Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neosnovanosti navoda o povredi prava na pravično suđenje
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu, nalazeći da je Vrhovni kasacioni sud pravilno odbacio zahtev za preispitivanje sudske odluke. Nisu bili ispunjeni zakonski uslovi za ovaj vanredni pravni lek, jer Upravni sud nije odlučivao u punoj jurisdikciji.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Jove Kozomore iz Tovariševa, opština Bačka Palanka, na osnovu člana 167. tačka 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 28. decembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Jove Kozomore izjavljena protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Uzp. 177/11 od 12. aprila 2011. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Jovo Kozomora iz Tovariševa, opština Bačka Palanka, podneo je 13. juna 2011. godine, preko punomoćnika Vladimira Radovića, advokata iz Bačke Palanke, ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Uzp. 177/11 od 12. aprila 2011. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, kao i povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava.
Podnosilac u ustavnoj žalbi navodi da su osporenim rešenjem povređena njegova ustavna prava, jer je izjavljeni vanredni pravni lek dozvoljen po članu 49. stav 2. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima, ističući da je Upravni sud u upravnom sporu odlučivao u punoj jurisdikciji. Takođe se navodi da Vrhovnom kasacionom sudu ''očigledno nije poznat pojam odlučivanja punom jurisdikcijom'', već mu je stalo samo do brzog rešavanja predmeta.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, saglasno odredbi člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna navedenoj odredbi člana 170. Ustava.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom prethodnom postupku, iz sadržine ustavne žalbe i priloženih dokaza, utvrdio da je rešenjem Pokrajinskog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Filijala Bačka Palanka broj 31-182.10022245/2008 od 8. septembra 2008. godine podnosiocu utvrđen gubitak radne sposobnosti i pravo na invalidsku penziju od 11. oktobra 2002. godine.
Rešenjem Pokrajinskog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Direkcije pokrajinskog fonda broj 30-182.10-22245 od 24. oktobra 2009. godine odbijena je žalba podnosioca izjavljena protiv prvostepenog rešenja.
Presudom Upravnog suda U. 16083/10 od 10. februara 2011. godine odbijena je tužba podnosioca podneta protiv drugostepenog rešenja Direkcije pokrajinskog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje broj 30-182.10-22245 od 24. oktobra 2009. godine.
Osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionionog suda Uzp. 177/11 od 12. aprila 2011. godine odbačen je zahtev podnosioca za preispitivanje sudske odluke - presude Upravnog suda U. 16083/10 od 10. februara 2011. godine u predmetu invalidske penzije.
U obrazloženju osporenog rešenja navodi se: da iz navoda osporene presude i zahteva sa priloženim dokazima proizlazi da je pre donošenja presude Upravnog suda vođen upravni postupak u kome je podnosilac zahteva izjavio žalbu protiv prvostepenog rešenja, zbog čega nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 49. stav 2. Zakona o upravnim sporovima za podnošenje zahteva za preispitivanje sudske odluke; da zahtev za preispitivanje nije predviđen posebnim zakonom, da Upravni sud nije odlučivao u punoj jurisdikciji i u upravnom postupku nije bila isključena žalba, pa je podneti zahtev nedozvoljen.
4. Podnosilac ustavne žalbe smatra da mu je osporenim rešenjem povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, pri čemu povredu ovog prava obrazlaže navodima da je vanredni pravni lek u konkretnom slučaju dozvoljen po tački 49. stav 2. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima, jer je Upravni sud odlučivao u punoj jurisdikciji.
Međutim, rešavanje upravnog spora u ograničenoj jurisdikciji je pravilo, dok je puna jurisdikcija strogo zakonski uslovljena, jer je neophodno da se ispune za to predviđeni zakonski uslovi.
U prvostepenom upravnom postupku podnosiocu je utvrđen gubitak radne sposobnosti i priznato pravo na invalidsku penziju. Direkcija Pokrajinskog fonda je odbila njegovu žalbu izjavljenu na prvostepeno rešenje, nakon čega je on pokrenuo upravni spor. Upravni sud, u konkretnom slučaju, nije odlučivao u sporu pune jurisdikcije, već u sporu ograničene jurisdikcije, nalazeći da je tuženi organ pravilno odlučio kada je svojim rešenjem odbio žalbu tužioca kao neosnovanu, sa razloga koji su u presudi izneti.
Odredbama člana 49. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'', broj 111/09) propisano je: da protiv pravnosnažne odluke Upravnog suda stranka i nadležni javni tužilac mogu da podnesu Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje sudske odluke (u daljem tekstu ''zahtev''), (stav 1.); da zahtev može da se podnese kada je to zakonom predviđeno, zatim u slučajevima kada je sud odlučivao u punoj jurisdikciji, kao i u stvarima u kojima je u upravnom postupku bila isključena žalba (stav 2.); da zahtev može da se podnese zbog povrede zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili povrede pravila postupka koja je mogla biti od uticaja na rešenje stvari (stav 3.).
Kako nisu bili ispunjeni uslovi iz odredbe člana 49. stav 2. navedenog zakona, koji su potrebni za podnošenje zahteva za preispitivanje, jer on nije predviđen posebnim zakonom, niti je Upravni sud odlučivao u punoj jurisdikciji, a u upravnom postupku nije bila isključena žalba, zaključak Vrhovnog kasacionog suda prema kome, u konkretnom slučaju, nije dozvoljen zahtev za preispitivanje sudske odluke, u svemu je ustavnopravno prihvatljiv. Stoga, po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba ne sadrži takve ustavnopravne razloge na kojima bi se zasnivali navodi o povredi označenog ustavnog prava, već se od Ustavnog suda u suštini zahteva da oceni zakonitost osporenog rešenja.
Ustavni sud ukazuje da, odlučujući o ustavnoj žalbi, ne može ocenjivati pravilnost zaključaka donetih u postupku koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi i priloženih dokaza, ne proizlazi da je zaključivanje u osporenim odlukama bilo očigledno proizvoljno, odnosno da postupak u celini nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba u konkretnom slučaju ne sadrži takve ustavnopravne razloge na kojima bi se zasnivali navodi o povredi označenog ustavnog prava, već se od Ustavnog suda u suštini zahteva da oceni zakonitost osporenog rešenja.
Kako je podnosilac ustavne žalbe iskoristio pravo na žalbu protiv prvostepenog rešenja, te se nakon donošenja drugostepenog rešenja tužbom obratio Upravnom sudu, nema povrede prava na pravno sredstvo iz odredbe člana 36. stav 2. Ustava, kojom se prvenstveno garantuje dvostepenost u odlučivanju o pravima i obavezama, pri čemu Ustavni sud naglašava da označeno ustavno pravo ne garantuje povoljan ishod postupka po pravnom leku, ako za traženu instancionu zaštitu, kao u konkretnom slučaju, nije bilo pravnog osnova.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević