Odbacivanje ustavne žalbe koja osporava odluku o troškovima postupka
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv odluke o troškovima parničnog postupka. Sud naglašava da nije instancioni sud za ispitivanje zakonitosti, a podnosilac nije pružio ustavnopravne razloge koji bi ukazali na povredu prava na pravično suđenje ili jednaku zaštitu prava.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Živorada Popovića iz Crne Bare, opština Bogatić, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 16. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Živorada Popovića izjavljena protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž. 1508/08 od 17. decembra 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Živorad Popović iz Crne Bare, opština Bogatić, podneo je Ustavnom sudu 26. maja 2010. godine, preko punomoćnika Rajka Petričića, advokata iz Šapca, ustavnu žalbu protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž. 1508/08 od 17. decembra 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje garantovanog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo garantovanih odredbama člana 36. Ustava.
Podnosilac ustavne žalbe smatra da je postupajući sud pogrešno primenio zakonske odredbe, tako što je odlučio da, u parničnom postupku u kome je podnosilac ustavne žalbe bio tužilac svaka stranka snosi svoje troškove. Predložio je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporenu presudu.
2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) po svojoj sadržini istovetna je odredbi člana 170. Ustava.
3. Na osnovu navoda iz ustavne žalbe i dokaza koji su uz žalbu priloženi, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Višeg suda u Šapcu Gž. 1508/08 od 17. decembra 2009. godine, kojom je preinačena presuda Opštinskog suda u Bogatiću P. 316/07 od 17. marta 2008. godine u delu odluke o troškovima parničnog postupka, odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. U obrazloženju presude se navodi da je prvostepeni sud prihvatio raspravljanje po protivtužbi, da je nakon utvrđivanja postojanja obaveza stranaka izvršio njihovo prebijanje, da je tužena strana uspela sa protivtužbenim zahtevom a tužilac delimično uspeo sa tužbenim zahtevom, te da je u skladu sa ovakvim ishodom spora, drugostepeni sud odredio da svaka strana snosi svoje troškove nastale u postupku.
4. U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da su osporenom presudom povređena ustavna prava podnosioca ustavne žalbe koja su u žalbi označena, već punomoćnik podnosioca ustavne žalbe ukazuje na to da mu nisu priznati troškovi za vođenje postupka u traženom iznosu, čime je pretrpeo štetu. Podnosilac ustavne žalbe od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da ispita zakonitost osporene presude, smatrajući da je troškovnik trebalo da bude usvojen tako da stranke snose troškove srazmerno svom uspehu u sporu.
Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova, odnosno drugih nadležnih državnih organa. U postupku ustavnosudske zaštite Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, Ustavni sud utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do njihove povrede ili uskraćivanja. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je da ispita da li su osporenim rešenjem podnosiocu ustavne žalbe uskraćena ustavna prava na koja se u ustavnoj žalbi pozvao.
Po oceni Ustavnog suda, navodima ustavne žalbe nije dovedena u sumnju činjenica da je postupajući sud nepravično odmerio troškove vođenja parničnog postupka i time povredio pravo podnosioca na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, jer su u obrazloženju rešenja detaljno navedeni razlozi zbog kojih nije određeno da tuženi snosi sve troškove procesnih aktivnosti stranaka nastale u parnici. Podnosilac nije naveo razloge koji bi se mogli dovesti u vezu sa njegovom tvrdnjom da su mu osporenom presudom povređena prava zajemčena članom 36. Ustava.
5. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 2041/2010: Odbacivanje ustavne žalbe zbog nenavođenja ustavnopravnih razloga
- Už 1976/2010: Odbacivanje ustavne žalbe o naknadi troškova krivičnog postupka
- Už 2774/2011: Odbacivanje ustavne žalbe zbog odluke o troškovima parničnog postupka
- Už 2453/2010: Odbacivanje ustavne žalbe zbog neosnovanosti navoda o povredi prava
- Už 8830/2012: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje zbog arbitrerne odluke o troškovima
- Už 391/2009: Odbacivanje ustavne žalbe zbog nenavođenja ustavnopravnih razloga za povredu prava
- Už 1973/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe povodom troškova prekršajnog postupka