Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravnu sigurnost
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu javnog preduzeća, utvrdivši da je Upravni sud povredio pravo na pravično suđenje. Nedosledna praksa Upravnog suda u identičnim situacijama u vezi sa blagovremenošću tužbe, bez obrazloženja za odstupanje, predstavlja povredu pravne sigurnosti.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-2592/2016
21.06.2018.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Milan Stanić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, dr Milan Marković i dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi J . v . p . „ V.“ N . S, sa sedištem u Novom Sadu, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike S rbije, na sednici Veća održanoj 21. juna 201 8. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba J. v . p . „V .“ N . S . i utvrđuje da je rešenjem Upravnog suda Uv. 435/15 od 1. februara 2016. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje, iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Upravnog suda Uv. 435/15 od 1. februara 2016. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o prigovoru podnosioca podnetom protiv rešenja Upravnog suda - Odeljenje u Novom Sadu U. 15879/12 od 20. juna 2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. J . v . p . „V .“ N . S, sa sedištem u Novom Sadu, je 29. marta 2016. godine, Ustavnom sudu podnelo ustavnu žalbu protiv rešenja Upravnog suda Uv. 435/15 od 1. februara 2016. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Ustavnom žalbom je osporeno rešenje Upravnog suda Uv. 435/15 od 1. februara 2016. godine kojim je odbijen kao neosnovan prigovor podnosioca izjavljen protiv rešenja Upravnog suda - Odeljenje u Novom Sadu U. 15879/12 od 20 . juna 2014. godine, a kojim je odbačena kao neblagovremena tužba podnosioca izjavljena protiv konačnog upravnog akta od 18. oktobra 2012. godine.
U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno da je u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji Upravni sud usvajao prigovore podnosioca koji su izjavljivani protiv rešenja o odbacivanju tužbi podnosioca kao neblagovremenih, čime je podnosiocu povređeno pravo na pravnu sigurnost, kao element prava na pravično suđenje. Podnosilac je u prilog svojih tvrdnji dostavio rešenja Upravnog suda Uv. 164/14 od 26. marta 2015. godine, Uv. 249/14 od 17. aprila 2015. godine i Uv. 186/14 od 6. oktobra 2015. godine. Takođe je navedeno da Đ.S, lice koje je potpisalo povratnicu, nije ovlašćeno lice za prijem pismena u ime podnosioca ustavne žalbe, niti je zaposleno lice kod podnosioca. Podnosilac je naveo da Upravni sud nije cenio navode iz prigovora i priložene dokaze.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i spise predmeta Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 15879/12 i Upravnog suda Uv. 435/15, pa je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Rešenjem Opštinske uprave opštine Šid - Odeljenje za lokalnu poresku administraciju broj 418-1-82/IV-05/2011 od 1 9. septembra 2011. godine podnosiocu ustavne žalbe je utvrđena naknada za korišćenje građevinskog z emljišta za KO Morović, za period od 1. januara do 31. decembra 2011. godine, u iznosu od 1.617.791,28 dinara.
Rešenjem Opštinskog veća opštine Šid broj 418-251/2012 od 18. oktobra 2012. godine odbijena je žalba podnosioca izjavljena protiv prvostepenog rešenja. U spisima predmeta postoji povratnica o prijemu navedenog rešenja od strane Đ.S, i to 26. oktobra 2012. godine.
Protiv navedenog konačnog upravnog akta podnosilac je 27. novembra 2012. godine podneo tužbu, koja je rešenjem Upravnog suda - Odeljenje u Novom Sadu U. 15879/12 od 20. juna 2014. godine odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju rešenja je navedeno da je podnosiocu konačni upravni akt uručen 26. oktobra 2012. godine, što se, po oceni tog suda vidi iz povratnice priključene spisu, a da je podnosilac tužbu podneo 27. novembra 2012. godine, odnosno nakon proteka zakonskog roka od 30 dana od dana dostavljanja drugostepenog rešenja. Navedeno rešenje Upravnog suda - Odeljenje u Novom Sadu je ispravljeno rešenjem tog suda U. 15879/12 od 2. septembra 2014. godine tako što je u stavu prvom, red četvrti obrazloženja rešenja umesto „od 1. januara do 31. decembra 2012. godine“, treba da stoji „od 1. januara do 31. decembra 2011. godine“. Pri tome u rešenju Upravnog suda nije ispravljena očigledna greška u broju i datumu prvostepenog rešenja , koje je označeno kao rešenje „broj 418-1-82/2012-IV-05 od 19. septembra 2012. godine“.
