Povreda prava na suđenje u razumnom roku u dugotrajnom upravnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u dva povezana upravna postupka koja traju 14 godina. Podnosiocu je dosuđena naknada nematerijalne štete i naloženo je hitno okončanje postupka koji još uvek traje.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i dr Dragana Kolarić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Z. S . iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa član om 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 29. aprila 20 21. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Z. S . i utvrđuje da je u upravnom postupku koji se vodi pred Odeljenjem za imovinsko-pravne poslove Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu u predmetu broj 463-406/2017-I-3 (ranije broj 463-267/2007-I-3) podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Usvaja se ustavna žalba Z. S . i utvrđuje da je u upravnom postupku koji je vođen pred Odeljenjem za imovinsko-pravne poslove Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu u predmetu broj 463-535/2006-I-3 podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
3. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde.
4. Nalaže se nadležnim organima da preduzmu sve neophodne mere kako bi se upravni postupak koji se vodi pred Odeljenjem za imovinsko-pravne poslove Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu u predmetu broj 463-406/2017-I-3 (ranije broj 463-267/2007-I-3) okončao u najkraćem roku.
O b r a z l o ž e nj e
1. Z. S . iz Beograda podneo je Ustavnom sudu , 2. aprila 2016. godine , ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u postupcima koji se vode pred Odeljenjem za imovinsko -pravne poslove opštine Palilula u predmetima br. 463-267/2007-I-3 i 463-535/2006-I-3. Ustavnom žalbom je, takođe, osporen zaključak Odeljenja za imovinsko-pravne poslove gradske opštine Palilula u Beogradu broj 463-332/2014-I-3 od 11. februara 2016. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 58. Ustava.
U ustavnoj žalbi i dopunama od 4, 7, 8. 21. i 26. aprila 2016. godine navodi se da je osporenim zaključkom Odeljenja za imovinsko-pravne poslove gradske opštine Palilula u Beogradu broj 463-332/2014-I-3 od 11. februara 2016. godine „poništeno rešenje“ tog odeljenja od 25. decembra 2006. godine, koje je, nakon brojnih urgencija, dostavljeno podnosiocu posle sedam godina.
Podnosilac ustavne žalbe ukazuje na to da postupak po njegovom zahtevu za vraćanje izuzetih parcela koje nisu privedene nameni traje „16, tj. 20“ godina, iako je Odlukom Ustavnog suda Už-4233/2011 od 1. avgusta 2014. godine konstatovano da je predmet jednostavan.
Podneskom od 19. februara 2018. godine podnosilac je osporio rešenje Vrhovnog kasacionog suda Rž.1 u 96/17 od 22. januara 2018. godine i rešenje Upravnog suda U.17632/15 od 7. decembra 2017. godine, zbog povrede prava na sudsku zaštitu, prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na nasleđivanje, zajemčenih odredbama člana 22, člana 32. stav 1. i čl. 58. i 59. Ustava. Podnosilac ističe da je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda odbačena njegova žalba sa obrazloženjem da je nedozvoljena, iako „u ožalbenom rešenju Upravnog suda U. 222/2017 piše da je dozvoljena“.
Podnosilac ustavne žalbe, takođe, ukazuje da još nisu otklonjene pravne posledice proistekle iz pravnosnažnog rešenja koje je poništeno osporenim zaključkom Odeljenja za imovinsko-pravne poslove gradske opštine Palilula u Beogradu od 11. februara 2016. godine, i to „vraćanje nezakonito izbrisanog upisa“ podnosioca na k.p. broj …/2 KO Krnjača i „izdvajanje parcele po nalogu Ministarstva finansija“.
Ustavnom žalbom se predlaže da Ustavni sud utvrdi povredu označenih prava, te pravo podnosioca na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 386.000,00 dinara, kao i „eventualnu materijalnu štetu koju bi pretrpeo podnosilac zbog ovakvog rada organa uprave“.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku , izvršio uvid u osporene akte , deo spisa predmeta Odeljenja za imovinsko-pravne poslove Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu broj 463-406/2017-I-3 (ranije broj 463-267/2007-I-3) i celokupnu dostavljenu dokumentaciju, te je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
3.1. Činjenice i okolnosti koje se odnose na upravni postupak koji se vodi pred Odeljenjem za imovinsko-pravne poslove Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu u predmetu broj 463-406/2017-I-3 (ranije broj 463-267/2007-I-3):
Zahtevom podnetim 16. marta 2007. godine podnosilac ustavne žalbe je tražio poništaj pravnosnažnog rešenja Narodnog odbora opštine Krnjača 03-broj 5463/3-1960 od 1. marta 1961. godine. Zaključkom Odeljenja za imovinsko-pravne poslove Opštinske uprave Gradske opštine Palilula u Beogradu broj 463-267/2007-I-3 od 4. decembra 2007. godine predmetni zahtev je odbačen, a navedeni zaključak je poništen u postupku po žalbi podnosioca, nakon čega je nadležni organ u ponovnom postupku doneo zaključak od 10. aprila 2009. godine , kojim se preki da postupak u toj pravnoj stvari. Ministarstvo finansija je poništilo i novodoneti zaključak , rešenjem od 3. novembra 2010. godine, a u nastavku postupka je prvostepeni organ doneo dva rešenja kojima je odbio kao neosnovan predmetni zahtev podnosioca ustavne žalbe (13. decembra 2010. godine i 13. februara 2013. godine). Nakon poništavanja navedenih rešenja u postupku po žalbi, odnosno u izvršenju sudske presude, prvostepeni organ je zaključkom broj 463-639/2013-I-3 od 21. februara 2014. godine odbacio predmetni zahtev podnosioca zbog nenadležnosti.
Ustavni sud je Odlukom Už-4233/2011 od 1. avgusta 2014. godine usvojio ustavnu žalbu istog podnosioca i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u navedenom upravnom postupku, kao i pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 700 evra, u dinarskoj protivvrednosti, te naložio nadležnim organima da taj postupak okončaju u najkraćem roku. Sud je u postupku po navedenoj ustavnoj žalbi razmatrao trajanje upravnog postupka do donošenja zaključka Odeljenja za imovinsko -pravne poslove Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu broj 463-639/2013-I-3 od 21. februara 2014. godine.
Drugostepeni organ je rešenjem od 25. marta 2014. godine poništio zaključak od 21. februara 2014. godine i naložio prvostepenom organu da u ponovnom postupku izvede dokaz veštačenjem, kako bi se utvrdilo da li je sporno zemljište privedeno nameni.
Prvostepeni organ je u ponovnom postupku doneo rešenje broj 463-228/2014 -I-3 od 27. oktobra 2014. godine, kojim se poništava pravnosnažno rešenje Narodnog odbora opštine Krnjača 03-broj 5463/3-1960 od 1. marta 1961. godine o izuzimanju iz poseda dela k.p. broj …/2 KO Krnjača, zbog neprivođenja nameni za koju je zemljište izuzeto (tačka 1.). Istim rešenjem je određeno da će postupak određivanja naknade koju je raniji sopstvenik ili njegov zakonski naslednik obavezan da vrati korisniku biti sproveden nakon pravnosnažnosti tog rešenja (tačka 2.), kao i da to rešenje, po pravnosnažnosti, predstavlja pravni osnov za upis prava korišćenja na predmetnoj katastarskoj parceli (tačka 3.).
Drugostepeni organ je usvojio žalbu privrednog društva „J.“ M. d.o.o. Beograd i rešenjem broj 463-02-00334/2008 od 26. oktobra 2015. godine poništio navedeno prvostepeno rešenje, jer je ocenio da se ono ne bi moglo izvršiti i da je potrebno izdvojiti u zasebnu parcelu zemljište koje predstavlja deo sadašnje k.p. broj …/2 KO Krnjača, koje je izuzeto iz poseda predmetnim pravnosnažnim rešenjem.
Rešenje prvostepenog organa broj 463-607/2015-I-3 od 8. decembra 2015. godine sadržalo je isti dispozitiv kao prethodno doneto rešenje, pri čemu je deo k.p. …/2 KO Krnjača „definisan u prostoru tačkama od 1. do 5. dopunskog izveštaja veštaka D . L . od 30. novembra 2015. godine, koji je sastavni deo ovog rešenja“.
