Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja žalbu i utvrđuje povredu prava na imovinu zbog dugotrajnog nesprovođenja izvršnog postupka protiv društvenog preduzeća. Pozivajući se na praksu Evropskog suda za ljudska prava, sud dosuđuje podnosiocu naknadu materijalne štete na teret budžetskih sredstava.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-2642/2013
14.04.2016.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Dragiša B. Slijepčević, dr Marija Draškić, Milan Stanić, dr Goran P. Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i dr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Božimira Ignjatovića iz sela Prijevor, Čačak, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 14. aprila 2016. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Božimira Ignjatovića i utvrđuje da je u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Čačku u predmetu I. 1175/11 (ranije predmet I. 356/08) podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, iz člana 58. Ustava Republike Srbije.

2. Utvrđuje se pravo podnosiocu ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa opredeljenih rešenjem o izvršenju Opštinskog suda u Čačku I. 356/08 od 4. aprila 2008. godine, koji nije isplaćen. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

O b r a z l o ž e nj e

1. Božimir Ignjatović iz sela Prijevor, Čačak, podneo je, 5. aprila 2013. godine, Ustavnom sudu ustavnu žalbu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Čačku u predmetu I. 1175/11, prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo zajemčenih članom 36. Ustava i prava na imovinu zajemčenog članom 58. Ustava.

Nakon početka primene odredaba člana 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13), kojima je za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji još uvek nije okončan, predviđeno posebno, novo pravno sredstvo, prema kome o učinjenoj povredi prava, pre Ustavnog suda, odlučuje nadležn redovni sud, Ustavni sud je ustavnu žalbu ustupio na nadležnost redovnom sudu.

Rešenjem Višeg suda u Čačku R4. I. 68 /14 od 24. oktobra 2014. godine je usvojen zahtev predlagača, ovde podnosioca za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji je u toku pred Osnovnim sudom u Čačku u predmetu I. 1175/11 (ranije I. 356/08) povređeno pravo predlagača na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Istim rešenjem naloženo je nadležnom sudu da preduzme sve mere kako bi se izvršni postupak okončao u najkraćem roku i odbijen je kao neosnovan zahtev predlagača za naknadu materijalne štete u visini iznosa od 1.376.621,40 dinara.

Podneskom od 26. novembra 2014. godine podnosilac je obavestio Ustavni sud da je Viši sud u Čačku rešenjem R4. I. 68 /14 od 24. oktobra 2014. godine odlučio o povredi prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, ali da još uvek nije odlučeno o povredi ostalih ustavnih prava istaknutih u ustavnoj žalbi podnetoj 5. aprila 2013. godine.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku , izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Rešenjem Opštinskog suda u Čačku I. 356/08 od 4. aprila 2008. godine usvojen je predlog za izvršenje izvršnih poverilaca, među kojima i podnosioca ustavne žalbe na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Opštinskog suda u Čačku P1. 531/03 od 12. decembra 2007. godine, kojom je obavezan FRA „Alat za obradu rupe“ DOO, Čačak i FRA „Alati i pribor“ DOO, Čačak, kao izvršni dužnici, da tužiocima, kao izvršnim poveriocima, isplate na ime manje isplaćene minimalne zarade iznose bliže opredeljene izrekom navedene presude, sa zakonskom zateznom kamatom, troškovima parničnog postupka i troškovima izvršenja, plenidbom i prenosom novčanih sredstava, a posredstvom NBS – Odeljenja za prinudnu naplatu.

Rešenjem Višeg suda u Čačku R4. I. 68 /14 od 24. oktobra 2014. godine je usvojen zahtev predlagača, ovde podnosioca za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji je u toku pred Osnovnim sudom u Čačku u predmetu I. 1175/11 (ranije I. 356/08) povređeno pravo predlagača na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Istim rešenjem naloženo je nadležnom sudu da preduzme sve mere kako bi se izvršni postupak okončao u najkraćem roku i odbijen je kao neosnovan zahtev predlagača za naknadu materijalne štete u visini iznosa od 1.376.621,40 dinara. Iz obrazloženja rešenja proizlazi: da je odbijen zahtev predlagača za naknadu materijalne štete u iznosu od 1.376.621,40 dinara, jer je se u ovom postupku takav zahtev ne može dosuditi, u skladu sa stavovima građanskog i krivičnog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda, utvrđenih na sednicama odeljenja održanim 13. maja i 20. maja 2014. godine, a i stoga što je izvršni postupak u toku.