Podnosilac ustavne žalbe je 7. jula 2014. godine podneo prigovor protiv rešenja Upravnog suda - Odeljenje u Novom Sadu U. 15879/12 od 20. juna 2014. godine, u kome je između ostalog, navedeno da je podnosilac drugostepeno rešenje primio 29. oktobra 2012. godine, a ne 26. oktobra 2012. godine, za šta je kao dokaz priložio isporučni spisak broj 209498/10_12 pošte 21101 Novi Sad, broj pregratka 373, od 29. oktobra 2012. godine. Prigovor podnosioca je odbijen kao neosnovan osporenim rešenjem Upravnog suda Uv. 435/15 od 1. februara 2016. godine. U obrazloženju osporenog rešenja je navedeno da je sud cenio navode i dokaze priložene uz prigovor, ali je našao da su bez uticaja na drugačiju odluku, imajući u vidu da je sudija pojedinac, na osnovu povratnice potpisane i priložene spisu, pravilno utvrdio da podnosilac protiv konačnog rešenja nije blagovremeno podneo tužbu Upravnom sudu.
Uvidom u rešenja Upravnog suda Uv. 164/14 od 26. marta 2015. godine, Uv. 249/14 od 17. aprila 2015. godine i Uv. 186/14 od 6. oktobra 2015. godine, koja je podnosilac dostavio u prilog svojoj tvrdnji o nejednakom postupanju tog suda u istim činjeničnim i pravnim situacijama, Ustavni sud je utvrdio da su svim navedenim rešenjima usvajani prigovori podnosioca ustavne žalbe i poništavana rešenja sudija pojedinaca o odbacivanju tužbi podnosioca kao neblagovremenih, sa obrazloženjem da je uvidom u spise predmeta i priložene dokaze utvrđeno da je podnosilac drugostepena rešenja primio 29. oktobra 2012. godine, što se vidi iz isporučnog spiska broj 209498/10_12 pošte 21101 Novi Sad, broj pregratka 373, te da se u spisima predmeta ne nalazi dokaz da je Đ.S, lice koje je 26. oktobra 2012. godine potpisalo prijem rešenja na povratnicama, uopšte bio ovlašćen za prijem pismena u ime tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, niti se na povratnicama nalazi pečat tužioca kao pravnog lica.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu podnosilac ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pravo na nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.
Odredbama Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 33/97 i 31/01 i „Službeni glasnik RS“, broj 30/10) bilo je propisano: da se dostavljanje pismena (poziva, rešenja, zaključaka i drugih službenih spisa) vrši, po pravilu, tako što se pismeno predaje licu kome je namenjeno (član 71. stav 1.); da se dostavljanje mora izvršiti lično licu kome je pismeno namenjeno kad je takvo dostavljanje određeno ovim zakonom ili drugim propisom, kad od dana dostavljanja počinje teći rok koji se ne može produžavati, ili kad to naročito odredi organ koji je naredio dostavljanje; da se smatra da je izvršeno lično dostavljanje advokatu i predajom pismena licu zaposlenom u advokatskoj kancelariji; da kad se lice kome dostavljanje treba lično izvršiti ne zatekne u stanu, poslovnoj prostoriji, na radnom mestu ili se u advokatskoj kancelariji ne zatekne ni lice koje je u njoj zaposleno, dostavljač će se obavestiti kad i na kom mestu ga može naći, pa će mu kod nekog od lica navedenih u članu 74. ovog zakona ostaviti pismeno obaveštenje da u određeni dan i čas bude u svom stanu, odnosno na radnom mestu radi primanja pismena; da ako i posle toga dostavljač ne zatekne lice kome dostavljanje treba izvršiti, postupiće na način propisan u članu 76. ovog zakona i tada se smatra da je dostavljanje izvršeno; da se dostavljanjem pismena zakonskom zastupniku, punomoćniku ili punomoćniku za primanje pismena (član 79.) smatra se da je dostavljanje izvršeno samoj stranci (član 77.); da se dostavljanje državnim organima, preduzećima i drugim pravnim licima vrši predajom pismena službenom licu, odnosno licu određenom za primanje pismena, ako za pojedine slučajeve nije drukčije propisano; da ako u postupku učestvuju organizacija, naselje, grupa lica i dr. koji nemaju svojstvo pravnog lica (član 40. stav 2), dostavljanje se vrši predajom pismena licu koje su oni ovlastili, odnosno odredili (član 43. stav 4); da ako dostavljač u određenom radnom vremenu ne nađe lice određeno za primanje pismena, predaju