Ministarstvo finansija je rešenjem broj 463-02-00334/2008-07 od 4. aprila 2016. godine usvojilo žalbu privrednog društva „J.“ M. d.o.o. Beograd, poništilo novodoneto rešenje prvostepenog organa i vratilo predmet tom organu na ponovno odlučivanje , jer u spisima nema dokaza da je dopunski nalaz veštaka dostavljen žaliocu na izjašnjenje, niti je održana rasprava nakon izvršenog dopunskog veštačenja.
Prvostepeni organ je rešenjem broj 463-284/2016-I-3 od 1. septembra 2016. godine odlučio na isti način kao u rešenju od 8. decembra 2015. godine, izveo dopunsko veštačenje i nalaz dostavio strankama na izjašnjenje.
Ministarstvo finansija je donelo rešenje broj 463-02-00334/2008-07 od 26. januara 2017. godine, kojim je usvojilo žalbu privrednog društva „J .“ M. d.o.o. Beograd i poništilo rešenje prvostepenog organa od 1. septembra 2016. godine, jer nisu precizno utvrđene i navedene u dispozitivu mere i granice sporne parcele.
Prvostepeni organ je rešenjem broj 463-406/2017-I-3 od 12. juna 2017. godine odlučio na isti način kao u ranije donetim rešenjima, s tim što je u dispozitivu precizirao mere i granice dela parcele koja je predmet zahteva za poništaj rešenja o izuzimanju iz poseda.
Ministarstvo finansija je rešenjem broj 463-02-00334/2008-07 od 16. novembra 2017. godine ponovo usvojilo žalbu privrednog društva „J.“ M. d.o.o. Beograd i poništilo novodoneto rešenje prvostepenog organa, ocenjujući da je dispozitiv tog rešenja nejasan, nerazumljiv i neizvršiv.
Podnosilac ustavne žalbe je 15. decembra 2017. godine podneo tužbu Upravnom sudu protiv navedenog konačnog upravnog akta, koja je uvažena presudom Upravnog sud a U. 19031/17 od 30. oktobra 2020. godine, pobijano rešenje je poništeno i predmet vraćen tuženom organu na ponovno odlučivanje. Upravni sud je istakao da su upravni organi bili u obavezi da primene odredbe ranije važećeg Zakona o opštem upravnom postupku, a da je odluka tuženog organa zasnovana na odredbi važećeg Zakona o opštem upravnom postupku i da je to od uticaja na zakonitost pobijanog rešenja. Takođe je istakao da tuženi organ mora da vodi računa o tome da su u „dugom vremenskom periodu višestruko poništavana rešenja prvostepenog organa uz vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje “.
Ministarstvo finansija je u izvršenju navedene sudske presude, donelo rešenje broj 463-02-00334/2008-07 od 15. decembra 2020. godine, kojim je ponovo poništilo rešenje prvostepenog organa broj 463-406/2017- I-3 od 12. juna 2017. godine i predmet vratilo na ponovno odlučivanje, pozivajući se na stanovište Upravnog suda da je delimični poništaj re šenja o izuzimanju zemljišta moguć samo ako je izvršena parcelacija na način i pod uslovima utvrđenim u urbanističkom projektu i kada svaka nova parcela ima svoj broj i jasne granice na terenu.
Do 11. marta 2021. godine, kada su spisi predmeta prvostepenog organa dostavljeni Ustavnom sudu, nije bilo drugog postupanja u predmetnoj upravnoj stvari.
3.2. Činjenice i okolnosti koje se odnose na upravni postupak koji je vođen pred Odeljenjem za imovinsko-pravne poslove Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu u predmetu broj 463-535/2006-I-3:
Podnosilac ustavne žalbe je 6. februara 2014. godine podneo predlog za ponavljanje postupka okončanog pravnosnažnim rešenjem Odeljenja za imovinsko-pravne poslove Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu broj 463-535/2006-I-3 od 25. decembra 2006. godine, koje mu je dostavljeno 8. januara 2014. godine. Navedenim rešenjem utvrđeno je pravo korišćenja privrednom društvu „J.“ M. d.o.o. Beograd na neizgrađenom delu ostalog građevinskog zemljišta u državnoj svojini na k.p. broj …/2 KO Krnjača u površini od 33916 m2.
Zaključkom Odeljenja za imovinsko-pravne poslove gradske opštine Palilula u Beogradu broj 463-535/2006-I-3 od 14. marta 2014. godine odbačen je podnosiočev predlog za ponavljanje postupka kao nedozvoljen, a navedeni zaključak je poništen rešenjem drugostepenog organa od 26. maja 2014. godine, iz razloga što je podnosiocu onemogućeno učešće u postupku odlučivanja o priznavanju prava na spornoj parceli, iako se od 1995. godine po njegovom zahtevu vodi postupak za poništaj rešenja o izuzimanju iz poseda dela te parcele.
Odlučujući o predlogu Republičkog javnog pravobranilaštva za ponavljanje postupka, Odeljenje za imovinsko-pravne poslove gradske opštine Palilula u Beogradu donelo je rešenje broj 463-535/2006-I-3 od 1. oktobra 2014. godine, kojim se dozvoljava ponavljanje postupka okončanog pravnosnažnim rešenjem tog odeljenja broj 463-535/2006-I-3 od 25. decembra 2006. godine (tačka 1. dispozitiva) i poništava navedeno pravnosnažno rešenje (tačka 2. dispozitiva). Prvostepeni organ je oce nio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 84. Zakona o planiranju i izgradnji, jer pravni prethodnik privrednog društva „J .“ M. d.o.o. Beograd nije u kategoriji ranijeg sopstvenika, budući da nije bio nosilac prava svojine, već mu je sporna parcela data na trajno korišćenje. Rešenjem Ministarstva finansija 07-broj 463-02-00290/2014 od 1. decembra 2015. godine odbijena je žalba navedenog privrednog društva izjavljena protiv prvostepenog rešenja od 1. oktobra 2014. godine.
Osporenim zaključkom Odeljenja za imovinsko-pravne poslove gradske opštine Palilula u Beogradu broj 463-332/2014-I-3 od 11. februara 2016. godine ispravljene su greške u preambuli i obrazloženju rešenja tog organa od 1. oktobra 2014. godine, tako što je navedenim rešenjem odlučeno i o predlogu podnosioca ustavne žalbe za ponavljanje postupka okončanog rešenjem tog organa od 25. decembra 2006. godine.
Osporenim rešenjem Upravnog suda U. 17632/15 od 7. decembra 2017. godine, koje je podnosiocu ustavne žalbe dostavljeno 29. decembra 2017. godine, obustavljen je postupak po tužbi privrednog društva „J.“ M. d.o.o. Beograd podnetoj protiv rešenja Ministarstva finansija od 1. decembra 2015. godine, zbog odustanka tužioca od tužbe.
3.3. Rešenjem Upravnog suda R4 u. 222/17 od 7. decembra 2017. godine odbijen je prigovor podnosioca ustavne žalbe radi ubrzanja postupka u predmetu tog suda U. 17632/15 kao neosnovan. U obrazloženju rešenja je navedeno da je tužba u navedenom predmetu podneta 22. decembra 2015. godine, da je javna rasprava, zakazana za 15. novembar 2017. godine, odložena na zahtev podnosioca ustavne žalbe i da je na javnoj raspravi održanoj 7. decembra 2017. godine tužilac odustao od tužbe. Polazeći od toga da je predmet rešen, da po prirodi stvari nije bio hitne prirode i da je podnosilac doprineo dužini trajanja postupka, Upravni sud je odlučio kao u dispozitivu.
Osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rž1 u. 96/17 od 22. januara 2018. godine odbačena je kao nedozvoljena žalba podnosioca ustavne žalbe izjavljena protiv rešenja Upravnog suda R4 u. 222/17 od 7. decembra 2017. godine. Vrhovni kasacioni sud je, polazeći od odredbe člana 5. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, istakao da se žalba može izjaviti dok se ne okonča sudski postupak povodom koga je izjavljen prigovor i da odsustvo tog bitnog uslova za meritorno odlučivanje predstavlja smetnju za dalji tok žalbenog postupka.
4. Odredbama Ustava, na čiju povredu podnosilac ukazuje ustavnom žalbom, utvrđeno je: da svako ima pravo na sudsku zaštitu ako mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, kao i pravo na uklanjanje posledica koje su povredom nastale (član 22. stav 1.); da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona, da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne (član 58. st. 1. i 2.); da se jemči pravo nasleđivanja, u skladu sa zakonom (član 59. stav 1.).
Za ocenu osnovanosti ustavne žalbe, u konkretnom slučaju, od značaja su i odredbe Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 33/97 i 31/01 i „Službeni glasnik RS“, broj 30/10), kojima je bilo propisano: da se postupak mora voditi bez odugovlačenja i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja (član 14.) ; da kad drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku odlučne činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja su od uticaja na rešenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rešenja nejasan ili je u protivrečnosti sa obrazloženjem, on će dopuniti postupak i otkloniti navedene nedostatke sam ili preko prvostepenog organa ili zamoljenog organa, a ako drugostepeni organ nađe da se na osnovu činjenica utvrđenih u dopunjenom postupku upravna stvar mora rešiti drukčije nego što je rešena prvostepenim rešenjem, on će svojim rešenjem poništiti prvostepeno rešenje i sam rešiti upravnu stvar (član 232. stav 1.); da ako drugostepeni organ nađe da će nedostatke prvostepenog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ, on će svojim rešenjem poništiti prvostepeno rešenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slučaju, drugostepeni organ je dužan svojim rešenjem da ukaže prvostepenom organu u kom pogledu treba dopuniti postupak, a prvostepeni organ je dužan u svemu da postupi po drugostepenom rešenju i da, bez odlaganja, a naj kasnije u roku od 30 dana od dana prijema predmeta, donese novo rešenje (član 232. stav 2.).
Odredbama važećeg Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 18/16 i 95/18) propisano je: da kad je postupak pokrenut po zahtevu stranke ili po službenoj dužnosti, a u interesu stranke, i kada se o upravnoj stvari ne odlučuje u postupku neposrednog odlučivanja, organ je dužan da izda rešenje najkasnije u roku od 60 dana od pokretanja postupka (član 145. stav 3.); da kad prvostepeni organ nije izdao rešenje u zakonom određenom roku, drugostepeni organ zahteva da mu prvostepeni organ saopšti zašto blagovremeno nije izdao rešenje; da ako drugostepeni organ nađe da prvostepeni organ nije izdao rešenje u zakonom određenom roku iz opravdanog razloga, produžava rok za izdavanje rešenja za onoliko koliko je trajao opravdani razlog, a najduže za 30 dana; da ako drugostepeni organ nađe da ne postoji opravdani razlog zbog koga rešenje nije izdato u zakonom određenom roku, on sam odlučuje o upravnoj stvari ili nalaže prvostepenom organu da izda rešenje u roku ne dužem od 15 dana; da ako prvostepeni organ ponovo ne izda rešenje u roku koji je odredio drugostepeni organ, on sam odlučuje o upravnoj stvari (član 173.); da se rešenje kojim se odlučuje o žalbi izdaje bez odlaganja, a najkasnije u roku od 60 dana od kada je predata uredna žalba, izuzev ako zakonom nije propisan kraći rok (član 174.).
5. Ocenjujući sa stanovišta prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, navode ustavne žalbe koji se odnose na postupak koji se vodi pred Odeljenjem za imovinsko -pravne poslove Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu u predmetu broj 463-406/2017-I-3 (ranije broj 463-267/2007-I-3), Ustavni sud je utvrdio da je navedeni upravni postupak započeo 16. marta 2007. godine, podnošenjem zahteva podnosioca ustavne žalbe za poništaj pravosnažnog rešenja Narodnog odbora opštine Krnjača 03-broj 5463/3-1960 od 1. marta 1961. godine i da još nije okončan, te da traje 14 godina. Ustavni sud konstatuje da je Odlukom Už-4233/2011 od 1. avgusta 2014. godine usvojio ustavnu žalbu ovog podnosioca i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u navedenom upravnom postupku, kao i pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 700 evra u dinarskoj protivvrednosti, pri čemu je razmatrao trajanje navedenog postupka do donošenja zaključka prvostepenog organa od 21. februara 2014. godine.
