dostavljanja rešenja Opštinskog suda u Sremskoj Mitrovici, otvoreno, putem policije'', čime su, po mišljenju podnositeljke ustavne žalbe, povređena njena prava iz čl. 23, 25. i 41. Ustava Republike Srbije.
2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno članu 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Prema članu 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/2007), ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojom se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu.
3. Ustavni sud je nakon uvida u obrazloženje ustavne žalbe utvrdio da je podnositeljka ustavne žalbe imala mogućnost da podnese krivičnu prijavu nadležnom javnom tužiocu, odnosno mogućnost da preduzme gonjenje za krivično delo povrede tajnosti pisma i drugih pošiljki iz člana 142. Krivičnog zakonika. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da ustavnu žalbu treba odbaciti, saglasno članu 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, iz razloga što podnositeljka ustavne žalbe nije iscrpela sva pravna sredstva.
4. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić