Povreda prava na pravično suđenje odbacivanjem prigovora radi ubrzanja izvršnog postupka
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio žalbu i poništio rešenje Osnovnog suda u Vranju, utvrdivši povredu prava na pravično suđenje. Sud je zauzeo stav da se nadležnost za odlučivanje o prigovoru radi ubrzanja postupka proteže i na izvršenje koje sprovodi javni izvršitelj.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i dr Jovan Ćirić , članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Z. S. iz Bo silegrada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 18. novembra 2021. godine, doneo je,
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalb a Z. S . i utvrđuje da je rešenjem Osnovnog suda u Vranju R 4I. 1345/19 od 14. januara 20 20. godine povređeno pravo podnosi teljke ustavne žalbe na pravično suđenje , zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije .
2. Poništava se rešenj e Osnovnog suda u Vranju R4I. 1345/19 od 14. januara 2020. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o prigovoru podnositeljke ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodio pred Osnovnom sudom u Vranju u predmetu Ii . 12 89/17, a sada u predmetu Ii. 554/17 kod Javnog izvršitelja S . F . iz Vranja .
3. Odbacuje se zahtev podnositeljke ustavne žalbe za naknadu nematerijalne štete.
4. Odbacuje se zahtev podnositeljke ustavne žalbe za naknadu materijalne štete.
5. Odbacuje se ustavna žalbe Z. S . izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku , iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnom sudom u Vranju u predmetu Ii. 1289/17, a sada u predmetu Ii. 554/17 kod Javnog izvršitelja S. F . iz Vranja .
O b r a z l o ž e nj e
1. Z. S . iz Bosilegrada je podnela Ustavnom sudu, 19. februara 2020. godine, preko punomoćnika D. D , advokata iz Bosilegrada, ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Vranju R4I. 1345/19 od 14. januara 2020. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje , prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo i prava na imovinu , zajemčenih odredbama člana 32. stav 1, člana 36. i člana 58. Ustava Republike Srbije, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnom sudom u Vranju u predmetu Ii. 1289/17, a sada kod Javnog izvršitelja S. F . iz Vranja u predmetu Ii. 554/17.
Ustavnom žalb om se osporava rešenje kojim je odbačen prigovor podnositeljke ustavne žalbe radi ubrzavanja navedenog izvršnog postupka , sa obrazloženjem da se prigovor odnosi na izvršni postupak koji se sada vodi pred javnim izvršiteljem, te da sud po istom ne može da postupa. Podnositeljka smatra da je sud propustio da izvrši ocenu izvedenih dokaza i da svoju odluku obrazloži ; da je sud pogrešno primenio merodavno pravo; da je podnositeljki uskraćeno pravo na pravno sredstvo jer je u pravnoj pouci osporenog rešenja navedeno da žalba nije dozvoljena; da izvršni postupak koji je pokrenula još 2017. godine radi namirenja potraživanja iz radnog odnosa predugo traje, čime ona trpi štetu . Podnositeljka ustavne žalbe je predl ožila Ustavnom sudu da usvoji ustavnu žalb u, utvrdi povredu označenih ustavnih prava i poništi osporeno rešenje. Tražila je naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500 evra zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, naknadu materijalne štete – u visini iznosa utvrđenog rešenjem o izvršenju Osnovnog suda u Vranju Ii. 1289/17 od 10. marta 2017. godine, uz troškove zastupanja od strane advokata u postupku po prigovoru radi ubrzavanja postupka u iznosu od 6.000 dinara.
4. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
5. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Podnositeljka ustavne žalbe podnela je 20. decembra 201 9. godine prigovor radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Vranju Ii. 1289/17, sada Ii. 554/17 kod Javnog izvršitelja S. F . iz V ranja.
Osnovni sud u Vranju je osporenim rešenjem R4I. 1345/19 od 14. januara 2020. godine odbacio prigovor, sa obrazloženjem da se po istom ne može postupati, jer izvršenje sporovodi javni izvršitelj. Naime, nakon što je 10. marta 2017. godine, po predlogu izvršnog poverioca od 2. marta 2017. godine, doneo rešenje o izvršenju, predmet Ii. 1289/17 je dostavljen na sprovođenje javnom izvršitelju S . F . iz Vranja . Sud nalazi, pozivajući se na odredbe člana 8. stav 2. i člana 11. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku da po ovom prigovor u ne može da postupa jer izvršenje sporovodi javni izvršitelj i jer sud nije ovlašćen da vrši nadzor nad njegovim radom i daje mu naloge da preduzima procesne radnje koje delotvorno ubrzavaju postupak.
6. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15) propisano je: da pravo na suđenje u razumnom roku ima svaka stranka u sudskom postupku, što uključuje i izvršni postupak, svaki učesnik po zakonu kojim se uređuje vanparnični postupak, a oštećeni u krivičnom postupku, privatni tužilac i oštećeni kao tužilac samo ako su istakli imovinsko-pravni zahtev (u daljem tekstu: stranka) (član 2. stav 1.); da su pravna sredstva kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku prigovor radi ubrzavanja postupka (u daljem tekstu: prigovor), žalba i zahtev za pravično zadovoljenje (član 3. stav 1.); da se prigovor i žalba mogu podneti dok se postupak ne okonča (član 5. stav 1.); da stranka podnosi prigovor sudu koji vodi postupak ili sudu pred kojim se vodi postupak ako smatra da je javni tužilac povredio njeno pravo (član 7. stav 1.); da predsednik suda rešenjem odbacuje ili odbija prigovor bez ispitnog postupka, ili vodi ispitni postupak i da se prigovor odbacuje ako odsustvo nekog obaveznog elementa prigovora onemogućava da se po njemu postupa, zatim ako je prigovor podnelo neovlašćeno lice ili ako je preuranjen, te da protiv rešenja o odbacivanju prigovora nije dozvoljena žalba (član 8. st. 1. i 2.); da u rešenju kojim se prigovor uvaja i utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku predsednik suda ukazuje sudiji ili javnom tužiocu na razloge zbog kojih je povređeno pravo stranke i nalaže sudiji procesne radnje koje delotvorno ubrzavaju postupak (član 11. stav 1.).
7. Razmatrajući navode ustavne žalbe sa stanovišta istaknute povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud podseća da u postupku po ustavnoj žalbi nije nadležan da ocenjuje pravilnost činjeničnih zaključaka redovnih sudova, jer bi u tom slučaju, postupajući kao instancioni sud, izašao iz granica svojih ovlašćenja. Jedini izuzetak od navedenog pravila postoji u situaciji kada su zaključci redovnih sudova očigledno proizvoljni i arbitrerni u toj meri da za posledicu imaju povredu ustavnih prava i sloboda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje i na stav Evropskog suda za ljudska prava prema kojem g reška u primeni prava ili utvrđivanju činjenica učinjena od strane suda, koja je tako primetna da se može okarakterisati kao „očigledna greška“, može narušiti pravičnost postupka (videti presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Bochan protiv Ukrajine, od 5. februara 2015. godine, broj predstavke 22251/08, stav 62.).
Ustavni sud, najpre , konstatuje da se u stavnom žalb om osporava rešenj e kojim je odbačen podnositeljkini prigovor radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodio pred Osnovnom sudom u Vranju u predmetu Ii. 1289/17, sa obrazloženjem da se prigovor odnosi na izvršni postupak koji se sada vodi pred javnim izvršiteljem S . F . iz Vranja pod brojem Ii. 554/17.
U pogledu osporavanja rešenja Osnovnog suda u Vranju R4I. 1345/19 od 14. januara 2020. godine kojim je odbačen prigovor podnositeljke ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Vranju I. 1289/17 sa obrazloženjem da predmetni izvršni postupak sprovodi javni izvršitelj i da sprovođenje izvršenja od strane javnog izvršitelja nije u sudskoj nadležnosti, sa stanovišta povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stava 1. Ustava, Ustavni sud ocenjuje da zaštita zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku u kome sprovođenje izvršenja još uvek traje, ne može zavisiti od toga da li izvršenje sprovodi sud ili ga, umesto suda, a u ime države, sprovodi javni izvršitelj. Ustavni sud ukazuje da se faza sprovođenja izvršenja pred javnim izvršiteljem smatra sastavnim delom izvršnog postupka i da trajanje postupka pred javnim izvršiteljem može biti obuhvaćeno pravnim sredstvima iz Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (videti Odluku Ustavnog suda Už-7451/2016 od 25. oktobra 2018 godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda na: www.ustavni.sud.rs).