Ustavni sud konstatuje da navedeni upravni postupak još nije pravnosnažno okončan, iako je proteklo šest godin a i sedam meseci od dostavljanja Odluke Už-4233/2011 od 1. avgusta 2014. godine nadležnom upravnom organu, uprkos nalogu ovog suda da se postupak okonča u najkraćem roku. Sud je imao u vidu da je pojam razumnog trajanja upravnog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, kao što su složenost činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom postupku, ponašanje podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanje upravnih i sudskih organa koji su vodili postupak, kao i značaj spornog prava za podnosioca, te je ispitivao da li su i u kojoj meri navedeni kriterijumi uticali na ovako dugo trajanje postupka.
Ustavni sud je konstatovao da upravni organi ni u nastavku predmetnog upravnog postupka nisu efikasno postupali, budući da je u tom periodu drugostepeni organ poništio četiri rešenja prvostepenog organ a, propuštajući da koristi ovlašćenje iz člana 232. stav 1. ranije važećeg Zakona o opštem upravnom postupku i da sam reši upravnu stvar, posebno s obzirom na to da je postupak do navedene odluke ovog suda već trajao sedam godina.
Ustavni sud je, takođe, ocenio da se odlučivanje Upravnog suda u predmetu U. 19031/17, koje je trajalo duže od tri godine, ne može smatrati efikasnim, posebno imajući u vidu da je pobijano rešenje poništeno zbog povrede pravila postupka, koja je, po nalaženju tog suda, učinjena prilikom navođenja pravnog osnova za donošenje tog upravnog akta . Ovaj sud, takođe, ističe da je drugostepeni organ, u izvršenju navedene sudske presude, doneo rešenje suštinski iste sadržine kao ono koje je poništeno u upravnom sporu koji je okončan tom presudom.
Ustavni sud je ocenio da se u ovom upravnom postupku ne postavljaju složena činjenična pitanja, a da relativna složenost pravnog pitanja, uzrokovana različitom praksom Upravnog suda povodom mogućnosti delimičnog poništavanja rešenja o izuzimanju zemljišta iz poseda ranijeg sopstvenika, ne opravdava utvrđeno trajanje predmetnog postupka.
Ustavni sud nalazi da podnosilac ustavne žalbe ima značajan pravni i materijalni interes da se odluka o njegovom zahtevu donese u razumnom roku .
Ispitujući da li je podnosilac ustavne žalbe svojim nečinjenjem doprineo predugom trajanju predmetnog postupka, Ustavni sud je utvrdio da podnosiocu ustavne žalbe, kao stranci čijem je zahtevu udovoljeno, nisu bila na raspolaganju pravna sredstva za ubrzanje postupka, budući da je žalbu, odnosn o tužbu zbog „ćutanja uprave“ moglo da koristi samo zainteresovano lice koje je osporaval o rešenja prvostepenog organa doneta u predmetnom postupku. Pored toga, podnosilac ustavne žalbe je samo jednom podneo tužbu protiv konačnog rešenja kojim je usvojena žalba privrednog društva „J.“ M. d.o.o. Beograd, a Upravnom sudu je trebalo tri godine da okonča taj upravni spor.
S obzirom na sve izloženo, Ustavni sud je ocenio da je u upravnom postupku koji se vodi pred Odeljenjem za imovinsko-pravne poslove Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu u predmetu broj 463-406/2017-I-3 (ranije broj 463-267/2007-I-3) povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), usvojio ustavnu žalbu u ovom delu, odlučujući kao u tačk i 1. izreke.
