Odluka Ustavnog suda o odbacivanju neuredne ustavne žalbe podnosioca

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu kao neurednu jer podnosilac, ni nakon naknadnog roka, nije u potpunosti otklonio nedostatke. Razlozi navedeni u dopuni žalbe nisu bili u vezi sa predmetom osporenih presuda, a nedostajuća dokumentacija nije dostavljena.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-2577/2010
22.09.2010.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Velibora Savića iz Kosovske Kamenice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 22. septembra 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Velibora Savića izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Gnjilanu P. 5/09 od 27. oktobra 2009. godine i presude Apelacionog suda u Nišu Gž1. 1234/10 od 30. aprila 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Velibor Savić iz Kosovske Kamenice je 26. maja 2010. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Gnjilanu P. 5/09 od 27. oktobra 2009. godine i presude Apelacionog suda u Nišu Gž1. 1234/10 od 30. aprila 2010. godine, zbog „štete koja mu je naneta neprimenjivanjem Zaključka Vlade 05 broj 02-4586/2003-001 od 17. jula 2003. godine“.

2. Kako se, saglasno odredbi člana 175. stav 3. Ustava postupak pred Ustavnim sudom uređuje zakonom, u postupku prethodnog ispitivanja podneska utvrđeno je da ustavna žalba ne sadrži sve podatke propisane članom 85. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07), odnosno da nisu navedeni podaci o jedinstvenom matičnom broju podnosioca ustavne žalbe, da nije označeno ljudsko ili manjinsko pravo ili sloboda zajemčena Ustavom za koje se tvrdi da je povređeno ili uskraćeno, sa oznakom odredbe Ustava kojom se to pravo ili sloboda jemči, kao i da nisu navedeni ustavnopravni razlozi na kojima se zasnivaju navodi o povredi ili uskraćivanju zajemčenog prava ili slobode. Takođe, uz ustavnu žalbu nije bio, saglasno navedenoj odredbi Zakona, priložen prepis osporene presude Opštinskog suda u Gnjilanu P. 5/09 od 27. oktobra 2009. godine.

Saglasno iznetom, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 44. stav 1. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08 i 27/08), dopisom od 24. avgusta 2010. godine, obavestio podnosioca ustavne žalbe o svim nedostacima koji sprečavaju postupanje Ustavnog suda po ustavnoj žalbi i naložio mu da u roku od 15 dana po prijemu dopisa, dostavi uređenu i dopunjenu ustavnu žalbu u kojoj će navesti sve nedostajuće podatke i uz koju će priložiti prepis osporene prvostepene presude. Navedeni dopis sadržao je i upozorenje da će ustavna žalba biti odbačena, ukoliko se u ostavljenom roku ne otklone nedostaci koji onemogućavaju postupanje Ustavnog suda.

Postupajući po nalogu Ustavnog suda, podnosilac ustavne žalbe je 6. septembra 2010. godine uputio dopis u kome je naveo svoj jedinstveni matični broj, kao i da mu je osporenom presudom povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Podnosilac je kao razloge za svoje tvrdnje o povredi označenog prava izneo sledeće: da je sud osporenim presudama povredio odredbu člana 14. Uredbe o naknadama i drugim primanjima zaposlenih u državnim organima i izabranih, odnosno postavljenih lica, kojom je propisano „da svaki zaposleni ima pravo na putne troškove za odlazak i dolazak sa posla...“; da su ovakvim odlukama svi zaposleni u Policijskoj upravi Vranje lišeni tog prava koje zaposleni u ostalim državnim organima, uključujući pripadnike ostalih Policijskih uprava u Srbiji, ostvaruju bez ikakvih posebnih zahteva, posebno ukazujući na postojanje presuda kojima je tužiocima priznato to pravo. Pored toga, uz podnesak nije dostavljena osporena presuda Opštinskog suda u Gnjilanu P. 5/09 od 27. oktobra 2009. godine.

3. Ustavni sud je iz sadržine dopune ustavne žalbe utvrdio da se razlozi na kojima podnosilac ustavne žalbe zasniva navode o povredi prava na pravično suđenje, a koji se odnose na neisplaćivanje naknade za prevoz na rad i sa rada, ne mogu dovesti u vezu sa sadržinom osporenih presuda Opštinskog suda u Gnjilanu P. 5/09 od 27. oktobra 2009. godine i Apelacionog suda u Nišu Gž1. 1234/10 od 30. aprila 2010. godine, kojima je pravnosnažno odbijen njegov tužbeni zahtev kojim je tražio da mu tužena Republika Srbija - Ministarstvo unutrašnjih poslova - Policijska uprava Gnjilane isplati opredeljene mesečne iznose na ime razlike između isplaćene zarade i zarade koja bi mu pripadala prema Zaključku Vlade 05 broj 02-4586/2003-001 od 17. jula 2003. godine za period naveden u tužbi.

Imajući u vidu da podnosilac ustavne žalbe u ostavljenom roku nije u potpunosti otklonio nedostatke koji onemogućavaju postupanje Ustavnog suda po podnetoj ustavnoj žalbi, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 3) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio kao neurednu.

4. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.