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da je ustavnopravno neprihvatljivo pravno stanovište Osnovnog suda u Vranju da je prigovor radi ubrzavanja predmetnog izvršnog postupka nedozvoljen.
8. Polazeći od izloženog, saglasno odredbi člana 89. stav. 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 , 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), Ustavni sud je ustavne žalbe usvoj io, te je utvrdio da je osporenim rešenjem Osnovnog suda u Vranju R4I. 1345/19 od 14. januara 2020. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje , zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 1. izreke.
Ustavni sud je ocenio da se štetne posledice utvrđene povre de navedenog ustavnog prava mogu otkloniti samo poništajem osporenog rešenja Osnovnog suda u Vranju R4I. 1345/19 od 14. januara 2020. godine i određenjem da nadležni sud donese novu odluku o prigovor u podnositeljke ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodio pred Osnovnom sudom u Vranju u predmetu Ii. 1289/17, a sada u predmetu Ii. 554/17 kod Javnog izvršitelja S . F . iz Vranja , saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučujući kao u tački 2. izreke.
9. Kako je Ustavni sud utvrdio povredu prava na pravično suđenje i odredio otklanjanje štetnih posledica utvrđene povrede , to nije posebno razmatrao istaknute povred e prava iz čl. 36. i 58. Ustava.
10. U vezi sa zahtevom podnositeljke ustavne žalbe da joj Ustavni sud dosudi naknadu štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnom sudom u Vranju u predmetu Ii. 1289/17, a sada u predmetu Ii. 554/17 kod Javnog izvršitelja S. F . iz Vranja , Ustavni sud ukazuje na to da će se o njenom prigovoru radi ubrzavanja postupka ponovo odlučivati, a saglasno odredbi člana 26. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku , stranka može da podnese tužbu protiv Republike Srbije za novčano obeštećenje za neimovinsku štetu u roku od jedne godine od dana kada je stekla pravo na pravično zadovoljenje, te da pravo na pravično zadovoljenje, saglasno ovom zakonu, ima stranka čiji je prigovor usvojen, a koja nije podnela žalbu, zatim stranka čija je žalba odbijena uz potvrđivanje prvostepenog rešenja o usvajanju prigovora i stranka čija je žalba usvojena (član 22. stav 1.) Imajući u navedeno, Sud je odbacio zahtev podnositeljke za naknadu nematerijalne štete, r ešavajući kao u tački 3. izreke, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu.
11. U vezi sa zahtevom podnositeljke ustavne žalbe da joj Ustavni sud dosudi naknadu materijalne štete, u visini iznosa utvrđenog rešenjem o izvršenju Osnovnog suda u Vranju Ii. 1289/17 od 10. marta 2017. godine, uz troškove zastupanja od strane advokata u postupku po prigovoru radi ubrzavanja postupka, Ustavni sud ocenjuje da je ovakav zahtev preuranjen, jer će o njenom prigovoru radi ubrzavanja postupka biti ponovo odlučivano , te jer, saglasno odredbi člana 31. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, stranka može da podnese tužbu protiv Republike Srbije za naknadu imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, u roku od jedne godine od dana kada je stekla pravo na pravično zadovoljenje. Shodno izloženom, Ustavni sud je odbacio zahtev podnositeljke za naknadu ove štete, rešavajući kao u tački 4. izreke, takođe u skladu sa odredbom člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu.
12. Ispitujući pretpostavke za postupanje po ustavnoj žalb i u delu u kojem je istaknuta povreda prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnom sudom u Vranju u predmetu Ii. 1289/17, a sada u predmetu Ii. 554/17 kod Javnog izvršitelja S. F . iz Vranja , Ustavni sud konstatuje da je 1. januara 2016. godine stupio na snagu navedeni Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojim je predviđeno da zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupcima koji su još uvek u toku pruža nadležni redovni sud, a ne Ustavni sud. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu , odbacio ustav u žalb u i u tom delu, jer nisu ispunjene Ustavom i zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, rešavajući kao u tački 5. izreke.
13. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9), člana 46. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.