Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nedostatka ustavnopravnih razloga
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu jer podnositeljka nije navela ustavnopravne razloge za tvrdnju o povredi prava. Žalbom se osporava zakonitost odluke redovnog suda, čime se od Ustavnog suda traži da postupa kao instancioni sud, što nije u njegovoj nadležnosti.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Zorice Živković iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 7. jula 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Zorice Živković izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Srbije Rev. P.1568/08 od 6. novembra 2008. godine
O b r a z l o ž e nj e
1. Zorica Živković iz Niša je, preko punomoćnika Milene Knežević, advokata iz Niša 21. februara 2009. godine podnela Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Srbije Rev. II 1568/08 od 6. novembra 2008. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije
Podnositeljka ustavne žalbe je navela: da nižestepeni sudovi nisu postupili po nalozima iz revizijske odluke Vrhovnog suda Srbije Rev. II 778/06 od 5. aprila 2007. godine kojom je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje; da iz osporene revizijske odluke proizlazi da revizijski sud nije čitao spise predmeta pre donošenja svoje odluke, jer prenabregava postojanje prethodne revizijske odluke i naloge date u njoj; da je podnositeljki na taj način povređeno pravo na pravično suđenje.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava uređuje zakonom.
Član 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) sadrži odredbu koja je istovetna navedenoj odredbi člana 170. Ustava.
3. U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge na kojima se zasniva tvrdnja podnositeljke o povredi Ustavom zajemčenog prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, već podnositeljka osporava zakonitost presude Vrhovnog suda Srbije Rev. II 1568/08 od 6. novembra 2008. godine kojom je odbijena kao neosnovana revizija tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, izjavljena protiv presude Okružnog suda u Nišu Gž. I 152/08 od 30. aprila 2008. godine ističući "da revizijski sud pogrešno navodi revizijske razloge vezujući ih za odluku koja nije bila predmet revizije" i u suštini predlaže da Ustavni sud postupa kao viši sud tako što će preispitati odluku Vrhovnog suda Srbije.
Ustavni sud ističe da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka sudova opšte nadležnosti. U postupku ustavnosudske zaštite Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, Ustavni sud utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do njihove povrede ili uskraćivanja.
Podnositeljka ustavne žalbe nije navela razloge koji bi, po oceni Ustavnog suda, ukazivali na to da je Vrhovni sud osporeni akt doneo bez odgovarajućeg obrazloženja, proizvoljno odlučujući ili zloupotrebljavajući dokaze na štetu podnositeljke ustavne žalbe, niti jedan argument koji bi bio potkrepljen dokazima da je u sprovedenom postupku došlo do povrede nekog njenog Ustavom zajemčenog prava.
Ustavni sud konstatuje da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati pravilnost zaključaka redovnih sudova, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje suda u osporenoj sudskoj odluci bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak u celini nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. U vezi sa tim, Ustavni sud je ocenio da u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da je u predmetnom parničnom postupku došlo do pogrešne primene merodavnog prava.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
4. S obzirom na izloženo, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević