Odluka Ustavnog suda o nadležnosti suda u sporu iz javne nabavke

Kratak pregled

Ustavni sud je odbio ustavnu žalbu privrednog društva, potvrdivši stav redovnih sudova da nisu nadležni za poništaj odluke u postupku javne nabavke. Za zaštitu prava ponuđača u takvim slučajevima propisan je poseban upravni postupak, a ne parnični postupak.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-2717/2010
20.12.2012.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi „Rural Energy Company“ d.o.o. iz Novog Sada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 20. decembra 2012. godine, doneo je

O D L U K U

Odbija se kao neosnovana ustavna žalba „Rural Energy Company“ d.o.o. izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Kovinu P. 281/07 od 1. oktobra 2007. godine i rešenja Višeg suda u Pančevu Gž. 598/10 od 23. marta 2010. godine zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

O b r a z l o ž e nj e

1. Preduzeće za izgradnju, projektovanje i trgovinu „HOLTECH GRADNJA MB - NS“ d.o.o. iz Novog Sada je 7. juna 2010. godine, preko punomoćnika Milice Milaš, advokata iz Novog Sada, podnelo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Opštinskog suda u Kovinu P. 281/07 od 1. oktobra 2007. godine i rešenja Višeg suda u Pančevu Gž. 598/10 od 23. marta 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, prava na jednaku zaštitu prava iz člana 36. stav 1. Ustava i prava na imovinu iz člana 58. stav 4. Ustava.

Podnosilac ustavne žalbe je naveo da je osporenim prvostepenim rešenjem odbačena njegova tužba, a drugostepenim rešenjem odbijena njegova žalba i potvrđeno prvostepeno rešenje. Dalje je naveo da sud nije dao odlučne činjenice, niti je naveo odredbe zakona kojim bi potkrepio svoj stav da odluka predsednika Opštine ima karakter upravnog akta i da se radi o upravnom odnosu. Prema mišljenju podnosioca ustavne žalbe, u konkretnom slučaju nije reč o upravnom odnosu, već o stvari imovinske prirode, za čije rešavanje je nadležan parnični sud. Takođe je istakao da je dosuđivanjem troškova postupka tuženom povređeno njegovo pravo na jednaku zaštitu pred sudom, kao i pravo na imovinu. Predložio je da da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i utvrdi povredu navedenih Ustavom zajemčenih prava.

Punomoćnik podnosioca ustavne žalbe je podneskom od 21. novembra 2011. godine obavestio Ustavni sud da je rešenjem Agencije za privredne registre broj BD 74504/2011 od 13. juna 2011. godine „HOLTECH GRADNJA MB - NS“ d.o.o. iz Novog Sada promenilo poslovno ime u „Rural Energy Company“ d.o.o. iz Novog Sada.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u celokupnu dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Predsednik opštine Kovin je 4. juna 2007. godine doneo Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača broj 352-25/2007- II, kojom je u tački 1. dispoziziva „HOLTECH GRADNJA MB - NS“ d.o.o. iz Novog Sada izabrano za najpovoljnijeg ponuđača po oglasu za davanje u zakup objekata i kupališta na lokalitetu „ Šljunkara“ - potes Žarkovac, a u tački 2. dispozitiva određeno da će se sa „HOLTECH GRADNJA MB - NS“ d.o.o. iz Novog Sada zaključiti ugovor o zakupu na period od pet godina i uz godišnju zakupninu u odgovarajućem novčanom iznosu, u roku od deset dana od dana donošenja odluke.

Predsednik opštine Kovin je 19. juna 2007. godine doneo Odluku broj 352-25/2007- II, kojom je poništio Oglas za prikupljanje pismenih ponuda za davanje u zakup objekata i kupališta na lokalitetu „Šljunkara“ - potes Žarkovac, koji je objavljen u listu „ Kovinske novine“ dana 27. aprila 2007. godine, te je stavio van snage Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača broj 352-25/2007- II od 4. juna 2007. godine.

Podnosilac ustavne žalbe je 9. jula 2007. godine podneo Opštinskom sudu u Kovinu tužbu protiv tuženog Republika Srbija - Autonomna pokrajina Vojvodina - Opština Kovin, radi poništaja Odluke predsednika opštine Kovin broj 352-25/2007- II od 19 . juna 2007. godine.

Opštinski sud u Kovinu je 1. oktobra 2007. godine doneo osporeno rešenje P. 281/07, kojim je u stavu prvom izreke odbacio tužbu tužioca i ukinuo sve sprovedene radnje, a u stavu drugom izreke obavezao tužioca da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u odgovarajućem novčanom iznosu.

