Odbacivanje ustavne žalbe zbog pozivanja na povredu načela bez konkretnog prava

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja poreskih organa o doprinosima za penzijsko osiguranje. Žalba je odbačena jer se podnosilac pozivao samo na povredu ustavnih načela, a ne i na povredu konkretnog Ustavom zajemčenog prava ili slobode.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-2639/2010
16.09.2010.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Branislava Ivanovića iz Šapca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 16. septembra 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Branislava Ivanovića izjavljena protiv rešenja Poreske uprave – Filijale Šabac broj 431-15/10768 od 25. avgusta 2007. godine, rešenja Ministarstva finansija Republike Srbije - Poreska uprava – Regionalni centar Beograd broj 4314-170/07-20 od 7. avgusta 2009. godine i presude Upravnog suda U-11799/10 od 8. aprila 2010. godine.

 

O b r a z l ož e nj e

 

1. Branislav Ivanović iz Šapca je 29. maja 2010. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede načela vladavine prava, načela neposredne primene zajemčenih prava, načela svrhe ustavnih jemstava, načela ograničenja ljudskih i manjinskih prava, načela zabrane diskriminacije, načela zaštite ljudskih i manjinskih prava i sloboda i prava na penzijsko osiguranje, utvrđenih odredbama člana 3. stav 2, člana 18. stav 2, člana 19, člana 20. st. 1. i 3, člana 21. st. 1. do 3, člana 22. i člana 70. stav 2. Ustava Republike Srbije.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da se ustavna žalba zasniva na ustavnopravnim razlozima kojima se, sa stanovišta sadržine označenih Ustavom zajemčenih prava i sloboda, ukazuje na njihovu povredu ili uskraćivanje.

3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Upravnog suda U-11799/10 od 8. aprila 2010. godine odbijena kao neosnovana tužba tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, izjavljena protiv osporenog rešenja Ministarstva finansija Republike Srbije - Poreska uprava – Regionalni centar Beograd broj 4314-170/07-20 od 7. avgusta 2009. godine, kojim je odbijena kao neosnovana njegova žalba izjavljena protiv osporenog rešenja Poreske uprave – Filijala Šabac broj 431-15/10768 od 25. avgusta 2007. godine, a kojim je tužiocu utvrđeno konačno zaduženje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za period i u iznosu bliže označenom u izreci prvostepenog rešenja. Upravni sud je u obrazloženju osporene presude naveo da je tuženi organ pravilno odbio žalbu tužioca, kada je utvrdio da je tužilac, kao korisnik starosne penzije koji obavlja samostalnu delatnost, dužan da plaća navedene doprinose od dana kada je rešenjem nadležnog organa utvrđeno otpočinjanje obavljanja delatnosti do dana prestanka obavljanja iste.

Imajući u vidu navedeno, a polazeći od sadržine ustavne žalbe, Ustavni sud konstatuje da se ustavnom žalbom poziva samo na povredu označenih ustavnih načela, a ne i na povredu konkretnog Ustavom zajemčenog prava ili slobode, koja bi mogla da ima za posledicu i povredu nekog od navedenih načela koja su akcesorne prirode. Ustavni sud ukazuje da odredba člana 3. stav 2. Ustava ne utvrđuje neko ljudsko pravo ili slobodu, već jedno od osnovnih načela na kojima počiva ustavni poredak Republike Srbije. Takođe, ni odredbe člana 18. stav 2, člana 19, člana 20. st. 1. i 3, člana 21. st. 1. do 3. i člana 22. Ustava ne jemče konkretna ljudska ili manjinska prava i slobode, već je reč o načelima u skladu sa kojima se sva zajemčena prava i slobode ostvaruju, te njihova povreda može nastupiti samo kao posledica povrede određenog Ustavom garantovanog prava ili slobode. U tom smislu, da bi Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi cenio da li je osporenim pojedinačnim aktom ili radnjom došlo do povrede nekog od istaknutih načela, navodi ustavne žalbe o učinjenoj povredi moraju biti u vezi sa povredom ili uskraćivanjem konkretno označenog ljudskog ili manjinskog prava ili slobode, što u podnetoj ustavnoj žalbi nije učinjeno.

Kada je reč o pozivanju podnosioca ustavne žalbe na povredu prava iz člana 70. stav 2. Ustava, Ustavni sud ističe da je navedenom ustavnom odredbom utvrđeno da se Republika Srbija stara o ekonomskoj sigurnosti penzionera, čime ustavotvorac izražava samo opšti odnos države prema materijalnom položaju penzionera, dok se penzijsko osiguranje uređuje zakonom. Kako navedena ustavna odredba ne jemči konkretno pravo čija je sadržina utvrđena Ustavom, to ona ne može biti povređena pojedinačnim aktom ili radnjom.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

4. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.