Odbacivanje neblagovremene ustavne žalbe izjavljene protiv pravosnažnih krivičnih presuda

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv presuda Opštinskog i Okružnog suda u Nišu, kao i akta Republičkog javnog tužilaštva. Žalba je neblagovremena, jer je podneta po isteku zakonskog roka računatog od dana dostavljanja drugostepene presude.

Tekst originalne odluke



Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Božidara Radojlovića iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 25. marta 2009. godine, doneo je

R E Š E Nj E




Odbacuje se ustavna žalba Božidara Radojlovića izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Nišu K. 1976/06 od 20. marta 2007. godine, presude Okružnog suda u Nišu Kž. 1257/07 od 21. avgusta 2007. godine i akta Republičkog javnog tužilaštva Ktz. 825/07 od 19. novembra 2007. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e



1. Božidar Radojlović iz Niša dostavio je Ustavnom sudu 20. februara 2009. godine podnesak, u kome navodi da mu je presudom Opštinskog suda u Nišu K. 1976/06 od 20. marta 2007. godine, presudom Okružnog suda u Nišu Kž. 1257/07 od 21. avgusta 2007. godine i aktom Republičkog javnog tužilaštva Ktz. 825/07 od 19. novembra 2007. godine, povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno odredbom člana 32. Ustava Republike Srbije.
Polazeći od sadržine podneska i nadležnosti Ustavnog suda utvrđene odredbama čl. 167. i 170. Ustava, Sud je po ovom podnesku postupio kao po ustavnoj žalbi.
2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno odredbi člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava ili slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/2007), koji je stupio na snagu 6. decembra 2007. godine, propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
Prema odredbama člana 113. st. 2. i 3. Zakona, ustavna žalba se može izjaviti i protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojim je povređeno ili uskraćeno ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom, ako je taj akt ili radnja izvršena od dana proglašenja Ustava do dana stupanja na snagu ovog zakona, s tim što se ustavna žalba u tom slučaju može izjaviti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
3. U sprovedenom postupku je utvrđeno da akt Republičkog javnog tužilaštva Ktz. 825/07 od 19. novembra 2007. godine, protiv koga je, između ostalog, izjavljena ustavna žalba predstavlja obaveštenje Republičkog javnog tužioca podnosiocu ustavne žalbe da nije našao da ima osnova za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, a povodom inicijative koju je javnom tužiocu uputio podnosilac ustavne žalbe.
Kako je u smislu odredaba čl. 419. i 421. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list Savezne Republike Jugoslavije“ br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 58/04, 85/05, 115/05 i 49/07) podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti u isključivoj nadležnosti javnog tužioca, to je Ustavni sud ocenio da se ovo vanredno pravno sredstvo u krivičnom postupku ne može smatrati pravnim sredstvom čijim iscrpljivanjem lice stiče pravo na podnošenje ustavne žalbe, saglasno odredbama člana 170. Ustava i člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Ovo iz razloga što osuđeno lice ne može da utiče na odluku javnog tužioca da li će podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, bez obzira na lično podnetu inicijativu, niti ima zakonsku mogućnost da samostalno podnese navedeno vanredno pravno sredstvo ako to ne učini javni tužilac. Pošto zahtev za zaštitu zakonitosti nije pravno sredstvo čije izjavljivanje stoji na raspolaganju osuđenom licu, to se ne može smatrati pretpostavkom za izjavljivanje ustavne žalbe u smislu navedenih odredaba Ustava i Zakona, već se, po oceni Ustavnog suda, u krivičnom postupku pravna sredstva iscrpljuju podnošenjem žalbe na prvostepenu presudu, odnosno žalbe na drugostepenu presudu, kada je ona u skladu sa zakonom dozvoljena. Takođe, Sud je ocenio da osporeno obaveštenje Republičkog javnog tužioca upućeno podnosiocu ustavne žalbe u vezi podnete inicijative za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, nema karakter pojedinačnog akta kojim se odlučuje o njegovim pravima, obavezama ili na zakonu zasnovanom interesu.
Polazeći od navedenog, po oceni Ustavnog suda, Zakonom propisani rok za izjavljivanje ustavne žalbe se u konkretnom slučaju računa od dana dostavljanja osporene drugostepene krivične presude podnosiocu ustavne žalbe. Imajući u vidu da je podnosilac ustavne žalbe osporenu drugostepenu presudu Okružnog suda u Nišu Kž. 1257/07 primio najkasnije 29. septembra 2007. godine, kada je podneo inicijativu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, a da je ustavnu žalbu izjavio 23. februara 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba neblagovremena, jer je podneta po isteku roka propisanog odredbom člana 113. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je ocenio da ustavnu žalbu treba odbaciti, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
4. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Sud je rešio kao u izreci.


PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.