Ustavna žalba odbačena zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja kojim je odbačena privatna krivična tužba. Utvrđeno je da žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na povredu Ustavom zajemčenih prava, već samo ponavlja činjenične navode.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2586/2010
09.09.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dobrivoja Stanojevića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 9. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Dobrivoja Stanojevića izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Kž2. 1120/10 od 16. marta 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dobrivoje Stanojević iz Beograda podneo je Ustavnom sudu 28. maja 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Kž2. 1120/10 od 16. marta 2010. godine, zbog povrede načela vladavine prava i neposredne primene zajemčenih prava utvrđenih odredbama čl. 3. i 18. Ustava Republike Srbije i povrede prava na dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti, prava na nepovredivost stana i prava na imovinu, zajemčenih odredbama čl. 23, 40. i 58. Ustava.
U ustavnoj žalbi je navedeno da je podnosilac 30. marta 2009. godine podneo privatnu krivičnu tužbu protiv tri okrivljena lica „čiji je konačni epilog“ osporeno rešenje i da je prvookrivljeni omogućio ostalim okrivljenima da se bespravno usele u podnosiočev stan i da ga koriste protivzakonito čime su mu „na najgrublji način“ povredili ustavno pravo „kao i brojne zakone koji regulišu ovo krivično delo“. Podnosilac ustavne žalbe je predložio da Ustavni sud poništi osporeno rešenje, zabrani dalje korišćenje njegovog stana od strane okrivljenih, naredi „privremenu meru iseljenja tuženih iz stana“ i odredi naknadu štete u opredeljenom iznosu za svaki mesec korišćenja njegovog stana.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična odredbi člana 170. Ustava.
3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da je rešenjem Prvog opštinskog suda u Beogradu K. 522/09 od 2. septembra 2009. godine odbačena kao neuredna privatna krivična tužba privatnog tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, podneta protiv okrivljenih M.Š, V.Š. i D.J, a da je osporenim rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž2. 1120/10 od 16. marta 2010. godine odbijena kao neosnovana žalba privatnog tužioca izjavljena protiv rešenja Prvog opštinskog suda u Beogradu K. 522/09 od 2. septembra 2010. godine.
4. Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na povredu ili uskraćivanje označenih Ustavom zajemčenih prava podnosiocu ustavne žalbe, odnosno koji bi potvrdili navode o povredi označenih ustavnih načela. U ustavnoj žalbi se nijedan navod ne odnosi na osporeno rešenje Apelacionog suda u Beogradu Kž2. 1120/10 od 16. marta 2010. godine, niti se navodi koji su izneti mogu dovesti u vezu sa procesnim karakterom osporenih rešenja. Ustavni sud je utvrdio da razlozi izneti u ustavnoj žalbi sami po sebi, bez navođenja načina na koji bi mogli uticati na povredu ili uskraćivanje označenih Ustavom utvrđenih načela i prava, kao i bez dostavljanja konkretnih dokaza koji potkrepljuju navode žalbe, ne predstavljaju ustavnopravne razloge zbog kojih se ustavna žalba može izjaviti.
Imajući u vidu sve navedeno, kao i to da je precizno navođenje ustavnopravnih razloga zakonska pretpostavka za izjavljivanje ustavne žalbe, Ustavni sud je podnetu ustavnu žalbu odbacio kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 2198/2010: Rešenje o odbacivanju ustavne žalbe protiv procesnog akta
- Už 2094/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava
- Už 1799/2010: Odbačena ustavna žalba zbog nedostatka specijalnog punomoćja za zastupanje
- Už 2894/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe oštećenih kao tužilaca
- Už 505/2009: Odbacivanje ustavne žalbe protiv procesnog rešenja o izvođenju dokaza saslušanjem
- Už 1782/2010: Odbacivanje ustavne žalbe zbog nedostatka specijalnog punomoćja advokata
- Už 4477/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava