Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe protiv presude o javnoj prodaji
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu, jer nisu postojale pretpostavke za vođenje postupka. Ustavna žalba se ne može koristiti kao instanca za preispitivanje zakonitosti sudskih odluka, a redovni sudovi su ustavnopravno prihvatljivo obrazložili da se zakonitost javne prodaje ne može pobijati u parnici.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2572/2010
14.07.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Olge Radenović iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 14. jula 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Olge Radenović izjavljena protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev. 227/10 od 18. februara 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Olga Radenović iz Beograda, preko punomoćnika advokata Srđana Lazarevića iz Beograda, podnela je Ustavnom sudu 26. maja 2010. godine ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev. 227/10 od 18. februara 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na pravno sredstvo i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1, člana 36. stav 1. i člana 58. Ustava Republike Srbije, kao i povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava.
Podnositeljka ustavne žalbe navodi da su postupajući sudovi nepravilno zaključili da okolnost da je ona vanknjižni suvlasnik nepokretnosti prodate u postupku javne prodaje, ne predstavlja razlog koji bi uticao na ništavost tog pravnog posla. Traži da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu Ustavom zajemčenih prava i poništi osporenu presudu.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) po svojoj sadržini istovetna je odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi nadležan jedino da ceni da li je osporenim pojedinačnim aktom ili radnjom povređeno ili uskraćeno Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda, te se stoga i navodi u ustavnoj žalbi moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine zajemčenog prava ukazuje na njegovu povredu ili uskraćivanje.
3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je u parničnom postupku koji se vodio pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu, u kome je doneta osporena revizijska presuda, pravnosnažno odbijen tužbeni zahtev tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, kojim je tražila da se utvrdi da je ništava javna prodaja ½ idealnog dela nepokretnosti izgrađene na katastarskoj parceli broj 464, upisanoj u ZKUL broj 295 KO Beograd 7, u Ulici Maglajska 8, opština Savski Venac, Beograd, i da se obavežu tuženi da solidarno isplate tužilji tržišnu vrednost jedne polovine označene nepokretnosti.
Obrazlažući presudu Rev. 227/10 od 18. februara 2010. godine, Vrhovni kasacioni sud navodi da tužilja, ovde podnositeljka ustavne žalbe, ne može u parničnom postupku, tužbom za utvrđenje da je ništava javna prodaja, pobijati zakonitost pravne radnje koju je preduzeo sud u izvršnom postupku na osnovu pravnosnažnih rešenja i zaključaka, čija se zakonitost i pravilnost ocenjuje u izvršnom postupku. U osporenoj odluci se navodi da za ovakav zaključak ne bi mogla biti od uticaja ni činjenica da je tužilja svoje pravo upisala u zemljišne knjige.
4. Po oceni Ustavnog suda, u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povreda ustavnih prava koja su u žalbi označena.
Podnositeljka ustavne žalbe navodi da je imovinu koja je bila predmet javne prodaje stekla u zajednici sa suprugom, a da podela zajednički stečene imovine nije naknadno izvršena, kao i da nepodeljenom zajedničkom imovinom njen suprug nije mogao raspolagati, niti istu opterećivati. Pri tome ne ističe, već samo načelno navodi, da su radnjama postupajućih sudova u njenoj pravnoj stvari povređena Ustavom zajemčena prava.
Ustavni sud je ocenio da su u ustavnoj žalbi isključivo navedeni razlozi koji bi se mogli odnositi na povredu prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, kojom je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Podnositeljka ustavne žalbe navodi da joj je pravo na pravično suđenje povređeno tako što nije imala pravo na nezavisan i nepristrasan sud koji bi raspravljao i odlučivao o njenim pravima. Ustavni sud naglašava da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati da li su sudovi u konkretnom slučaju vodili parnični postupak na štetu podnositeljke, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je postupanje sudova u postupku u kome su donete osporene sudske odluke bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak u celini nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba u konkretnom slučaju ne sadrži takve razloge.
S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocenio da izneti navodi ne predstavljaju ustavnopravne razloge na kojima se mogu zasnivati tvrdnje o povredi označenih ustavnih prava. Stoga je Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
5. Na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 1517/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u sporu o naknadi štete
- Už 3505/2010: Odbacivanje ustavne žalbe zbog osporavanja činjeničnog stanja utvrđenog u parnici
- Už 3148/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u imovinskom sporu
- Už 3151/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga
- Už 1244/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kojom se osporava utvrđeno činjenično stanje u krivičnom postupku
- Už 2138/2009: Odbačena ustavna žalba protiv revizijske presude u sporu o državini
- Už 2824/2010: Odbacivanje ustavne žalbe koja osporava primenu materijalnog prava od strane redovnih sudova