pismena može izvršiti bilo kom licu zaposlenom u državnom organu, preduzeću ili drugom pravnom licu iz stava 1. ovog člana koje se zatekne u njihovim prostorijama (član 81.); da potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primalac i dostavljač; da će primalac na dostavnici sam slovima naznačiti dan prijema; da ako je primalac nepismen ili ne može da se potpiše, dostavljač će na dostavnici naznačiti njegovo ime i dan predaje i staviće napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis; da ako primalac odbije da potpiše dostavnicu, dostavljač će to zabeležiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje pismena i smatra se da je time dostavljanje uredno izvršeno; da ako je dostavljanje izvršeno nekom od lica navedenih u članu 74. ovog zakona, dostavljač će na dostavnici naznačiti lice kome je pismeno predato i odnos tog lica prema licu kome je dostavljanje trebalo izvršiti; da ako je dostavljanje izvršeno po članu 76. ovog zakona, na dostavnici treba naznačiti dan izvršenog saopštenja, kao i dan predaje pismena nadležnom organu na čijem se području nalazi prebivalište, odnosno boravište lica kome se dostavljanje vrši ili pošti njegovog prebivališta, odnosno boravišta (član 87.).
5. Podnosilac u ustavnoj žalbi najpre ukazuje da mu je osporenim rešenjem Upravnog suda povređeno pravo na pravnu sigurnost, kao element prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava.
Ocenjujući ove navode podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je Upravni sud, kao sud poslednje instance, u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji donosio različite odluke u odnosu na osporeno rešenje Uv. 435/15 od 1. februara 2016. godine. Naime, rešenjima tog suda Uv. 164/14 od 26. marta 2015. godine, Uv. 249/14 od 17. aprila 2015. godine i Uv. 186/14 od 6. oktobra 2015. godine usvajani su prigovori podnosioca ustavne žalbe i poništavana rešenja sudija pojedinaca o odbacivanju tužbi podnosilaca kao neblagovremenih, sa obrazloženjem da je uvidom u spise predmeta i priložene dokaze utvrđeno da je podnosilac drugostepena rešenja primio 29. oktobra 2012. godine, što se vidi iz isporučnog spiska broj 209498/10_12 pošte 21101 Novi Sad, broj pregratka 373, te da se u spisima predmeta ne nalazi dokaz da je Đ.S, lice koje je 26. oktobra 2012. godine potpisalo prijem rešenja na povratnicama, uopšte bio ovlašćen za prijem pismena u ime tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, niti se na povratnicama nalazi pečat tužioca kao pravnog lica, dok je u obrazloženju osporenog rešenja navedeno da je izvršena uredna dostava konačnog upravnog akta podnosiocu, iako je dostavnicu takođe potpisao Đ.S, za koga podnosilac tvrdi da nije ovlašćeno lice za prijem pismena u ime podnosioca ustavne žalbe, niti je zaposleno lice kod podnosioca. Pored toga, podnosilac je uz prigovor protiv rešenja sudije pojedinca takođe priložio isti isporučni spisak - spisak broj 209498/10_12 pošte 21101 Novi Sad, broj pregratka 373 (u konkretnom slučaju broj pošiljke R321 27) koji je u navedenim rešenjima prihvaćen kao dokaz da je podnosilac tamo navedene konačne upravne akte primio 29. oktobra 2012. godine, ali je, u ovom slučaju, u obrazloženju osporenog rešenja istaknuto da navodi i dokazi koje je podnosilac dostavio uz prigovor nisu od uticaja na drugačije odlučivanje. Ustavni sud je stanovišta da je takva praksa sudova poslednje instance suprotna principu pravne sigurnosti (o povredi prava na pravnu sigurnost videti presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetima: Santos Pinto protiv Portugalije , od 20. maja 2008. godine i Beian protiv Rumunije , od 6. decembra 2007. godine), te da je sama činjenica da su sudovi poslednje instance u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji donosili različite odluke stvorila pravnu nesigurnost kod podnosioca ustavne žalbe. Ustavni sud je ocenio da ova okolnost, sama po sebi, predstavlja dovoljan razlog da se utvrdi postojanje povrede prava na pravnu sigurnost, kao elementa prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava.