Viši sud u Pančevu je 23. marta 2010. godine, odlučujući o žalbi tužioca, doneo osporeno rešenje Gž. 598/10, kojim je odbio žalbu tužioca i potvrdio rešenje Opštinskog suda u Kovinu P. 281/07 od 1. oktobra 2007. godine. U obrazloženju osporenog drugostepenog rešenja je, pored ostalog, navedeno: da je odluka predsednika Opštine čiji se poništaj traži upravni akt; da redovni sud opšte nadležnosti u parničnom postupku postupa u građanskopravnim sporovima; da u ovoj vrsti spora ne može da se ispituje zakonitost upravnog akta koji je doneo predsednik opštine Kovin, jer to nije građanskopravni odnos, već se radi o upravnom odnosu; da s obzirom na to je sud za ovaj spor apsolutno nenadležan, tužbu je valjalo odbaciti na osnovu člana 16. Zakona o parničnom postupku; da s obzirom na to da je tužba dostavljena Republičkom javnom pravobranilaštvu i da se tužena Republika Srbija upustila u raspravljanje, ona ima pravo na troškove postupka na osnovu člana 152. Zakona o parničnom postupku.

4. Za ocenu navoda i razloga ustavne žalbe sa stanovišta Ustavom zajemčenih prava, na čiju povredu se podnosilac ustavne žalbe poziva, bitne su sledeće odredbe Ustava i zakona :

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Odredbama člana 36. stav 1. Ustava zajemčena je jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave.

Odredbom člana 58. stav 4. Ustava utvrđeno je da je oduzimanje ili ograničenje imovine radi naplate poreza i drugih dažbina ili kazni, dozvoljeno samo u skladu sa zakonom.

Zakonom o javnim nabavkama („Službeni glasnik RS“, br. 39/02, 42/03, 55/04 i 101/05), koji je bio na snazi u vreme nastanka spornog pravnog odnosa, bilo je propisano: da zaštitu prava ponuđača i javnog interesa, u svim fazama postupka javne nabavke, obezbeđuje Komisija za zaštitu prava (u daljem tekstu: Komisija), koja se obrazuje pri Upravi (član 128.); da zahtev za zaštitu prava može da podnese svako lice koje ima ili je imalo interes da mu se dodeli ugovor o javnoj nabavci ( u daljem tekstu: podnosilac zahteva) (član 132. stav 1.); da se zahtev za zaštitu prava može podneti u toku celog postupka za dodelu ugovora o javnoj nabavci, protiv svake radnje naručioca, osim ako ovim zakonom nije drugači je određeno (član 135. stav 1.).

5. Ocenjujući razloge i navode ustavne žalbe sa stanovišta odredbe člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenim rešenjima nije povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje zajemčeno ovom ustavnom odredbom.

U konkretnom slučaju, podnosilac ustavne žalbe je tužbom u parničnom postupku tražio poništaj Odluke predsednika opštine Kovin o stavljanju van snage odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Zakon o javnim nabavkama, koji je bio na snazi u vreme nastanka spornog pravnog odnosa, propisivao je poseban postupak za zaštitu prava ponuđača, koji je po svojoj prirodi upravni postupak (čl. 128. do 144. Zakona ). Članom 128. navedenog zakona bilo je predviđeno da zaštitu prava ponuđača u svim stadijumima postupka obezbeđuje Uprava za javne nabavke preko Komisije za zaštitu prava ponuđača. Takođe, odredbom člana 135. stav 1. istog zakona bilo je propisano da se zahtev za zaštitu prava može podneti u toku celog postupka za dodelu ugovora o javnoj nabavci, protiv svake radnje naručioca, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra ustavnopravno prihvatljivim stav Višeg suda u Pančevu da sud opšte nadležnosti u parničnom postupku nije bio nadležan da odluči o tužbenom zahtevu podnosioca za poništaj predmetne odluke predsednika Opštine . Po oceni Ustavnog suda, Viši sud u Pančevu je obrazložio svoje pravno stanovište zauzeto u ovoj pravnoj stvari, tako da se ne može smatrati da je to stanovište posledica proizvoljne primene prava na štetu podnosioca ustavne žalbe.

Polazeći od svega izloženog, Ustavni sud je ocenio da osporenim pojedinačnim aktima nije povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud u ovom delu odbio ustavnu žalbu kao neosnovanu, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni gl asnik RS“, br. 109/07 i 99/11).

6. Razmatrajući ustavnu žalbu u delu u kome je izjavljena zbog povrede prava iz člana 36. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da podnosilac ustavne žalbe nije dostavio dokaze da su sudovi u istoj i činjeničnoj i pravnoj situaciji donosili drugačije odluke od odluka koje se osporavaju ustavnom žalbom, što je neophodna pretpostavka za utvrđenje povrede označenog prava. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je ocenio da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge kojima bi bila potkrepljena tvrdnja o uskraćivanju jednake zaštite prava podnosiocu ustavne žalbe. Stoga je Sud u ovom delu odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.

7. Imajući u vidu da su redovni sudovi naveli razloge zašto smatraju da podnosilac ustavne žalbe treba da snosi troš kove parničnog postupka, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, Sud je ocenio da podnosilac nije naveo ustavnopravne razloge kojima bi bila potkrepljena tvrdnja o povredi prava iz člana 58. stav 4. Ustava. Stoga je Ustavni sud i u ovom delu odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.

8. Na osnovu svega navedenog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08 i 27/08 - ispravka i 76/11), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.