Uvidom u dopis Osnovnog suda u Čačku I. 1175/11 od 9. februara 2016. godine, utvrđeno je: da je izvršni sud nakon donošenja rešenja Višeg suda u Čačku R4. I. 68 /14 od 24. oktobra 2014. godine kojim je usvojen zahtev za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagača, ovde podnosioca, kao izvršnog poverioca, zaključkom istog suda I. 1175/11 od 1. jula 2015. godine, naloženo NBS – Odeljenju za prinudnu naplatu Kragujevac da dostavi izveštaj da li je sprovedeno rešenje o izvršenju Opštinskog suda u Čačku I. 356/08 od 4. aprila 2008. godine i da li ima mogućnosti za sprovođenje izvršenja; da je postupajući po dopisu NBS dostavila izveštaj 22. jula 2015. godine da je rešenje I. 356/08 uneto u evidenciju prinudne naplate na teret solidarnih dužnika AD „FRA“, Čačak, ali da nije izvršeno u celosti, već da je do sada delimično izvršeno u iznosu od 2.838.462,13 dinara.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se ukazuje ustavnom žalbom, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Odredbom člana 36. Ustava jemči se jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave i svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu.

Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.

Za ocenu osnovanosti ustavne žalbe, u konkretnom slučaju, od značaja su i odredbe Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11, 101/11 i 101/13 ), kojima je propisano: da stranka u sudskom postupku koja smatra da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, može neposredno višem sudu podneti zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, da se ovim zahtevom može tražiti i naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku, te da je postupak odlučivanja o zahtevu iz stava 1. ovog člana hitan (član 8a); da a ko neposredno viši sud utvrdi da je zahtev podnosioca osnovan, može odrediti primerenu naknadu za povredu prava na suđenje u razumnom roku i o drediti rok u kome će niži sud okončati postupak u kome je učinjena povreda prava na suđenje u razumnom roku, te da će se naknada iz stava 1. ovog člana isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva stranke za isplatu (član 8b st. 1. i 2.); da se n a postupak za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku shodno primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični postupak (član 8v).

5. Analizirajući navode ustavne žalbe izjavljene 5. aprila 2013. godine o neodlučenom delu zahteva kojim je traženo da se utvrdi povreda prava na imovinu iz člana 58. Ustava zbog nesprovođenja rešenja o izvršenju u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Čačku u predmetu I. 1175/11, Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud za ljudska prava, 29. januara 2013. godine , doneo odluku o dopuštenosti predstavke u predmetu Marinković protiv Srbije, u kojoj je podsetio na svoju ustaljenu sudsku praksu prema kojoj se tužena država dosledno smatra odgovornom ratione personae za neizvršenje presuda donetih protiv preduzeća sa većinskim društvenim kapitalom, što podrazumeva da srpski organi mogu, a fortiori, biti odgovorni i u vezi sa onim preduzećima gde je kasnije došlo do promene akcijskog kapitala, što za posledicu ima pretežan državni i društveni kapital, te da se podnosiocima predstavki, kad god se utvrde povrede Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i/ili Protokola broj 1 uz ovu konvenciju, dosuđuje naknada i materijalne i nematerijalne štete, pri čemu se od tužene države zahteva da iz sopstvenih sredstava isplati iznose dosuđene pravnosnažnim domaćim presudama. Evropski sud je u obrazloženju navedene odluke napomenuo da se ustavna žalba još ne može smatrati delotvornom u slučajevima koji uključuju odgovornost tužene države za neizvršenje presuda protiv društvenih preduzeća u postupku restrukturiranja i da u budućim slučajevima taj sud može ponovo razmotriti svoj stav, ako postoji jasan dokaz da je Ustavni sud naknadno uskladio u potpunosti svoj pristup sa relevantnom praksom Evropskog suda.

Evropski sud za ljudska prava je nakon toga u odluci od 26. novembra 2013. godine, povodom predstavke broj 65713/13 koju je Vasvija Ferizović iz Novog Pazara podnela protiv Srbije, konstatovao da je Ustavni sud u potpunosti harmonizovao svoj pristup sa sudskom praksom Evropskog suda u pogledu neizvršenja presuda protiv preduzeća u društvenoj svojini koja su u postupku restrukturiranja.

Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust izvršnog suda da izvrši presudu izrečenu u korist podnosioca ustavne žalbe, u konkretnom slučaju predstavlja i povredu prava podnosioca na mirno uživanje imovine zajemčenog odredbom člana 58. Ustava, koju čini potraživanje utvrđeno tom presudom (isti stav izražen je i u predmetu Už-5551/2011). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, pa je odlučio kao u tački 1. izreke.

Polazeći od iznetog, a uzimajući u obzir da Ustavni sud prilikom odlučivanja u postupku po ustavnoj žalbi uvažava i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Sud je, saglasno članu 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke utvrdio pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa opredeljenih rešenjem o izvršenju Opštinskog suda u Čačku I. 356/08 od 4. aprila 2008. godine. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).

Ustavni sud ukazuje da bi nedosuđivanje naknade materijalne štete podnosiocu ustavne žalbe bilo u direktnoj suprotnosti i sa odredbom člana 60. stav 4. Ustava, kojom je proklamovana neotuđivost prava iz radnog odnosa koja je podnosilac pokušao na prinudan način da ostvar i u predmetnom izvršnom postupku.

6. Ustavni sud nije razmatrao navode o povredi prava na jednaku zaštitu prava i prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava, imajući u vidu da je utvrdio povredu prava na imovinu iz člana 58. Ustava.

7. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42a stav 1. tačka 5) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.