Ustavni sud dalje ukazuje da podnosilac smatra da mu je pravo na pravično suđenje povređeno i time što Upravni sud nije cenio dokaze koje je podnosilac priložio uz prigovor i što nije obrazložio zašto je u konkretnom slučaju odstupio od postojeće prakse.
Ocenjujući ove navode ustavne žalbe, ovaj sud je imao u vidu da se ustavna garancija navedenog prava, pored ostalog, sastoji u tome da odluka suda o nečijem pravu ili obavezi mora biti doneta u postupku koji je sproveden u skladu sa važećim procesnim zakonom, primenom relevantnog materijalnog prava i obrazložena na ustavnopravno prihvatljiv način, jer bi se u protivnom moglo smatrati da je proizvod proizvoljnog i pravno neutemeljenog stanovišta postupajućeg organa, odnosno suda.
Ustavni sud konstatuje da je Upravni sud u osporenom rešenju u potpunosti prihvatio kao pravilne i na zakonu zasnovane razloge date u obrazloženju rešenja Upravnog suda - Odeljenje u Novom Sadu U. 15879/12 od 20. juna 2014. godine, te je samo konstatovao da su bez uticaja navodi iz prigovora i priloženi dokazi, jer je sudija pojedinac pravilno utvrdio iz potpisane povratnice u spisima predmeta da je tužba neblagovremena.
Po oceni Ustavnog suda, odluka suda ne može da bude bez ikakvog obrazloženja, niti ono sme da bude lapidarnog karaktera. U konkretnom slučaju, u obrazloženju osporene presude nisu ocenjeni navodi prigovora, niti dokazi koji su uz isti priloženi. U obrazloženju osporenog rešenja nije obrazloženo da li je dostavljanje izvršeno u skladu sa navedenim odredbama ranije važećeg Zakona o opštem upravnom postupku. Takođe, Sud ukazuje da je Upravni sud, propuštanjem da navede suštinske razloge za odstupanje od prethodno zauzetog pravnog stava, u istoj činjeničnoj situaciji, da se ne može smatrati urednom dostavom prijem od strane Đ.S, jer ne postoji dokaz da je to lice ovlašćeno za prijem pismena kod podnosioca, kao i od stava da je isporučni spisak pošte relevantan dokaz o prijemu akta, povredio pravo podnosioca ustavne žalbe na obrazloženu sudsku odluku.
Na osnovu izloženog i odredaba člana 89. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), Ustavni sud je u tački 1. izreke usvojio ustavnu žalbu u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje, dok je u tački 2. izreke poništio osporeno rešenje Uv. 435/15 od 1. februara 2016. godine i odredio da Upravni sud donese novu odluku o prigovoru podnosioca podnetom protiv rešenja Upravnog suda - Odeljenje u Novom Sadu U. 15879/12 od 20. juna 2014. godine, ne prejudicirajući pri tome odluku o tužbi u upravnom sporu.
Navedena odluka je zasnovana na razlozima iznetim i u Odluci Ustavnog suda Už-8111/2015 od 13. jula 2017. godine.
6. S obzirom na sve izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.