6. Ocenjujući razloge i navode iznete u ustavnoj žalbi sa stanovišta prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Odeljenjem za imovinsko-pravne poslove Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu u predmetu broj 463-535/2006-I-3, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni upravni postupak započeo 6. februara 2014. godine, podnošenjem predloga za ponavljanje postupka okončanog pravnosnažnim rešenjem navedenog odeljenja broj 463-535/2006-I-3 od 25. decembra 2006. godine, a da je okončan osporenim rešenjem Upravnog suda U. 17632/15 od 7. decembra 2017. godine.
Ustavni sud je najpre konstatovao da je navedenom postupku prethodilo propuštanje nadležnog organa da omogući podnosiocu ustavne žalbe učešće u postupku u kome je priznato pravo trećem licu na zemljištu koje je izuzeto iz poseda podnosioca, iako se po zahtevu podnosioca još uvek vodi postupak za poništaj rešenja kojim je to zemljište izuzeto iz njegovog poseda. Takođe, rešenje Odeljenja za imovinsko-pravne poslove gradske opštine Palilula u Beogradu broj 463-535/2006-I-3 od 25. decembra 2006. godine, kojim je pravnosnažno okončan upravni postupak čije je ponavljanje podnosilac tražio, dostavljeno mu je posle sedam godina.
Ustavni sud je ocenio da predmetni postupak nije bio složen, te da podnosilac ustavne žalbe nije doprineo njegovom trajanju. Ocenjujući postupanje nadležnih organa, Ustavni sud je utvrdio da je prvostepeni organ najpre odbacio podnosiočev predlog za ponavljanje postupka kao nedozvoljen, a potom je, postupajući po primedbama drugostepenog organa, usvojio predlog podnosioca. Sud konstatuje da je upravni spor po tužbi privrednog društva u čiju korist je bilo utvrđeno pravo na predmetnom zemljištu nakon dve godine obustavljen, zbog povlačenja tužbe tog pravnog lica.
Imajući u vidu sve navedeno, kao i činjenicu da je odlučivanje pred upravnim organima i Upravnim sudom o predlogu za ponavljanje postupka trajalo skoro četiri godine, Ustavni sud nalazi da je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i u postupku koji je vođen pred Odeljenjem za imovinsko -pravne poslove Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu u predmetu broj 463-535/2006-I-3, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu , usvojio ustavnu žalbu i u ovom delu, odlučujući kao tački 2. izreke.
7. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 3. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstvo pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbi člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).
Prilikom odlučivanja o visini nematerijalne štete koju je pretrpeo podnosilac ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je cenio sve relevantne okolnosti, a posebno dužinu trajanja predmetnih postup aka i doprinos podnosioca ustavne žalbe. Ustavni sud je, takođe, imao u vidu praksu ovog suda, praksu Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, ekonomske i socijalne prilike u Republici Srbiji, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom pruža odgovarajuće zadovoljenje. Ustavni sud konstatuje da je uporedo sa postupkom za poništaj rešenja o izuzimanju dela sporne parcele, tekao postupak odlučivanja o tome da li treće lice treba da ostane upisano kao nosilac prava korišćenja na tom zemljištu. Sud, takođe, konstatuje da je 2015. godine stavljeno van snage rešenje kojim je bilo utvrđeno pravo korišćenja trećeg lica na spornom zemljištu, ali to nije moglo utica ti na postupak koji se vodi po zahtevu podnosioca ustavne žalbe za vraćanje tog zemljišta, koji još nije pravnosnažno okončan. Polazeći od toga da se oba navedena upravna postupka tiču, u suštini, istog pitanja, Ustavni sud je te postupke posmatrao kao celinu. Isto stanovište izrazio je i Evropski sud za ljudska prava, pored ostalih, u presudi KIPS d.o.o. i Drekalović protiv Crne Gore, predstavka broj 28766/06 , od 26. juna 2018. godine.
Ustavni sud je, pored toga, imao u vidu noviju praksu Evropskog suda za ljudska prava izraženu u presudi Hrustić i drugi protiv Srbije, od 9. januara 2018. godine (predstavke br. 8647/16, 12666/16 i 20851/16 ) i više drugih presuda, koje se odnose na pitanje visine naknade nematerijalne štete dosuđene zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, te je uskladio svoju dosadašnju praksu sa navedenim stavovima Evropskog suda.
Usklađujući svoju dosadašnju praksu sa navedenim stavovima Evropskog suda, Ustavni sud smatra da navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu pravičnu kompenzaciju za povredu prava koju je podnosilac ustavne žalbe pretrpeo zbog nedelotvornog postupanja nadležnih organa u osporenim postup cima.
8. Na osnovu odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 4. izreke naložio nadležnim organima da preduzmu sve mere kako bi se upravni postupak koji se vodi pred Odeljenjem za imovinsko-pravne poslove Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu u predmetu broj 463-406/2017-I-3 (ranije broj 463-267/2007-I-3) okončao u najkraćem roku.
9. Ispitujući dopuštenost ustavne žalbe u delu u kome je izjavljena protiv zaključka Odeljenja za imovinsko-pravne poslove gradske opštine Palilula u Beogradu broj 463-332/2014- I-3 od 11. februara 2016. godine, Ustavni sud je utvrdio da u vreme podnošenja ustavne žalbe nisu bila iscrpljena pravna sredstva za zaštitu prava podnosioca u predmetnom upravnom postupku, budući da je protiv navedenog zaključka bila dozvoljena žalba Ministarstvu finansija. Ustavni sud je, takođe, konstatovao da je upravni postupak u kome je donet navedeni zaključak pravnosnažno okončan osporenim rešenjem Upravnog suda U.17632/15 od 7. decembra 2017. godine, koje je podnosiocu ustavne žalbe dostavljeno 29. decembra 2017. godine.
Ispitujući procesne pretpostavke za odlučivanje o ustavnoj žalbi u delu u kome je izjavljena protiv rešenja Upravnog suda U.17632/15 od 7. decembra 2017. godine, ovaj sud konstatuje da se, prema odredbi člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom. Polazeći od navedene odredbe zakona, a imajući u vidu da je podnosilac ustavne žalbe osporeno rešenje Upravnog suda primio 29. decembra 2017. godine, a osporio podneskom od 19. februara 2018. godine, Sud je ocenio da je ustavna žalba u ovom delu neblagovremena, jer je podneta po proteku roka propisano g zakonom.
Ocenjujući ustavnu žalbu u delu kojim se osporava rešenje Vrhovnog kasacionog suda Rž1 u. 96/17 od 22. januara 2018. godine, Ustavni sud je našao da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge za tvrdnju da je odbacivanje žalbe podnosioca kao nedozvoljene imalo za posledicu povredu prava na pravično suđenje, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava. Ustavni sud je ocenio da se u ustavnoj žalbi povrede prava na sudsku zaštitu, prava na imovinu i prava na nasleđivanje iz čl. 22, 58. i 59. Ustava vezuju za istaknutu povredu prava na pravično suđenje.
Polazeći od svega izloženog, Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu u delu u kome je izjavljena protiv zaključka Odeljenja za imovinsko-pravne poslove gradske opštine Palilula u Beogradu broj 463-332/2014-I-3 od 11. februara 2016. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rž.1 u 96/17 od 22. januara 2018. godine, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i zakonom utvrđene pretpostavke za odlučivanje i rešio kao u drugom delu tačke 2. izreke. Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio kao neblagovremenu ustavnu žalbu u delu u kome je izjavljena protiv rešenja Upravnog suda U.17632/15 od 7. decembra 2017. godine i, takođe, rešio kao u drugom delu tačke 2. izreke.
Podnosilac ustavne žalbe je, takođe, tražio od Ustavnog suda da „stavi van snage sva pravna akta i ukloni sve štetne posledice iz pravnosnažno poništenog rešenja Odeljenja za imovinsko-pravne poslove gradske opštine Palilula u Beogradu broj 463-535/2006-I-3 od 25. decembra 2006. godine“, kao i da „sprovede izdvajanje k.p. broj … KO Krnjača“. Sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u ovom delu zbog nenadležnosti da po njoj postupa, rešavajući kao u drugom delu tačke 2. izreke.
10. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.